Krasna Zemlja

ZA ISTRU24 PIŠU GIANNI I ELIO VELAN

ENRICO MREULE - lik zbog kojeg sam se vratio u Savudriju

Enrico Mreule je imao istančan smisao za tempiranje bijega, prošao je sve drame europskog Novečenta kao nijemi i nevidljivi svjedok. Nakon što ga je žena napustila u Savudriji se pojavila Carolina, djevojka koja je djelila životni put trojice mladića goričke gimnazije


 
4 min

Enrico Mreule je imao istančan smisao za tempiranje bijega, prošao je sve drame europskog Novečenta kao nijemi i nevidljivi svjedok. Nakon što ga je žena napustila u Savudriji se pojavila Carolina, djevojka koja je djelila životni put trojice mladića goričke gimnazije

Moram se osloniti na Giannijeve slike da ne bi odlutao, zadnji sam put bio u Savudriji prije dvadesetak godina i puno toga se promijenilo. U šarenilu zgrada i ograda koje ga okružuju svjetionik kao da me pita: „Što ja tu radim?“

Pored kamenog zdanja vidiljivi su tragovi topovskog ili mitraljeskog gnjezda: za vrijeme Juge morao si ploviti na pristojnoj daljini od obale, kontrola armije bila JE temeljita i sveprisutna. Nešto niže od svjetionika nižu se stare vile iz prošlog stoljeća.

Tko je Enrico?

U jednoj, koju su nazivali Residenza Predonzani, stanovao je Enrico Mreule (1886.- 1959.), lik zbog kojeg sam se vratio u Savudriju.

Enrico je u Savudriji proveo zadnji dio života, sve do smrti. Kada je saznala da se skriva u tom, tada zabačenom mjestu na sjeveru Istre, prijateljica iz mladosti Carolina Podbersig, zvana Ini (1888.-1973.), spakirala je kofere, okrenula leđa rodnoj Gorici i pokucala na vrata savudrijskog stana.

Ini je umrla 1973., četrnaest godina kasnije, pokopana je na mjesnom groblju pored svog Enrica. Sasvim slučajno susreo sam gospođu koja je rođena u Savudriji i koja je poznavala Enrica i Carolinu; nakon toliko godina rada pitam se da li su ti susreti uistinu slučajni? Rekla mi je da su živjeli odvojeno, mimo savudrijske zajednice.

Imali su svoj svijet

„Nekima je taj način života smetalo ali, oni su jednostavno imali svoj svijet u kojemu je knjiga zauzimala središnje mjesto. Enrico i gospođa Ini bili su strastveni čitači, ono što se događalo oko njih nije ih zanimalo“, ispričala mi je gospođa.

Pronašao sam malu grobnicu uz pomoć jednog mještana, izuzetno pričljivog.

„Evo grobnice, čuo sam za taj par ali, iskreno, ne znam ništa o njima“, rekao mi je. Objasnio sam mu da je Enrico Mreule glavni lik romana 'Un altro mare - Ono drugo more' Claudia Magrisa, dodao sam da se radi o pustolovu zanimljive životne priče i da Carolina je bila prijateljica iz mladosti.

„Nisam vam ja baš ljubitelj knjiga, ali imam kćer koja naprosto guta knjige, ona je sigurno to pročitala. Znate, bila je tek naučila čitati kada jednom u Trstu me zamolila da joj kupim knjigu. Dan danas se sjećam cijene: koštala je 12.500 lira, malo sam se dvoumio i na kraju popustio. U par dana je sve pročitala i nije mi bilo žao za novac.“

Roman 'Un altro mare' objavljen je 1991. godine, pročitao sam ga par godina kasnije tijekom rada u Trstu. Ako se ne varam, lik Caroline Podbersig se pojavljuje na zadnjim stranicama knjige. Veći dio kratkog biografskog romana posvećen je trojici goričkih mladića, njihovim mladenačkim, školsko-duhovnim vezama: Enrico Mreule, Carlo Michelstaedter (1887.- 1910.) i Nino Paternolli (1888.-1923.)

Pohađali su goričku njemačku gimnaziju „Staatgymnasium“, bili su zaljubljeni u latinske i grčke klasike, zadubljeni u prevoditeljske tajne i vještine.

Carlo se upucao pištoljem, Nino je poginuo

Nakon mature Enrico je u studenom 1909. godine iznenada napustio Goricu, ukrcao se u Trstu na brod i isplovio u Argentinu.

Prijatelj Carlo je 1910., nakon što je dovršio pisanje diplomske radnje iz filozofije „La persuasione e la rettorica“ (uzgred, taj rad je danas priznat kao jedan od najviših dometa europske filozofije dvadesetog stoljeća), izvršio samoubojstvo, upucao se pištoljem kojeg mu je poklonio upravo Enrico.

Treći član filozofsko-sanajske družine Nino Paternolli (knjižar i vrsni planinar) poginuo je 1923. na jednoj planini na istoćnim Alpama.

Enrico je 13 godina radio u Argentini kao gaucho.

Sa sobom je ponio omiljene knjige grčkih i latinski autora: čuvao je krave na pašnjacima pampasa i nastavljao sa izučavanjem tajni prevođenja. Vratio se u Goricu 1922. godine, nakon pokolja Prvog svjetskog rata i nakon uspostave talijanske vlasti. Za kratko je predavao latinski i grčki i onda opet nestao: povukao se u Savudriji. Čitao je, prevađao i živio od pecanja.

Vuk samotnjak

Izbjegavao je druženja, živio je kao vuk samotnjak, oženio se, ali nije htio imati djece. U malom mjestu dočekao je strahote Drugog svjetskog rata, potom je uslijedila nemirna i opasna faza uspostave jugoslavenske vlasti.

Sve to pored njega i mimo njega: Enrico Mreule je imao istančan smisao za tempiranje bijega, prošao je sve drame europskog Novečenta kao nijemi i nevidljivi svjedok. Nakon što ga je žena napustila u Savudriji se pojavila Carolina, djevojka koja je djelila životni put trojice mladića goričke gimnazije.

S gospodinom koji me odveo do groblja sam još malo popričao, čekao da Gianni snimi malu grobnicu i potom smo se povukli, tiho i nenametljivo.


Nastavite čitati

Istra
 

SLUČAJ PETRAM: HDZ i SDP protiv IDS-a i Možemo!

Zanimljiv je i detalj podrške Petram Beach baru koju su na županijskoj Skupštini pružili vijećnici HDZ-a. To je razumljivo ako se zna da je jedna od najutjecajnijih osoba istarskog HDZ-a Iliriana Croata Medur koja s Bassaneseom već drugi mandat uspješno i blisko koalira u umaškoj vladajućoj većini

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.