VIDEO: Istarski biolozi na Maldivima proučavali utjecaj klimatskih promjena na život u moru. Jesu li zbog zagrijavanja mora ugrožene švoje, kapešante i škampi?

Zanzibar, Sejšeli i Maldivi tropski su rajevi koji zbog klimatskih promjena sporo, ali sigurno, nestaju. U protekle tri godine posjetili su ih pulski morski biolozi. Zaronili su duboko ispod površine mora i plivali s najvećim ribama na svijetu - 20 metarskim kitopsinama. Promatrali su izbjeljivanje koraljnih grebena i proučavali utjecaje klimatskih promjena na prirodu i gospodarstvo tih lokaliteta.

Kući su donijeli pregršt podvodnih snimaka, a najbolje od njih ćemo vam ovdje pokazati. Pokazat ćemo vam i iskustva s terena koja će vam pomoći da bolje shvatite kako se nositi s neminovnim promjenama u našem Jadranu, moru s najbržom stopom zagrijavanja na svijetu.

- Promjene u morima pa tako i u Jadranskom događaju se vrlo brzo, nismo na njih spremni. Znanstvenici ne stižu dokazati sve što se zbiva, tvrdi dr. sc. Milena Mičić, oceanologinja i vlasnica Aquariuma Pula.

A sva su mora, kažu znanstvenici, jedan veliki organizam. Ono što se događa u Jadranu povezano je s onime što se događa u tropskim morima. Nestanku koraljnih grebena u Indijskom oceanu pokušava se doskočiti umjetnim strukturama.

Povećanje temperature mora za tek jedan Celzijev stupanj utječe na izbjeljivanje i nestanak ovih staništa, poznatih po najvećoj bioraznolikosti na svijetu i od iznimnog značaja za opstanak čovječanstva.

- Tako smo i uočili na sva tri područja na kojima smo bili... znači, na Sejšelima, Zanzibaru i Maldivima da je stanje dosta loše. 80 do 90 posto koraljnog grebena je uništeno, objašnjava Milena Mičić.

A s koraljnim grebenima nestaju i iznimno raznolike tropske ribe.

- I njima je također pretoplo, i one odlaze na hladnija područja, zato i dolaze kod nas. Znači, po svim aspektima se vidi ta promjena a naročito na tim krhkim mjestima, područjima koja smo mi vidjeli, posebice na Maldivima jer ne znamo koliko će do 2050. godine Maldiva opstati, nastavlja Mičić.

Prizore koji bi mogli zauvijek nestati, ovjekovječili su podvodnim kamerama, a u svoj su objektiv uhvatili i najveću ribu na svijetu.

Dr. sc. Neven Iveša s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli opisuje boravak na Maldivima.

- Mi smo nekako kao tim... naš tim; Milena, Zoran, Klara i ja bili interesantni lokalcima jer oni su se svi čudili kako možemo tako duboko zaroniti... veliki dio posjetitelja je ronio s bocama, a mi smo bez problema zaronili na tih petnaestak metara i plivali ispod, ispred i okolo kitopsine. Sve smo to zabilježili kamerom i fotografijama, veli nam Iveša.

-  Možemo reći da smo vidjeli najveću ribu na svijetu koja može narasti do 20 metara, međutim mi smo vidjeli samo juvenilne primjere od šest metara, nadopunjava ga Mičić.

Iako se hrani planktonom i nije opasna za ljude, potreban je, kažu, poseban oprez.

- Morali smo biti pažljivi jer udarac repa, ako se životinja uznemiri i ako joj se previše približite, može biti zaista koban, naglašava Iveša.

Mastodonti koji žive na stotinjak metara dubine, izranjaju na površinu da se nahrane, ugriju i opskrbe kisikom. No, smeta im prevelik broj turista.

- A mi smo vidjeli da nas je bilo možda pedesetak i više. Jako puno čamaca, onda životinja, umjesto da ostane na toj površini koja joj je potrebna, odlazi dolje u dubinu, kaže Milena Mičić.

U dubinama ovih voda po prvi su put uživo vidjeli i grebenske mante, jedne od najinteligentnijih životinja na planetu.

- Imali smo priliku vidjeti to jedno lančano hranjenje koje je zapravo jako interesantno jer u nizu od jedno sto metara ima oko dvadesetak životinja koje plivaju jedna iza druge, dakle tih ogromnih životinja s promjerom krila do četiri metra, tvrdi Iveša koji znanjima s terena obogaćuje svoja predavanja.

Svrha ovih putovanja bila je ne samo iz prve ruke upoznati bioraznolikost, već i primjere dobre prakse u turizmu, gospodarstvu i očuvanju prirode.

- Tako da smo pokušali vidjeti što se radi kako bismo možda i mi nešto ovdje implementirali ako je to moguće. Jer ako dolazi do povećane temperature, a znamo da sjeverni Jadran je povišene temperature zadnjih desetljeća čak i do tri stupnja - znači neminovno dolazi do tropikalizacije i mediterana ali i Jadrana polako - nedvosmislena je Mičić.

Zabrinutost za budućnost mora već je potakla lokalno stanovništvo Maldiva na nužne promjene:

- To su jedni atoli, to je područje koje je vrlo nisko, par metara nadmorske visine. U biti 99 posto je more, 1 posto je kopno tako da cijelo stanovništvo ovisi o stanju mora, pojašnjava Mičić.

Iveša dodaje: Ono što smo primijetili je da su ribari u dogovoru s lokalnim institucijama za zaštitu okoliša usuglasili da je potrebno neka područja zaštiti na način da se onemogući izlov kako bi se ribe i ostali morski organizmi mogli centralizirati na tom području. To onda omogućava i djelatnost turističkog ronjenja s tom ogromnom količinom ribe... da ljudi dožive ocean kakav je nekad bio. Vidjeli smo i načine ribolova koji su potpuno održivi, naročito udičarskim alatima. Ta riba se priprema istog dana za što postoji veliki interes jer cijeli svoj turizam i prihode u biti temelje na resursu koji je tamo njima dostupan a to je naravno more.

A more je i glavni resurs Hrvatske. I dok su na južnom Jadranu promjene nešto sporije, na sjeveru je stanje već alarmantno.

- Hoće li biti dovoljno kisika ovisi o tome koliko će puhati bura. Zatim imamo istarsku protustruju... kako će se to odvijati, ako će ona i dalje postojati tijekom ljetnih mjeseci? Mnogo je pitanja.

Neke od tropskih riba koje su vidjeli na koraljnim grebenima mogle bi se tako, kroz nekoliko desetljeća, udomaćiti i u Jadranskom moru. Osim u izgledu, tropikalizacija Jadrana donosi promjene i na našem jelovniku.

Mičić napominje da su neke promjene već u tijeku: -Znamo da su, na primjer, sardele manje nego što su bile, a da su bobe možda veće nego što su bile. Taj sjeverni Jadran koji mi ovdje imamo i koji je bio uvijek hladan, možemo nazvati malim Atlantikom. To je toliko posebno područje da bismo ga možda trebali cijelog zaštititi.

Posebno zabrinjava ugroza vrsta kojima paše isključivo hladno more, a bez nekih od njih, istarska se kulinarska tradicija ne može ni zamisliti.

- To su prije svega ribe plosnatice koje su nama gospodarski vrlo značajne, kao što je recimo list ili švoja... tu su nam brojne vrste školjkaša; recimo jakovljeva kapica, kućica, školjkaši koji su borealni, zatim škamp i gospodarski važne vrste morskih pasa kao što su ovi popularni kadeli recimo. To su te vrste koje će se očekivano smanjiti a mi ćemo se na te promjene morati prilagoditi. Jedan od načina prilagodbe je da nove vrste koje nam dolaze tretiramo kao ciljane vrste u ribarstvu, tvrdi Iveša.

Nestaju li zauvijek švoji, škampi, kapešante i kadeli? Znanost je oprezna da ne upadne u distopijske scenarije. Svaki se zaključak donosi tek na osnovu dostupnih podataka.

- Ne bih nikada upotrijebio riječ katastrofa ali promjena će biti, zaključuje.

Ova će prilagodba biti postepena, a mora uključivati ne samo ribarski sektor, već cjelokupnu znanost o moru. Putovanja pulskih biologa su među prvim pokušajima pripreme na nadolazeće promjene.