FOTOPRIČA Arena u siječnju. Plave ploče na orunulim fasadama, napuštene kuće i zaboravljeno blago

Tijekom ljeta u centru je pozornosti. Turisti u redovima čekaju kako bi kupili kartu i ušli razgledati pulsku Arenu.

Ime joj je ukrala zagrebačka, pa se sada mora naglasiti ono "pulska".

Krljanac brzo splasne i u siječnju je u ovom kvartu prava pustoš. U sat vremena obilaska naišla sam na samo dvije gospođe koje su kratko prozborile kako "nisu odavde".

Nekretnine stavljene u službu turzima, a takvih je puno, ili su posve skocane ili se pak simpatični, a pretpostavljam i skupocjeni  apartmani, kriju unutar zgrada oronulih fasada. Ostatak - one kuće u kojima žive ljudi, a ne turisti - poprilično je derutan.

One su bez fasada, išarane grafitima. Dvorišta su zapuštena i oronula. U jednom se ipak skriva nešto što izgleda skupocjeno - kameni sarkofag.

Vjerovali ili ne, u kvartu i dalje ima dosta napuštenih kuća; od svima poznate ruševine tik do Arene s pogledom koji bi vjerujem sezao do mora, pa sve do malenih prizemnica koje izgledaju kao da su već dugo zatvorene. Čudno da još nikome nisu "zapele za oko".

Na nekima je već propao krov, neke se oglašavaju za prodaju kao "nekretnine s velikim turističkim potencijalom", a u naravi su straćare. Treba ih srušiti i graditi ponovo.

Kvaka jedne od napuštenih kuća

Dvije serpentine koje vode oko antičkog amfitatra u potpunoj su suprotnosti; kao dan i noć: desna je skockana (mada više nema čempresa) lijevu, s koje nastavljate na stepenište, bolje da zaobiđete, ukoliko ne želite uganuti zglob ili pasti.

Odlučite li se pak uspeti baš ovuda, pazite gdje stajete; puno je smeća i psećeg izmeta.

Na vrhu stepenica gledajte samo u kameno zdanje, ukoliko pogledajte lijevo nemate što bogznašto vidjeti; parking koji to nije i pobacano smeće oko kanti.

Sva sreća, ima vremena za popravak do lipnja i prvih turista.