Poznat po velikom znanju iz genetike i liječenja pčela, umirovljeni profesor Nikola Kezić, koji je predavao pčelarstvo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gostovao je ovih dana u Pazinu te istarskim pčelarima govorio o ljetnim bolestima kod pčela. Prof. Kezić poznat je po osebujnim predavanjima, ali i po tezi da Hrvatska ima jedinstvenu vrstu pčele, Sivu pčelu ili tzv. sivku, koja je među najboljima na svijetu! Pazinsko predavanje započeo je ipak riječima kako za "pčelarstvo situacija nije dobra". Bilo je to stoga i prigoda da ga upitamo s čim se danas muče hrvatski pčelari.
- Situacija zasigurno nije dobra za pčelarstvo. Međutim, treba reći i to da je Hrvatska po svojoj lokaciji skoro pa idealna zemlja za pčelarstvo zbog toga što je pretežno zelena. Na sjevernom dijelu ponekad je bijela, kad idemo prema jugu, veći dio godine je žuta, pritom mislim na prisutnost sunca i broj sunčevih sati. Dakle, Hrvatska je izbalansirana jer ima dovoljno i zelenih površina i onih žutih. I upravo to i pomaže našim pčelarima da prežive, ali činjenica je da dolaskom svih ovih bolesti i virusa, ali i zbog postojeće poljoprivrede koja se sada ipak pomalo budi i razvija, ali i koristi sve modernije i opasnije lijekove koji su topivi u vodi, mijenja se odnos između pčela i poljoprivrede i upravo zato su pčele jako ugrožene. Ono što znamo je da svake godine nastrada između 25 i 30 posto pčela, a pojedinih godina i više, rekao nam je uvodno prof. Kezić.
Porf. Kezić izuzetno je ponosan na svoju maketu pčele
Govoreći i o problemu s kojima se hrvatski, baš kao i svi ostali pčelari na svijetu bore, spomenuo je patvorine, odnosno lažni med. Kaže pomirljivo da otkako je svijeta i vijeka, svaki proizvod koji vrijedi i koji je tražen ima i svoju patvorinu. Slučaje je to od parfema do traperica, a tu spada i med.
- Med se oduvijek patvori. I zato sami pčelari moraju učiniti taj napor da ga sačuvaju i označe, a pritom mislim na hrvatske teglice koje su prepoznatljive i u koje bi se trebao stavljati samo pravi hrvatski kvalitetan med. Naravno da će biti pokušaja da se i u te teglice stavlja nešto drugo, ali nakon nekog vremena ljudi će shvatiti razliku i važnost kupovanja hrvatskih teglica s domaćim kvalitetnim medom. Takvi pokušaji zlouporabe ujedno dokazuju da je to vrijedan proizvod i zato se moramo zajedno izboriti da unutra bude samo med koji je kvalitetan i da potrošači steknu povjerenje u nas. To je samo jedan od načina borbe protiv patvorina, zaključuje prof. Kezić.
Priznaje i da je veliki pritisak trgovaca medom iz Kine koji je, kaže, dijelom ili u cijelosti napravljen iz proizvoda u kojem pčele nisu sudjelovale i zato taj med može i postići jako nisku cijenu. Ili pak na medu koji su zaista proizvele pčele, ali na sirovini koja nije imala veze s biljkama. Ima čitav niz oblika patvorina, zaključuje prof. Kezić.
Foto: M. Angelini
- Danas oni koji patvore postaju tako dobri majstori da naprave tako dobro patvoreni med da ga i ja sam, iako već dugo i često sudjelujem u ocjenjivanju, skoro i ne mogu prepoznati. Oni koji to rade doista postaju sve bolji i bolji majstori, priznaje prof. Kezić.
Profesor je poznat i po tezi da je hrvatska siva pčela izuzetno kvalitetna. Pitamo ga koje je karakteristike izdvajaju od drugih.
- Ova klima, ovo bilje, naši preci sve to zajedno sudjelovalo je u opstanku onih pčela koje su se najbolje adaptirale i koje daju najbolje rezultate, najbolju proizvodnju uz najlakše preživljavanje i najmanje rada na njima. To su odlike upravo sive pčele. Ona je raširena na čitavom prostoru panonske nizine, sjevernog dijela Balkana, Mađarske, dijelom i u Austriji i Sloveniji. Ta je pasmina pčela prilagođena upravo toj klimi i tom prostoru i zbog toga je ona za nas izuzetno vrijedna. Preselili su je svojevremeno i u Ameriku i Australiju na područja koja su hladnija, jer dobro podnosi zimu u malim zajednicama, zimi troši malo hrane, a ima brz proljetni razvoj i radišna je. Ipak njena glavna odlika, zbog koje se raširila, je mirnoća. Ona nije agresivna i ne napada. U drugim dijelovima svijeta gdje je toplija klima uvezli su talijansku pčelu koja je za to podneblje bolje prilagođena - teško prezimljuje, ali bolje podnosi visoke temperature, kaže nam prof. Kezić.
S obzirom da se u Istri sve češće može naći med od bršljana, pitamo prof. Kezića koliko je on dobar, odnosno loš za pčele, što on često ističe.
- Da se razumijemo, med od bršljana, kao proizvod, izuzetno je dobar, ima puno peludi i važne nutritivne vrijednosti te je jedan od ukusnijih i cijenjenih medova, ali razlog njegove loše strane je taj što sadrži visoke količine neprobavljivih dijelova za pčelu. Tijekom zime, ako pčela jede tu pelud, teško izdrži dug period u košnici. Pogotovo na sjeverniji dijelovima Hrvatske gdje je duže u košnici, jer tada ima ozbiljnih problema s probavljanjem. Istina je i da u istočnim dijelovima Hrvatske pčele prezimljuju na bršljanu bez problema, ali mislim da je tu riječ o njenoj dobroj prilagodbi iako još nije posve razjašnjeno kako je do toga došlo, smatra prof. Kezić.
Foto: M. Angelini
I u konačnici pitamo ga kako se pčelari nose s problemom zaprašivanja u poljoprivredi zbog čega svake godine stradaju milijuni pčela u Hrvatskoj.
- Problem je trovanja sredstvima za zaštitu koja su topiva u vodi pa ih pčela unese u košnicu i tada strada cijela zajednica. Toliki problem nije s onim zaštitnim sredstvima koja su topiva u mastima, jer taj otrov pokupi vosak iz nektara pa pčele ostaju zdrave. Onog časa kada su u potrebu ušle tvari topive u vodi, ta sredstva ostaju u medu i u kasnijem periodu izazivaju štete. Morate znati da pčele pojedu velike količine meda. Primjerice, jedna zajednica pčela godišnje pojede između 80 i 160 kilograma meda. Na tu količinu meda, već i male količine zaštitnog sredstva koje su dospjele u med, za nju su opasne. A je li to opasno i za čovjeka, prosudite sami! Pčele su najbolji indikator života okoliša kao takvog, pa ako su pčele ugrožene, ugrožen je i čovjek, pogotovo od onih tvari koje su topive u vodi. Većina tih tvari je neurotropna, utječu na živčani sustav, a način funkcioniranja živčanog sustava kod ljudi i kod pčela je isti. Pametnom dosta, rezimirao je prof. pčelarstva Nikola Kezić.
