ROVINJ: Sjećanje na Alda Rismonda, jednog od osnivača Talijanske unije za Istru i Rijeku

Na području stancije Angelinka kraj Rovinja danas je održana komemoracija u spomen na stradanje Alda Rismonda, jednog od rukovoditelja narodnooslobodilačkog pokreta Rovinjštine, ujedno jednog od osnivača Talijanske unije za Istru i Rijeku.

Uz prisustvo dogradonačelnika Grada Rovinja Davida Modrušana, članova UABA Rovinjštine i Društva Josip Broz Tito, položeni su vijenci na spomenik na mjestu na kojem je Rismondo pronađen teško ranjen.

Kako je u prigodnom govoru rečeno, Aldo Rismondo rođen je u Grazu 24. prosinca 1915. godine gdje je njegova obitelj deportirana tijekom Prvog svjetskog rata, zajedno s drugim rovinjskim obiteljima i velikim brojem stanovnika cijelog istarskog priobalja. Kada je stasao za rad, zaposlio se kao službenik u rovinjskom ogranku radničkih zadruga Furlanije i Julijske krajine, da bi kasnije, kao i mnogi mladi Rovinjci, prešao u trgovačku mornaricu, gdje je osobno iskusio iskorištavanje i loš tretman prema mladim pomorcima.

Ploveći po Bliskom i Dalekom istoku upoznao se sa socijalnim nepravdama i teškoćama te identifikacijom fašizma kao nemilosrdnog neprijatelja radničke klase.

Godine 1938. bio je prisiljen birati želi li se upisati u fašističkustranku, ali je to odlučno odbio te dao otkaz i kao nezaposlen se vratio u Rovinj, gdje postaje aktivan u Komunističkoj partiji Italije.

U svom radu dao je odmah pečat novim aktivnostima uključujući mlade, pogotovo u stvaranju ilegalne knjižnice kao jedinog onda mogućeg sredstva u borbi protiv fašizma. Godine 1942. u Istri se već čuje za Narodni pokret, oslobodilačku i oružanu borbu koju su vodili KPJ i partizani pod vodstvom Tita.

Odmah po kapitulaciji fašističke Italije, povratkom mnogih vojnika koji su uspjeli izbjeći zarobljavanje, stvaraju se nove revolucionarne vlasti - Pino Budicin, Aldo Rismondo, Anton Brajković, Giusto Massarotto, Mario Cherin, Mano Hrelja, Egidio
Caenazzo i drugi.

Nakon smrti Pina Budicina i Augusta Ferrija, političkog tajnika
organizacije rovinjskog Okružnog odbora, Rismondo postaje treći sekretar partije, vrstan aktivist, organizator i neumorni politički djelatnik koji se grčevito borio za talijansko-hrvatsko bratstvo.

Nakon smrti Alda Negrija (8. svibnja 1944.) Aldo Rismondo je imenovan na njegovo mjesto kao član Narodnog oslobodilačkog odbora. Na dan njegova stradanja trebao se naći s drugovima iz Rovinja, no u toku razgovora, sjedeći na proplanku, iznenadila ih je njemačka patrola. U okršaju i metežu koji je zatim nastao drugovi su se povukli, a Aldo Rismondo, teško ranjen, uspio se izvući nakon čega su ga drugovi pronašli i prenijeli u Polare.

Dolaskom liječnika dogovoreno je da ga barkom prebace u rovinjsku bolnicu, no na put za bolnicu preminuo je od posljedica teškog ranjavanja.