Nastavlja se istraga zbog isplate milijunskih bonusa - odbijene žalbe ex članovima uprave Uljanika i članovima Nadzornog odbora

Dok se na Županijskom sudu u Rijeci već zahuktalo suđenje bivšim čelnicima Uljanika optuženim za gospodarski kriminal težak 120 milijuna eura, nastavlja se drugi, zasad istražni postupak protiv bivšeg predsjednika uprave Uljanika Giannija Rossande, ex članova uprave Veljka Grpca i Marinka Brgića te šestero članova ondašnjeg Nadzornog odbora pulskog brodogradilišta.

Sutkinja istrage Edvine Draguzet Suevich u novom je rješenju kao neosnovane odbacila žalbe gore navedenih okrivljenika. Oni su uložili žalbu na prošlogodišnje rješenje Županijskog državnog odvjetništva o pokretanju istrage zbog sumnji u počinjenje kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.

- Odlučeno je da postoji osnovana sumnja u odnosu na sve okrivljenike te da je nužno tijekom istrage uz ostale dokazne radnje koje državno odvjetništvo namjerava provesti, provesti financijsko-knjigovodstveno i brodograđevno vještačenje, navodi sada sutkinja istrage. 

Kako su prošlog ljeta pisali mediji, Županijsko državno odvjetništvo, rješenjem o istrazi od 28. lipnja prošle godine, sumnjiči Giannija Rossandu, Marinka Brgića i Veljka Grpca da su "od ožujka 2014. do kraja listopada 2018. godine zaključivali ugovore o gradnji brodova na način i s ciljem da zaključe što više ugovora o gradnji broda bez obzira na realne mogućnosti i kapacitete društava grupe, kao i da formalno započnu gradnju i time dođu do novca iz avansa ili kredita za pojedinu gradnju".

Navodi se da su u tom razdoblju zaključili 17 ugovora o gradnji brodova  te da je znatan dio sredstava koji bi primili za svaku pojedinu gradnju zapravo korišten za podmirenje prethodno stvorenih dugova.

– Slijedom navedenog, osnovano se sumnja da su okrivljenici u tom razdoblju, na nivou grupe, pričinili štetu u vidu konsolidirano ostvarenog gubitka u poslovanju u ukupnom iznosu većem od 771 milijun eura, od čega su pravnoj osobi koju zastupaju pričinili štetu u vidu ostvarenog gubitka u poslovanju u ukupnom iznosu većem od 428 milijuna eura, tvrdi pulsko tužiteljstvo.

Nadalje, tužiteljstvo tvrdi da je Nadzorni odbor u svibnju i lipnju 2013. godine s Rossandom i još dvojicom okrivljenika zaključio ugovor o obavljanju poslova predsjednika odnosno člana uprave i ugovor o radu.

U tim ugovorima je između ostalog, određeno da, osim bruto plaće, predsjednik i članovi uprave imaju pravo, ovisno o ispunjenju utvrđenih kriterija, na isplatu godišnje nagrade (bonus) u maksimalnom iznosu od dvanaest mjesečnih bruto plaća za predsjednika uprave, odnosno deset mjesečnih bruto plaća za članove uprave. Tužiteljstvo sumnja, da je sukladno tim ugovorima, po proteku obračunskog razdoblja i na temelju odluke NO Rossandi i još dvojici isplaćen bonus za tri godine, od 2013. do 2015.

Radilo se o  bruto iznosu od oko 4,6 milijuna kuna  (621.142 eura),  odnosno neto iznosu od 2,5 milijuna kuna odnosno (343.088 eura), čime je Rossandi i još dvojici pribavljena nepripadajuća imovinska korist.

Za preostalih šestero okrivljenika (bivših članova Nadzornog odbora (Renatu Kašnjar-Putar (kao predsjednicu), Đina Šverka (kao njezina zamjenika), Rajka Kutlače, uz Šverka drugog predstavnika iz redova radnika, te Vladimira Žmaka, Marka Pokrajca  i Andriju Hrena, Županijsko državno odvjetništvo tvrdi da su od 19. siječnja 2017. do 24. veljače 2017. donijeli odluku kojom se prvoj trojici okrivljenika, unatoč neispunjenju ciljeva uprave za tu godinu, odobrava isplata trećine iznosa bonusa. Sumnja se da  je temeljem te odluke u veljači 2017. Rossandi i ostalima  isplaćeno ukupno bruto oko 600.000 kuna (80.000 eura) odnosno neto 355.000 kuna (47.116 eura).

Zanimljiv je dio gdje sutkinja istrage  Edvine Draguzet Suevich u rješenju tvrdi  da “nije osnovana žalba 3. okrivljenika Marinka Brgića koji se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela opisana pod točkama 1, 2 i 3 pobijanog rješenja te da se cjelokupne inkriminacije zasnivaju na nepoznavanju brodarsko brodograđevnih zakonitosti, a u prilog kojih žalbenih prigovora prilaže i privatni nalaz Ljubomira Markulina, dipl. ing. brodogradnje.”

Ona nastavlja: "Međutim po nalaženju sutkinje istrage osnovana sumnja proizlazi iz kaznene prijave PN USKOKA te materijalne dokumentacije u spisu kao i iz obavijesti koje su dali građani Elvis Pahljin, Alen Damijanić, Patricija Rovis Lisica i Serđo Pajković. U obrazloženju rješenja o provođenju istrage jasno je navedeno koji su ugovori o gradnji brodova bili štetni za Uljanik d.d. posebice stoga kada je ugovorena prodajna cijena bila niža od troškova gradnje broda po osnovnoj kalkulaciji, time što se zaključivalo sve više ugovora o gradnji brodova bez obzira na realne mogućnosti i kapaciteta društva grupe Uljanik, a sve kako bi se došlo do novaca iz avansa ili kredita za pojedinu gradnju nakon čega se primljena novčana sredstva iz tih osnova nisu namjenski koristila za gradnju za koju je novac bio primljen nego za podmirenje prethodno stvorenih drugih obveza, a što je sve dovelo do dodatnih kašnjenja u gradnji brodova, penala, smanjenja prodajne cijene te još većih troškova, a time i znatnog povećanja gubitaka po gradnjama koje su izgrađene i isporučene, a kada je zbog takvog načina poslovanja Uljanik d.d. ostao bez novih novčanih sredstava, a što je rezultiralo potpunom blokadom poslovanja, nemogućnosti daljnje proizvodnje i u konačnici stečaja Uljanika d.d., kao i stečaja većine društava iz grupe Uljanik.”,.

Vrijedi citirati i odbacivanje žalbe 4.okrivljene Renate Kašnjar-Putar, tadašnje predsjednice Nadzornog odbora. Sutkinja istrage piše: "Prikupljene činjenice i podaci ukazuju na to da je 4.okrivljenica Renata Kašnjar-Putar bila svjesna da je financijsko stanje unutar grupe Uljanik d.d. bilo teško, da se posluje s gubicima, da je većina ugovorenih gradnji brodova rezultat rada ranije uprave te da samo ugovaranje novih gradnji brodova bez da ti brodovi budu izgrađeni i isporučeni mogu rezultirati znatnim gubicima pa stoga ugovaranje određenog broja brodova nikako ne može predstavljati odgovarajući kriterij za isplatu bonusa".