Propao posao vrijedan 1,8 milijuna eura? Ništa od obnove vodovodne mreže u Nacionalnom parku Brijuni

Prošlo je skoro pa godinu dana od odabira tvrtke koja je trebala ući u posao i tako pokrenuti dugoočekivani strateški projekt obnove zastarjele vodovodne mreže na području Nacionalnog parka Brijuni. Konkretno, radi se o dionici od izlaza podmorskog cjevovoda do rezervoara Tegetthoff .

Nakon raspisanog javnog natječaja prošle godine, pulski Vodovod kao nositelj investicije - odabrao je ponudu zagrebačkog društva Vodotehnika koje je taj posao procijenilo na 1,8 milijuna eura. Nakon odabira, očekivalo se brzo i potpisivanje ugovora, a najavljeni radovi prve faze obnove zastarjele vodovodne mreže trebali su postati realnost već u ovoj godini. No čini se da Nacionalni park neće tako skoro dobiti suvremenu vodovodnu mrežu i to zahvaljujući državi.

Da je sve opet na početku, očito je i iz izjava direktora Vodovoda Pula Ede Krajcara koji potvrđuje da se za ovu investiciju još uvijek čekaju sredstva Hrvatskih voda.

Naime, nakon što je Vodovod Pula preuzeo na sebe upravljanje vodovodnim sustavom na Brijunima, država se obvezala da će 90 posto investicije vezane uz projekt obnove mreže osigurati iz Hrvatskih voda ili nadležnog ministarstva, dok Vodovod u financiranju sudjeluje s iznosom od 10 posto.

Sada dolazimo do prilično apsurdne situacije u kojoj Brijuni koji imaju status zaštićenog područja od državnog značenja, i dalje nemaju mogućnost dobiti suvremeni vodovodni sustav. Kako stvari stoje, čini se da država ovaj projekt i ne smatra prioritetnim.

Jasno je to i nakon intenzivnih pregovora Vodovoda, Uprave Nacionalnog parka Brijuni i predstavnika Hrvatskih voda, koji očito nisu urodili plodom, jer novac i dalje ne stiže.

- Vodovod Pula je proveo postupak javne nabave 20. listopada 2022.godine, ali ugovor s Vodotehnikom nije potpisan, jer nažalost, do danas, Hrvatske vode nisu osigurale financijska sredstva. Sukladno tome radovi nisu započeti. Investicija izgradnje rekonstrukcije vodovodne mreže dijela NP Brijuni ( I faza) nema nikakav utjecaj na kanalizacijski sustav unutar NP Brijuni, kaže Krajcar, dodajući da je ovo jako bitan projekt jer vodoopskrba na Brijunima je potpuno zastarjela.

Foto: NP Brijuni Facebook

No svjestan je da ovaj važan projekt do daljnjeg ostaje samo na papiru, a ne promijeni li se nešto do kraja ove godine, i ne stignu li obećana sredstva, Krajcar najavljuje i mogućnost raskidanja okvirnog sporazuma koje je Vodovod sklopio s Vodotehnikom.

Inače, ta je firma bila angažirana na izgradnji fontana u Zagrebu u vrijeme gradonačelnika Milana Bandića, a i dalje aktivno rade na održavanju zagrebačkih fontana, uspinjače i spomenika Domovini u Zagrebu. Na natječaju pulskog Vodovoda odabrani su s ponudom od 6 milijuna eura na projektu izgradnje sustava odvodnje i vodoopskrbe unutar grada Pule za naselje Veli Vrh-Šijana, a dobili su i posao vrijedan 280 tisuća eura vezan uz rekonstrukciju mjernog mjesta Gradole na natječaju Istarskog vodovoda d.o.o. Buzet.

Pitamo Krajcara hoće li se ova investicija uopće nastaviti?

- Mi sve papire imamo i samo treba osigurati sredstva. Bilo je razgovora još s bivšim ravnateljem Brijuna Marnom Milotićem koji je naveo da će lobirati u Ministarstvu da se ta sredstva odobre, a nastavio je i aktualni ravnatelj Eduard Kolić, no do danas sredstava nema. Još možemo pričekati kraj godine kada bude gotov rebalans proračuna Hrvatskih voda. Mi smo spremni ako dobijemo novac, a ne bude li tako, nabava za gradnju se će ponoviti kada se steknu uvjeti, napominje Krajcar. 

Koliko je ovaj projekt uopće važan za otočje svjedoči i činjenica da je izgradnja nove vodovodne mreže na otočju započela još davne 1954. godine, a tada je krenula i gradnja sustava koji podmorskim cjevovodom povezuje otok Veliki Brijun s kopnenom mrežom iz koje se i obavlja vodoopskrba otočja.

Poznato je da kompletna infrastruktura godinama vapi za rekonstrukcijom, o čemu svjedoče i podaci iz aktualnog Plana upravljanja Nacionalnog parka u kojem se navodi da su cijevi vodovodne mreže u sklopu nacionalnog parka građene od različitih materijala (lijevano željezo, azbest-cement, alkaten itd) te su često polagane u kamenitom terenu. Zbog nebrige i neulaganja države, često je na pojedinim dionicama dolazilo do kvarova, a time i do pucanja cijevi. Iz ovogodišnjeg Plana nabave Nacionalnog parka vidljivo je da se za "potrošenu vodu" planiraju sredstva u iznosu od čak 185 tisuća eura!

Sada ta ista država nema sluha da "pogura" projekt, iako je obećano da će ga podržati ozbiljnom financijskom injekcijom.

Glavnim projektom koji bi sada mogao biti stavljen ad acta predviđena je ugradnja ukupno 2.265 metara vodoopskrbnih cjevovoda. Predviđena je i izgradnja pet podzemnih vodovodnih okana za smještaj mjerno-regulacijske vodovodne opreme i izgradnja protupožarne hidrantske mreže na dijelovima gdje je prostornim planom predviđena izgradnja novih ili obnova postojećih građevina za smještaj i boravak ljudi.

Poznato je da je stari cjevovod kritičan, osobito ovaj dio koji se planira obnoviti u sklopu projekta. Radi se o nekih 2,5 kilometara cjevovoda kojima obuhvaćamo hotele na otočju, sve do tvrđave Tegethoff. Cijeli taj dio trebao je ići u kompletnu obnovu vodovodne mreže.

Summa sumarrum, na potezu je država koja u konačnici prilično maćehinski upravlja Nacionalnim parkom Brijuni, a koja bi itekako trebala biti svjesna da dugogodišnje probleme vodovodne infrastrukture na otočju, za koje je ne tako davno imala planove u vidu elitnog turizma, treba pod hitno riješiti.

Nije stoga na odmet podsjetiti kako je brijunsko otočje upravo ovih dana proslavilo važnu 40. obljetnicu osnutka Nacionalnog parka Brijuni. Otočje je proglašeno Nacionalnim parkom 1. studenoga 1983. godine.