Nakon požara na Valdebeku prošle nedjelje mještani su izrazili ogorčenje prema Hrvatskim šumama zbog neodržavanja šume koja se nalazi između Premanturske ceste, Kavrerskog puta, Dolinke i Zaobilaznice, a koja je u dvije trećine izgorjela te ozbiljno prijetila zapaljenjem kuća.
Gajdek: U više od 20 godina nisam vidio nikoga iz Hrvatskih šuma da je ovdje pristupio
Zarasle puteljke krčili su sami mještani koji su vodu donosili u kariolama, brentačama i na ruke. Da u jednom trenutku šumu nije zalio kanader pitanje je bi li šume više uopće bilo.
Branko i Mira Gajdek
Branko Gajdek s obitelji živi u prvom redu do šume, u kući koju je izgradio prije više desetljeća.
-U više od 20 godina nisam vidio nikoga iz Hrvatskih šuma da je ovdje pristupio. Susjed iz Drenovice dobio je kaznu prije deset - petnaest godina jer je sam čistio šumu. Ja sam također čistio i na sreću nisu me uhvatili. Tijekom požara sami smo si morali stazicu napraviti da bismo došli do vatre. Da je šumarija napravila stazu od bar metar širine sve bi išlo puno brže.
Brankova je kuća najbliža šumi. Kaže najradije bi da se barem petnaestak metara od kuća šuma prorijedi. Da se ostave hrast, bršuda i mlada stabla, ali drača neka se ukloni.
Prvi red do šume
-Jer to bukne u dvije sekunde, vatra se zahvaljujući drači digne na nekoliko metara i zahvati krošnje i onda je gotovo. Osim toga volio bih da se barem još jedan hidrant postavi od ceste na 150 metara prema šumi kako bi vatrogasci mogli brže reagirati, rekao je Branko Gajdek.
Nekada su koze čistile šumu, danas nitko
Osamdesetih su godina neki mještani imali koze i šuma je bila sasvim prohodna. Danas samo u središtu šuma postoji čistina koju mještani zovu Wimbledon a koju mještani koriste za druženje u posebnim prilikama.
Wimbledon
Nešto niže niz puteljak od Brankove kuće, također u prvom redu do šume, stanuju Milan i Milka Basara.
Milan Basara: Njemačkim šumama u blizini naselja možete voziti bicikl
-Ovdje živimo više od 20 godina. Prije smo živjeli u Njemačkoj, u pokrajini Schwarzwald. U toj poznatoj šumi, ali i u svim manjim okolnim šumama u blizini naselja, ljudi se voze biciklima. Toliko su prohodne. Ne razumijem zašto mi na petnaest metara od kuće moramo imati zaraslu i neprohodnu šumu, požalio se Milan Basara.
Njegova je želja da se šuma prorijedi ali prije svega da se proširi postojeći puteljak u pojas od bar desetak metara kako bi vatrogasci mogli proći.
Zarasla prirodna šuma
Alice Borina također je odrasla na Valdebeku i među onima je koji su se mailom obratili izravno gradonačelniku Filipu Zoričiću i Hrvatskim šumama nakon traumatičnog iskustva požara.
Alice Borina: strepimo od slijedećeg požara
-Proživjeli smo veliku traumu prošlog vikenda, te i dalje živimo u strahu i strepimo od sljedećeg požara. Svi stanovnici Valdebeka spremni su odvajati svoje vrijeme kako bi očistili šume, obzirom da Hrvatske šume ne rade ništa po tom pitanju. Prema Zakonu o šumama i Pravilniku o zaštiti šuma od požara jasno se može iščitati za što su Hrvatske šume zadužene. Tražimo od njih da to i učine, kazala je Alice Borina
Uski puteljci koji vode kroz šumu
Kuća Davorke Krvopić nalazi se u urbanom dijelu Valdebeka, a vatra je do njezine kuće mogla stići u nekoliko minuta.
Davorka Krvopić: Najviše boli nebriga Hrvatskih šuma
-Mene je najviše zaboljelo da se pokazala totalna nebriga Hrvatskih šuma prema šumama u urbanim naseljima poput Valdebeka. Šuma koja graniči s Drenovicom je uz same naše parcele gdje su kuće izgrađene prije više od 30 godina. Da nitko nije u stanju toliko godina doći i počistiti, nego da još kažnjava ljude koji to čiste, to je pre strašno.
Pokazalo se, dodaje, da nije bilo ovih mladih ljudi koji su odrastali u ovoj šumici i poznaju svaki njezin puteljak, ni vatrogasci ne bi se mogli snaći. Ti su ljudi trčali motornim pilama sječi grane i trimerima otvarali prolaz kako bi vatrogasci mogli proći. U cijeloj priči najviše me pogodila nebriga Hrvatskih šuma.
Zgarište
-Nakon sastanka MO u ponedjeljak, dan nakon požara, od Hrvatskih šuma nismo dobili nikakav konkretan odgovor o budućem postupanju. Sve je ostavljeno na nama, našem vremenu, radu i sredstvima. Grad i komunalna poduzeća pomažu maksimalno, ali Hrvatskih šuma u toj priči nema, rekla je Davorka Krvopić.
Smatra da bi ova šuma trebala postati nešto poput urbane šume, pročišćena, s puteljcima i trim stazama da ju ljudi mogu koristiti, a da ujedno bude zaštita žiteljima.
Vatrogasci i dalje revno patroliraju
Andrej Teković rođen je i odrastao na Valdebeku krajem 80-ih godina. U šumi je tada postojalo malo nogometno i košarkaško igralište, a djeca su se biciklima vozila do streljane, dokle su smjeli u vrijeme kada je područjem upravljao MORH. Danas kao stariji ondje džogiraju i uživaju u miru i tišini koju šumica pruža.
Andrej Teković: Tješi me što će priroda opet učiniti svoje
-Moja je kuća prvi red do šume i uvijek je to nekakav anti-stress prošetati gore s dragom i kćerkom. Osjećaj nakon požara je ružan. Nikada ne prođe više od dva tri dana da onuda ne prošećem i sada se osjećam kao da mi je netko spalio dvorište. Tješi me što će priroda će napraviti svoje i sve će opet izrasti, rekao je Andrej Teković
Mještani su, kaže, kroz nekoliko radnih akcija iz šumice izvukli tone otpada i postavili dvije rampe te je šumica danas relativno čista što se tiče otpada no trebalo bi prorijediti raslinje i draču da šumica bude prohodnija.
Ostaci građevinskog otpada nakon radnih akcija
-Ne bih volio da se previše prčka po toj šumici, da ju se pretvara recimo u gradski park. Ali bilo bi dobro da se putevi prorijede, izrade trim staze, da bude prohodna i da ju se takvom održava. Nisam primijetio šumare na ovoj lokaciji, ali ako misle kažnjavati kao što su činili u prošlosti onda neka šumu i održavaju. Mi kao mještani spremni smo pomoći, rekao je.
Hrvatskim šumama poslali smo upite mještana Valdebeka
Hrvatskim šumama poslali smo upit u kojem smo pokušali sažeti ideje, želje i strahove mještana Valdebeka u vezi požara i održavanja šuma.
U ime mještana Valdebeka pitali smo Hrvatske šume jesu li suglasne s njihovim željama da se šuma prorijedi? Koji su koraci potrebni da se to ostvari, u smislu izmjena akata, donošenja odluka, usuglašavanja s prostornim planovima za prenamjenu šume u urbanu šumu ili park šumu? Te u kom je roku moguće to ostvariti? Ukratko, pitali smo koje korake su Hrvatske šume u ovom trenutku spremne učiniti prema željama mještana Valdebeka.
Na ključna pitanja - nisu ni odgovorili
Odgovor će mještane vjerojatno razočarati, a možda i uvrijediti, jer se u njemu, osim stručnih definicija, tvrdi da uklanjanje drače i niskog i srednjeg raslinja unazađuje razvoj same šume, odnosno „sukcesiju šumskih vrsta“. U ovom trenutku šuma se sastoji od alepskog bora koji je umjetno zasađena vrsta, a čija je svrha u budućnosti stvoriti uvjete za autohtone vrste - hrasta crnike i crnog jasena. Na ključna pitanja - nisu ni odgovorili
Odgovor Hrvatskih šuma prenosimo u cijelosti:
-Sastojine koje su stradale u požaru, kao i ostale sastojine na predmetnom području obuhvaćene su programom za gospodarenje šumama gospodarske jedinice Magran – Cuf s rokom važenja 1.1.2019. do 31.12.2028. te su rješenjem Ministarstva poljoprivrede proglašene zaštitnim šumama.
Sukladno Zakonu u šumama, članak 22. stavak 8 zaštitne šume su šume koje, uz očuvanje i unapređenje svojih općekorisnih funkcija, primarno služe za zaštitu tla, voda, naselja, objekata i druge imovine, a radovi u njima provode se uz uvažavanje njihove primarne namjene.
HŠ: Urbane šume su šume posebne namjene koje proglašava Ministarstvo poljoprivrede
Sukladno Zakonu o šumama, članku 22., stavku 10 urbane šume su šume i šumska zemljišta planirana prostornim planovima unutar ili uz građevinsko područje naselja, a znatno utječu na kvalitetu života stanovnika naselja; šuma čija je namjena stvaranje potrebnih uvjeta za odmor i rekreaciju posjetitelja; šume unutar obuhvata kampova, igrališta za golf i drugih sportsko-rekreacijskih područja.
Urbane šume su šume posebne namjene koje proglašava Ministarstvo poljoprivrede na zahtjev zainteresiranih tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska.
Kada je riječ o sastojinama alepskog bora važno je naglasiti da alepski bor nije autohtona vrsta na području Istre. Alepski bor je zbog svojih svojstava pionirske vrste od kraja 19. stoljeća korišten za pošumljavanje goleti (najpoznatiji pulski primjer je Lungomare), te se, ponovo zbog svojih svojstava pionirske vrste, spontano širio sa pošumljenih površina.
HŠ: Jedna od funkcija alepskog bora jest priprema staništa za povratak autohtonih vrsta hrasta crnike i crnog jasena
Jedna od funkcija ove vrste, odnosno sastojina alepskog bora, jest priprema staništa za povratak autohtone vegetacije, koja je za predmetno područje zajednica hrasta crnike i crnog jasena.
Podstojno u svim pulskim sastojinama alepskog bora, u većoj ili manjoj mjeri, nalazimo vrste iz spomenute šumske zajednice.
Uklanjanjem podstojne etaže, sloja grmlja i prizemnog rašća uklonili bismo upravo ono biološki najvrijednije u tim sastojinama te prekinuli, odnosno vremenski značajno vratili unatrag, sukcesiju šumskih vrsta. Ne manje važno, autohtonom vegetacijom požari se teže šire nego u sastojinama alepskog bora, porućuju iz Hrvatskih šuma
Na tragu smanjivanja opasnosti od šumskog požara prilika je da ponovo skrenemo pozornost, a što su djelatnici Šumarije Pula više puta ranije činili, na lošu naviku odbacivanja zelenog otpada djela stanovnika u predmetne šume. Takva navika nije prihvatljiva iz više razloga, a ponajmanje u kontekstu smanjivanja opasnosti od šumskog požara.
HŠ: gustu vegetaciju ispod stabala nije preporučljivo uklanjati
Šumariji Pula predstoji dugotrajan i skup posao sanacije požarišta, kojeg je sukladno Zakonu o šumama dužna izvršiti u roku od dvije godine. S uklanjanjem opasnih stabala uz prometnicu započet će se vrlo brzo, dok će se s uklanjanjem izgorjelih stabala na ostatku površine započeti krajem tekuće godine, priopćili su iz Hrvatskih šuma.
U zaključku: Hrvatske šume tvrde da je gustiš ispod stabala nužan za povratak autohtonih vrsta koje će u budućnosti biti bolja zaštita od požara. Bez gustiša nema potrebne sukcesije od pionirske vrste alepskog bora do autohtonih hrasta i jasena. Za mještane Valdebeka je međutim protupožarna sigurnost nužna danas, a ne za dvadeset godina.
Nakon nedjeljnog požara nameće se pitanje je li prirodnoj šumi ove vrste mjesto usred gusto naseljenog urbanog kvarta.