(VIDEO) TURA O PULSKIM 'FACAMA' Puljanka Saša Radoš Jagešić osmislila je turističku turu u kojoj povijest grada pričaju jake rimske žene, mornarički časnici, filmske zvijezde i boksači

'Ja sam Saša i ja sam turistički vodič'. 

Ovom je rečenicom Saša danas posve zadovoljna iako je nekada, kako mi priznaje, bila žestoka protivnica turizma. Ova mlada Puljanka odvažila se krenuti u poslovnu avanturu  - pomoću sredstva Zavoda za zapošljavanje otvorila je obrt imena "Radost" i nedavno osmislila posve originalnu turističku turu, još originalnijeg imena - Badass people in Pula.

Jer, kako veli - ljudi su ti koji stvaraju povijest.

No krenimo redom. Saša Radoš Jagešić u Pulu se doselila sa tri godine tako da se, kako veli, smatra Puležankom. Studij francuskog jezika i sociologije, te želja da bude prevoditeljica, odveli su je u Zagreb kojeg, dodaje, u početku nije pretjerano voljela. No dvogodišnje vođenje turističkih tura po ovom gradu promijenilo joj je mišljenje.

- Nisam očekivala da ću se vraćati u Pulu, to je zapravo bila ideja mog supruga koji je iz okolice Varaždina. Zaključili smo da je Zagreb ipak prevelik za nas i tako sam se ponovo našla u Istri koju jednostavno obožavam. Budući da sam pred kraj studija (kojeg nisam nikad finalizirala) krenula u posve nove vode - turističkog vođenja i skupila dovoljno iskustva vodeći grupe po Hrvatskoj i Zagrebu ohrabrila sam se sama otvoriti obrt. I tako sam 2019. krenula voditi ture na engleskom i francuskom po cijeloj Istri, priča nam. Sve je super krenulo i onda je stigla - korona.

Donosi radost

 - U 2020. imala sam jedan jedini razgled Pule i to za mladi zagrebački par koji su bili na medenom mjesecu ovdje jer nigdje drugdje nisu uspjeli otići. Koronu smo preživjeli, u međuvremenu sam rodila i moj se poslovni put mogao nastaviti. I prije lockdowna imala sam ideje za različite ture, a sada sam to odlučila napokon i realizirati, priča Saša veselo.

Ideju o turi koja se bazira na ljudima - i to "pulskim facama" koji su stvarali i bili dio povijesti Pule, a ne nužno samo spomenicima i građevinama, dobila je od kolegice Ive Silla kod koje je završila tečaj za interetacijsku baštinu i koja po Zagrebu vodi turu "Badass women of Zagreb".

Jer, kako veli, vođenje tura naučilo ju je da turisti više vole priče o ljudima, nego o godinama, spomenicima i građevinama. Badass tura tako priča o jakim rimskim ženama, o austrijskim mornaričkim časnicima, biskupima, filmskim zvijezdama, boksačima... 

- Najprije sam htjela turu posvetiti samo ženama, no onda sam shvatila dvije stvari; da ipak nemam dovoljno žena kroz čije bih živote mogla ispričati povijest grada, ali i da u turu želim uključiti neke značajne muškarce koji su, na različite načine, povezani s Pulom, od Potočnika i cara Josipa do KUD Idijota i Mate Parlova. I tako sam, studiozno, kao da pišem nekakav seminar tri mjeseca smišljala turu: čitala, proučavala, raspistivala se, razgovarala s ljudima i obiteljima osoba koje sam željela uključiti u turu: od Matinog sina Matka do Petra Nemeša, priča Saša.

Puno priča i pokoji trač

Skupila je tako, dodaje, puno malih priča, pa čak i pokoji trač, o ljudima kroz čije živote i sudbine turistima predstavlja naš grad, na jedinstven i posve osoban način. Saša napominje da Pula ima jako puno zanimljivih ljudi, neki su od njih ovdje rođeni, neki su je samo posjetili, neki su poslom bili vezani za nju, ali su je svi u nekom dijelu povijesti oblikovali i zato su bitni za grad.

Najveći joj je izazov na kraju bio, priznaje, koje od njih izbaciti iz ture kako bi ona ipak ostala kompaktna i ne preduga. Likovi su, dodaje, raznoliki, nečije priče i sudbine su zabavne, neke su tužne i turobne, no takav je ustalom i pravi život. 

FOTO: Bojan Ocvirek Mijatović

- Ovo nije kao 'living history' u kojem se kao interpretator posve uživljavaš i glumiš nečiji lik. Ovo je moje viđenje pulske povijesti kroz osobe koje sam izabrala i koje turiste vode od rimskog razdoblja, preko austrougarskog, jugoslavenskog do recenetnog doba. U turi, koja traje oko dva sata, a polazi s Foruma, dotiče se tako tri osobe iz rimske povijesti, poput primjerice Agripine, no većina njih dolazi iz 19 i 20. stoljeća te predstavlja Pulu kao snažnu austrougarsku luku, kao grad radništva, grad antifašizma, kao multikulturalan grad u pravom smislu te riječi.

Kroz životne priče aktera ture priča se tako, ne samo klasična povijest Pule, već i njena sportska, glazbena povijest.

 - Tijekom ture pokazujem tako fotografije osoba o kojima pričam, ilustracije pulskog zaljeva da bi dobili ideju kakva smo mi to važna luka bili, a kada govorim o KUD Idijotima i glazbi ovoga grada naravno puštam i pokoju pjesmu iz zvučnika, smije se Saša, dodajući da radi specifičnosti vođenja grupe u njoj može biti  maksimalno desetak posjetitelja, kako bi svi mogli sve dobro vidjeti, čuti, pitati što ih zanima. 

Tura polazi s nezaobilaznog Foruma, prelazi rivom, vodi goste do Arene, preko Giardina i kraj je na Portarati, pojašnjava mi sugovornica dodajući da je iz ture posve izbacila Kandlerovu i ulicu Sergijevaca jer su tijekom srpnja i kolovoza prenapučene za vođenje, a izvan sezone nemaju puno toga za ponuditi. 

U Agripininoj kući

Ideja joj je, navodi, ture približiti i lokalcima koji bi, dodaje, svoj grad pogledali na jedan drugačiji način i otkrili možda neke nove priče u mjestu u kojem godinama žive.  

Intepretacija baštine

Razgovarajući o tome što je bitno kod vođenja ture, kako bi se turisti zainteresirali za ono što slušaju i upoznali mjesto u kojem borave, navodi da dobar vodič može biti neiscrpno vrelo informacija, poput enciklopedije, no sve pada u vodu ako ih ne zna na pravi način prenijeti.

- Ja sam išla principom interepretacijske baštine, želja mi je pobuditi emocije, ne zamarati ljude s godinama koje će ionako ubrzo zaboraviti, veli, dodajući da su ture prilagođene zapravo svima, a posebno mlađoj publici koja želi grad upoznati na nešto drugačiji način.

- Teško nešto prodajem, ako u to sama ne vjerujem. Dakle u ovom što radim doista uživam i zato s tolikim guštom pričam o gradu drugima, veli Saša prisjećajući se da je, kao dijete koje je odraslo u turističkom središtu, bježala od turizma.

- Uvijek sam govorila, nema šanse da ja radim u turizmu. Nekako sam sezonu uvijek povezivala s mukotrpnim ugostiteljskim radom, no sada vidim da je ovo idealan posao za mene koji me u potpunosti ispunjava i to iz više razloga: oduvijek sam puno pričala, volim biti vani, uvijek u pokretu, i na kraju volim upoznavati uvijek nove i zanimljive ljude.

Pula grad s karakterom

Sve to komprimirala sam u poslu turističkog vodiča i tako prema izreci "nikad ne reci nikad" danas s ponosom mogu reći "Ja sam Saša i ja sam turistički vodič", zaključuje.

Na kraju, uz priznanje da joj Pula nije najljepši istarski gradić, Saša navodi kako ona ipak i dalje ima svoj karater i dobre priče koje vrijedi (is)pričati i sačuvati.