Njemačka pravnica Susanne Putsche Dobert ostavila je pravničku karijeru u Njemačkoj i trajno doselila u Istru gdje već 15-ak godina živi svoju idilu u drvenoj kućici u šumi nedaleko Vodnjana. Svakodnevno, kaže, svjedoči devastaciji prirode i slučajeve prijavljuje inspekcijama i komunalnom redarstvu. Na osnovi njezinih prijava šumarska je inspekcija nedavno podignula optužni prijedlog protiv Daria Marčete. Prije nekoliko je dana, kaže, primila ozbiljne prijetnje zbog svojeg aktivizma. Kuću u kojoj živi sagradila je bespravno, a kasnije legalizirala. Neki ju zato smatraju licemjernom, dok drugi hvale njezin angažman. U ovom je razgovoru kontroverzna pravnica odlučila s nama podijeliti svoje motivacije i razmišljanja
Njemačka pravnica Susanne Putsche Dobert ostavila je pravničku karijeru u Njemačkoj i trajno doselila u Istru gdje već 15-ak godina živi svoju idilu u drvenoj kućici u šumi nedaleko Vodnjana. Svakodnevno, kaže, svjedoči devastaciji prirode i slučajeve prijavljuje inspekcijama i komunalnom redarstvu. Na osnovi njezinih prijava šumarska je inspekcija nedavno podignula optužni prijedlog protiv Daria Marčete. Prije nekoliko je dana, kaže, primila ozbiljne prijetnje zbog svojeg aktivizma. Kuću u kojoj živi sagradila je bespravno, a kasnije legalizirala. Neki ju zato smatraju licemjernom, dok drugi hvale njezin angažman. U ovom je razgovoru kontroverzna pravnica odlučila s nama podijeliti svoje motivacije i razmišljanja
Susanne Putsche Dobert pristala je za naš portal dati intervju u kojem objašnjava kontroverze koje se vežu uz njezin okolišni angažman. Postoji li razlika između njezinih postupaka i postupaka onih koje prijavljuje - ocijenite sami.
Moja je obitelj izvorno hrvatska i moja su najljepša sjećanja vezana uz Rovinj gdje sam svakog ljeta dolazila k djedovima. Kupila sam ovu zemlju 2002. jer je moja majka, koja živi na susjednoj čestici, htjela malo više prostora oko sebe. Nisam tada imala namjeru ovdje živjeti. No, nakon prekida s bivšim suprugom 2005. došla sam na nekoliko mjeseci kod majke.
Stari prijatelj, s kojim me još u Njemačkoj spajala strast za sportskim gađanjem iz vatrenog oružja, odlučio je doseliti u Istru, u selo Golubovo. Bio je to Amerikanac 20 godina stariji od mene i bivši pripadnik specijalnih postrojbi - veteran Vijetnamskog rata. Pitala sam ga bi li mi pomogao sagraditi malu drvenu kuću američkog tipa. Dok smo ju zajedno gradili rodila se ljubav i odlučila sam ovdje ostati. Nažalost, on se cijelo vrijeme borio s PTSP-om zbog čega je previše pio, a što je na kraju bio i uzrok njegove smrti 2014.
Ne bih to nazvala misijom. Ovdje živim 15-ak godina i oduvijek sam primjećivala kako se u prirodi događaju stvari koje nisu po zakonu. Mislila sam kako ljudi sebi žele napraviti mali dom kraj mora, a mještani zaraditi neki novac. To mi je bilo prihvatljivo i nisam se na to osvrtala. Prijave sam počela podnositi prije dvije godine i ukupno ih podnijela 20-ak, što komunalnim redarima, što inspekcijama. Prijavljujem ono što vidim na svojim uobičajenim rutama. Ne idem okolo tražeći žrtve, kada bih to radila ta bi brojka bila daleko viša.
Jesam, ne krijem to.
Možda i jeste. To ovisi o vašem gledištu, vašim vrijednostima i zakonu. Ne bih prijavila nekoga tko je na poljoprivrednom zemljištu sagradio drvenu kućicu kako bi ovdje trajno živio, a da pritom ne uništava prirodu oko sebe. Smatram da to nije isto što i planski kupovati i rušiti šume, nasipavati livade šljunkom, parcelirati i preprodavati zemlju ljudima koji će ovdje boraviti tek nekoliko tjedana godišnje ili parcele iznajmljivati turistima.
Sagradila sam kuću od 24 kvadrata bez temelja (na pilonima, op.a.), koja se može lako ukloniti bez tragova i za koju postoji foto dokumentacija u Gradu Vodnjanu. Bila sam i među prvima koji su kuće legalizirali u valu legalizacije 2011. Za dodatnu terasu i vanjsku kuhinju izradila sam elaborat sukladno zakonu. U gradnji nisam srušila ni jedno stablo i sve je oko kuće ostalo netaknuto. Dopada mi se misao da će sve to nestati kada mene više ne bude bilo. Postala sam dio zajednice, gledala sam djecu dok odrastaju, susjedove krave pasu na mojoj livadi, već 12 godina pjevam u vodnjanskom zboru… smatram da postoji nekakva razlika. No, to je samo moj osobni stav i prihvaćam da netko misli drugačije.
Ima ljudi koji mešetare zemljom svjesni da će na tim lokacijama nastati favele. Često svojim kupcima tumače kako je sve po zakonu što smatram prevarom i kriminalom. Čitave obitelji onda bespravno borave nekoliko tjedana, bez kontakta sa zajednicom, bez infrastrukture. Gdje odlaze sve fekalije? Gdje odlazi smeće? Građevinski otpad? Vidimo to svakog dana u prirodi oko sebe.
Postoji razlog zašto sam ostavila Njemačku. Ovdašnji način života puno mi je draži. Ali znam da ovo što se zadnjih godina događa smeta i lokalnom stanovništvu. No, gotovo svatko ima bar neku sitnicu koja nije po zakonu i ljudi se često boje reagirati.
S druge strane postoje lokacije gdje je priroda već uništena i pitam se zašto ti ljudi tamo ne kupuju vikend parcele? Svi žele mobilnu kućicu postaviti u netaknutu prirodu, a to je neodrživo. U Njemačkoj su zakoni isti kao i ovdje, ali tamo se efikasno primjenjuju.
Ako i postoje, ja nisam vidjela rezultate šumarske i drugih inspekcija. Možda inspektori nešto i poduzimaju, ali to nije javno vidljivo, što je po meni velika greška. Glavni inspektor trebao bi održavati redovite konferencije za medije i priopćavati koliko je u tom tjednu ili mjesecu slučajeva prijavljeno, objasniti razloge njihovih postupanja kako bi stanovništvo znalo što se događa. Umjesto toga, oni kao da misle da moraju sve tajiti, a to je krivo.
No, najštetnija je sporost. U primjeru šume Daria Marčete poslala sam inspektoru slike prvog dana kada je nezakonita sječa šume započela. No, ništa se nije dogodilo. U njemačkom zakonu, kao i u hrvatskom, postoji nešto što se zove što se zove hitni postupak. On služi tome da se nekakva štetna radnja zaustavi prije nego li je odrađena. Reakcija mora biti trenutačna. Da je inspekcija tako postupila, šuma kod Marčete bi još uvijek bila tamo. To vam je kao da zovete policiju jer vam netko prijeti pištoljem, a oni dođu kroz nekoliko mjeseci.
Lokacije slikam mobitelom, aplikacijom Open Camera jer mi dozvoljava da na slici imam podatke o lokaciji i datumu snimke. Google maps koristim za lociranje čestica u prostoru. Geoportal DGU pokazuje vam katastarske čestice s njihovim brojevima, možete vidjeti po godinama kako se mijenjala određena čestica, je li suma malčirana, jesu li niknule nove kuće, favele. U Zemljišnim knjigama nalaze se podaci o vlasnicima, kulturi, kvadraturi itd. Slike objavljujem na svom Facebook profilu Suze Istre. U tom je nazivu sadržano moje ime, Susanne, i Istra koju volim. Suze mogu biti tužne, ali mogu biti i radosnice.
Za vrijeme Klaudija Vitasovića bilo je jasno da nikakve prijave komunalnom redarstvu neće uroditi plodom, sve je bilo uzalud. Onda se pojavila ta nova ekipa s Edijem Pastrovicchiom na čelu i pomislila sam, ako ovi ljudi stvarno namjeravaju nešto promijeniti, ja sam voljna pomoći. Oni su htjeli zaustaviti parcelacije kao i velike štetne projekte poput Dragonere. Smatrala sam da ima smisla opet otvoriti oči i prijavljivati stvari koje vidim, a prijave podnosim otkad su oni došli na vlast. Ne želim o sebi misliti kao o nekom outsideru koji samo traži probleme, kako me često prozivaju, već kao o nekome tko želi pomoći zajednici i gradu. Biti će onako kako gradska vlast odluči, na njima su prostorni planovi. Ako mještani žele imati favele, ako im ne smeta devastacija prirode možda ja jednog dana odlučim odseliti.
Otvorite oči i pomozite komunalnim redarima. Oni su vaši prijatelji, a ne neprijatelji, i najbolje znaju što se u određenom slučaju može poduzeti. Alati koje sam ranije spomenula pomoći će vam u tome. Vrlo je jednostavno, nema tu nikakve velike magije.
Svaki policijski službenik je trebao oduzeti moju iskaznicu i poništiti ju ako je bila nevažeća, i onda bi to riješili. Ja godinu dana živim u uvjerenju da ću do veljače iduće godine napraviti novu osobnu iskaznicu s novom adresom, kazao je Galović
Projektom se rekonstruira 1200 metara i dograđuje 145 metara lukobrana, a pored povećanja maritimne sigurnosti luke i zaštite grada od visokih valova i potencijalnih poplava, ovaj projekt će doprinijeti i povećanju teretnog i putničkog prometa unutar luke Pula kao i potaknuti nove investicije, kazao je župan Miletić
Radovi će obuhvatiti izgradnju rotora na Fažanskoj, raskrižju s Ulicom Valelunga i raskrižju s Tršćanskom. Na Velom Vrhu, odnosno na raskrižju s Paduljskim putom i Creskom, D75 će se izvesti u formi podvožnjaka te će se uz postojeći most kod raskrižja s Tršćanskom dograditi i novi kojim će prolaziti dodatne dvije prometne trake
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
