Josip Pino Širol najveći je uzgajivač istarskih tovara na Poluotoku. Njegov OPG trenutno broji više od pedeset grla ove životinje, a Pino ih je raspodijelio na četiri lokacije nedaleko svojih Marcana kraj Gračišća. Nekoliko tovara smjestio je i u štalu pored obiteljske kuće.
Kraj je to u kojem su tovari oduvijek bili djelom seljačkih domaćinstava, iako već godinama to nije slučaj.
„Ja san zgojen s tovari!“
- Ja san zgojen s tovari! Nekada je Gračišće imalo barem 200 tovari, i to na 80 kuća. Bilo je to prije šezdeset let kad san ja bi dica. I moja obitelj je odvajk imala tovare, a oni ki su bili malo imućneji su imali i vole. Imali smo i takozvana magareća kola; to su bili tovar i vozić. Po ravnen su tovari vukli teret, a po grden gonili vodu, drva, grojze... ma sve živo! Pokle su he gambijali traktori i freze, pojašnjava nam ovaj poljoprivrednik i otac petero djece.
Upravo je radi djece prije više od 20 godina kupio prvu tovaricu, a ljubav prema ovoj životinji s vremenom je pretvorena u obiteljski biznis, u kojem ipak najviše sudjeluje Josipov sin.
- Kad su nan dica bila mala, stili su da kupimo konje, ali zaključili smo da bi nam to ipak bila prevelika obaveza. Tako smo se odlučili za tovare jer su oni obilježili i moje djetinjstvo. Nona bi se sjela z nogi na bok od tovara, a ja i moj brat bimo sedeli zad nje. Tovar nas je pelja na pašu, kud god da su bile krave i voli. U to vrime Gračišće i Vodnjan su imali najveći broj istarskih tovari, govori nam Pino.
Prvu magaricu kupili u Selini za 100 maraka
Josip Pino po struci je klesar. Školu je završio u Pazinu, i tim se poslom, u tvrtki Kamen Pazin, bavio svega nekoliko godina. Odlučio se, naime, posvetiti bloketarstvu, te u tom poslu kao privatnik ostaje punih 35 godina.
- Prvu bređu magaricu kupili smo u Selini za 100 marak. Od nje je poteklo naše današnje stado tovari. Uz njih, vajk imamo i dvi krave tako da smo svu našu dicu zgojili s domaćin mlekon. Sami smo si proizvodili sir, mleko i meso. I dandanas imamo mleka za svoje potribe i, naravno, za naše unuke, veli radišni Josip.
Istarski tovari ipak su mu najveća ljubav. „Priznati, urednog porijekla, s papirima i čipirani“, ističe on ponosno. Za njih, dakako, dobiva i poticaje, a ostvario je i vrlo dobru suradnju s AZRRI-ijem.
- S njima smo potpisali ugovor. Oni otkupljuju muške, a ženske si još vajk gojimo za širenje stada. Trenutno ih imamo oko 40, mada neke još ni ne legu. Jedno 20 njih su legle i njih naravno muzemo, ostatak su ili bređe ili premlade, pojašnjava nam Širol.
Specifična, poludivlja životinja
Govori nam da se o magarcima nije teško brinuti, a s obzirom na to da je riječ o poludivljim životinjama.
- Kravu, na primjer, treba paziti kad se porađa. Moraš joj pojačati prehranu i uredno je kasnije musti, dok magarica zleže najradije sama. Kad prideš u štalu, mali već cika! Znači, uopće ne moraš biti prisutan i svejeno pojde sve u redu. I u prirodi si oni sami nalaze hranu. U štajun paše, ja njin triput sedmično donesen malo zrna, a kad ni vrime od paše - njin ponesen jenu balu sijena svaku šetemanu. Vodu obavezno moraju imati vajka, a pašu si brste i pobiraju sami, kaže nam ovaj iskusni uzgajivač.
Stado od pedesetak grla rasporedio je na više lokacija jer, između ostalog, mora voditi računa o tome koji se magarci pare, a koji skidaju s majčinog mlijeka. Broj grla u budućnosti namjerava povećati, i to prvenstveno zbog magarećeg mlijeka koje slovi za izuzetno ljekovit napitak.
- Magarica da i do litru mlijeka dnevno, ali vajk moraš voditi računa o temu da i pulić ima svoj doručak. Zato je ne moreš musti svaki dan, nego tek svaki drugi ili treći. Opet, čim se pulića odvoji od mame, ona odmah zgubi mlijeko. Nije to kao kod krave. A mi narudžbe za mlijeko imamo svaki dan, i to po više litara. Inače, litru prodajemo po dvisto kuna, i reću da se preporuča popiti jedan dec natašte. Klijenti su nan jako zadovoljni, imamo njih ki su već po pet let naši kupci. Govore da pomore za razne bolesti, a posebno za dicu, veli nam Pino.
Nisu skupi, ali su rijetki
Zanimljivo, otkako je on kupio svoju prvu magaricu, prije više od dvadeset godina, cijena im je ostala gotovo pa jednaka. No, problem je u tome što ih nije lako naći.
- Da biš se bavija ovin delon moraš biti trdi radnik, udarni! Samo ograditi pedeset hektara da bi se tovari imali kud kretati je veliko delo, a još deset hektara oranica nan rabi za uzgojiti zob i ječam. Triba obilaziti paše svaki dan, a kad je sezona košnje i spremanja sijena onda predaha nema! Svaki dan po najvećoj vrućini, od jutra do mraka, se kosi, grabi i balira, pojašnjava nam ovaj težak iz Marcani.
Odustati od posla ipak neće dok god ga zdravlje služi jer, kako kaže, voli raditi s tako pametnim i poslušnim blagom.
Tovar je strpljiva i umiljata životinja, radišna, skromna, dobra i izdržljiva. Ona šuti i radi! Na sve je otporna. Samo kad se magarica muze, moraš joj dodavati malo bolju hranu. Ali, u pravilu, magarac more živiti samo od paše i od sijena
JOSIP PINO ŠIROL
Ministarstvo poljoprivrede procjenjuje kako Hrvatska trenutno broji manje od 500 grla istarskih tovara, što je ipak duplo više nego, primjerice, 2015. godine.
Očuvanju ove životinje, vrlo važne za kulturni i povijesni identitet istarskog kraja, posljednjih je desetljeća uvelike doprinio upravo naš domaćin Josip Pino Širol.