DOLINE Posjetili smo osmicu Karle i Franza SLOBODNA PRODAJA VINA TRAJALA JE NEKAD SAMO OSAM DANA

Odveo sam Giannija u jednu osmicu. Odabrao sam Dolinu, odnosno, malo mjesto u toj općini koji se naziva Krmenka ili na talijanskom Mattonaia, i kmetiju Karle i Franza.

Karla je rodom iz Brtonigle, muž Franz ili Francesco je lokalni veterinar, pripada autohtonoj obitelji. Iznajmili su kuću lovačkog društva Doline - San Dorligo della Valle i tu prodaju svoje vino od jutra do kasno na večer, radi se i do pola noći.

Iz strogog centra Trsta stigneš do Doline u nekih petnaestak minuta vožnje, sasvim prihvatljivo za gradski život odnosno užance: blebetanje automobila i motora zamjenjuješ cvrkutanjem ptica. Kaže mi prijatelj Triještin da bi mu, kad bi bio prisiljen promjeniti grad, najteže pao upravo rastanak s uskom vezom između grada i sela.

U Trstu živi posebna sorta ljudi

Trst ima oko 200.000 stanovnika, u njemu žive građani, posebna sorta ljudi koju ne možeš oblikovati tek u jednu generaciju. Tršćanski gradski stil života ne može bez Krasa, bez kraške prirode, tako je od pamtivijeka i zato u okolici Trsta, odnosno na području tršćanske pokrajine (površina iznosi oko 213 kvadratnih kilometara pa je to jedna od najmanjih ako ne i najmanja u Italiji) posluju oko osamdesetak osmica – osmizze.

Talijani ih zovu i frasche jer se otvorena osmica označuje isticanjem nekoliko grana bršljena koji se postavlja na vidnom mjestu uz cestu. Proizvođači vina rade u sklopu udruge koja koordinira vrijeme otvaranja osmica tijekom cijelogodišnjeg korisnog razdoblja.

Slobodna prodaja vina trajala je nekad osam dana

Naziv osmizza potječe iz slovenskog osem.

Naime, u drugoj polovici osamnaestog stoljeća austrijski car je uveo na području cijelog carstva praksu slobodne prodaje vina i prehrambenih proizvoda u seoskim domaćinstvima, bez poreznih obveza, i to u trajanju od osam dana. Tradicija je ostala neokrnjena u Trstu i u obližnjoj pokrajini Gorica.

Kod nas su jedino Rovinježi ostali privrženi tradiciji pa u gradu i dalje rade takozvani spaci (špačo) koji su se nekad jednako označavali isticanjem grana bršljana. Tradicija u Rovinju umire, u Trstu je življa nego ikad, svi dobro posluju.

Karla i Franc prijavili su svoju osmicu u razdoblju od travnja do svibnja u ukupnom trajanju od 17 dana.

„Toliko nam treba da bi prodali naše vino, obavili smo prvo testiranje prošle godine i tako, do petog svibnja, (nema sumnje), ispraznit ćemo bačve“ veli mi Karla.

Ništa se ne poklanja

Pitat će te za cijenu? Kratko i jasno: ništa ti ne poklanjaju, svaki se komad sira, salame, pancete, pršuta i svaka se čaša vina masno naplaćuje. Postoji jedno pravilo: ako se odlučiš za osmicu ne pitaj za cijenu, jedi piji i plati jer, na kraju priče, ostaje doživljaj druženja i uživanja u tišini prirode, a to svaki građanin zna cijeniti i zato dolazi.

Istina, svaka osmica slobodno formira cijenu, neke su skuplje, a neke jeftinije, vlada zakon ponude i potražnje. Karla je primjerice poznata po palačinkama, morali smo ih probati i moram priznat da su jako dobre. Pojeli su i nekoliko komada pite od tikvica, tople i izuzetno primamljive. Malvazija je u stilu, domaći ukus.

U biti Dolina geološki pripada Istri, nismo na Krasu već na najsjevernijoj točki istarskog poluotoka, mala je općina (oko pet tisuća stanovnika) okružena kraškim brdima, na vrhu se naziru konture dvorca Socerb, lijevo se duboku u planinu uvlači vala koju nazivaju Val Rosandra po potočiću Rosandra koji podsjeća na Pazinčicu koja je iskopala pazinsku Fojbu ili Jamu.

Tu ne treba pitat za turiste, njima su dovoljni Triještini koji vole jesti i piti i koji ne mogu bez Krasa. Seljaci žive od grada, neposredno, dvije se kulture prožimaju i svaka ostaje vjerna sebi, tako se meni čini.

Dok sam radio u Trstu odlazio sam u osmicu gotovo svaki tjedan, družio sam se s nekoliko kolega novinara koji su poznavali svaki pedalj Krasa kako na tršćanskoj tako i na goričkoj strani. Područje je tvrdo dvojezično: Trattoria nosi uz sebe i slovenski naziv Gostilna, svako selo ima slovenski i talijanski naziv.

Autohtoni naziv je Dolina, talijanski je izmišljen, onako onomatopejski jer ne postoji svetac koji se zove Dorligo.

Iznad Monfalconea nalazi se mjesto Redipuglia (Puglia nije nikad imala kralja) čiji je izvorni naziv, toponim Sredipolje no, svaki govori svojim jezikom i svaki štuje vlastitu tradiciju, neka im je sa srećom, kasno popodne vratili smo se u našu Istru.