Antun Pavešković: "Čudno je, ali mi Hrvati, barem u kanonskom dijelu đardina, zapravo i nemamo ratne romane"!

"U Hrvatskoj se esejistika nagrađuje, no u nas ne postoji skup gdje bi se oko eseja okupili kreativci koji o njem i na esejistički način itekako imaju što reći", obrazložio je prije dva desetljeća potrebu za novom književnom manifestacijom ‘Pulski dani eseja” njen utemeljitelj Boris  Domagoj Biletić, dodavši među ostalim i ovo: "Kao stari oblik, a danas zapravo samostalna vrsta, književni (pa i književno-filozofijski, filozofijsko-književni itd.) esej na osobit način 'pomiruje' literaturu i znanost, refleksivnost i neograničenu maštovitost; slobodan u izboru sadržaja, nije ni kritika ni feljton, ni rasprava ni članak, naime složeniji je od njih, 'gospodska' je i 'najelastičnija', vrlo česta i gotovo prevladavajuća forma suvremene književnosti (esej-roman, roman-esej...); ponekad nalik palimpsestu, posebno strukturirane teksture, esej je, ponovimo s Tinom Ujevićem, kurziv književnosti".

Izlažući o vječnim koliko aktualnim temama (od premijerne teme ‘Identitet i globalizacija’, do tema provincije, autoriteta, demokratske autocenzure, optimizma, ljubavi i mržnje, manipulacije, patnje te ‘užih’ književnih tema (‘Joyce u Puli’, Zvane Črnja, Akademik Josip Bratulić, Hrvatska književnost u susjedstvu’), značaj ove manifestacije potvrđen je i tradicijom, ispisanom jučer i prekjučer jubilarnim 20. izdanjem na temu "Rat u hrvatskoj i stranim književnostima", održanim obnovljenim prostorijama Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika.

- Radovi iz svih dosadašnjih izdanja objavljeni su u Novoj Istri, ili u posebnim izdanjima Istarskog ogranka DHK-a, a radovi s posljednjih izdanja bit će objavljeni u narednim brojevima Nove Istre. Do sada je bilo oko 280 sudionika, više od 60 suradnika iz raznih zemalja svijeta, čak iz Čilea, a predstavljeno je 50-ak naših novih izdanja. Nadamo se da će u idućim izdanjima manifestacije biti uključeno sve više mladih, poletnih ljudi, kazao je spiritius movens Dana eseja Boris Domagoj Biletić, književnik, predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika i glavni urednik časopisa Nova Istra.

Prvog dana izlagali su Antun Pavešković, Dragutin Lučić Luce, Dolores Butić, Jelena Lužina, a nažalost zbog opravdanih razloga u zadnji tren svoj su dolazak u Pulu morali otkazati najavljeni Pavao Pavličić, Julijana Matanović, Vinko Brešić i Cvijeta Pavlović, čiji je esej pročitao Boris Domagoj Biletić.

Antun Pavešković se prvi predstavio zanimljivim esejom "Jedan zaboravljeni rat".

- Rat je otac svemu, svemu kralj; jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, druge slobodnima, citirao je izlagač Heraklita Efežanina, doživljavajući Heraklita prije svega pjesnikom.

- Čudno je, ali mi Hrvati, barem u onom najužem, kanonskom dijelu đardina, zapravo i nemamo ratne romane. Imamo tragove rata, odraze ratne zbilje i ratna sjećanja, imamo Krležine jarosne polemike i vapaje nad krvavim godinama, ali nemamo jednog Mailera, Hemingwaya ili Remarquea. Imamo Fabrijev romaneskni zalet u postmodernu igru vremenom i likom aretejevski sposobnim iskočiti iz Tolstojevog romana u Domovinski rat, imamo prije toga kalebovsku divotu prašine, zapravo, da, možda imamo ratnu prozu, ali, kada se odmjerimo s drugim književnostima, sve što imamo čini mi se malo. Ili pretjerujem? Možda, dio je izlaganja koje je za mikrofonom pročitao Pavešković, književni povjesničar, kritičar, feljtonist, prozni pisac, rođeni Dubrovčanin.

Prisutni su se prvog dana oduševili esejom filozofa i novinara  Dragutina Lučića Luca "Dvije kratke rasprave o ratu", koji će uskoro naš portal objaviti u cijelosti.

Prisutne je oduševio Dragutin Lučić Luce esejom "Dvije kratke rasprave o ratu" (foto: Z. A.)

- Nema govora o nekoj ratobornosti u životinjskom smislu: vuk koji kolje janje jednako je nevin kao i janje koje mirno pase na livadi !Čovjek kad "ratuje" i kao krvoločna životinja, ratuje bitno drugačije od vuka. Ali i kad "ratuje" kao Gandhi, uz čije se ime - da li s pravom?! - vezuju zapadnjački pojmovi individualnog i kolektivnog "nenasilja", odnosno "pasivne rezistencije", čini to bitno drugačije od janjeta. Čini to i bitno drugačije od bogova, demona i anđela. Čovjek nije neko međubiće između životinje i boga, ljudsko stoji izvan, glasi dio Lučićevog eseja čiji se središnji dio bavi razmatranjem biblijske pripovijesti o Kainu i Abelu.

 Esej Dolores Butić glasio je Obsidio Iadrensis: opis rata i/ili politička manipulacija", dok je Jelena Lužina naslovila svoje izlaganje "Rat i mir, pa onda opet rat...".

U petak je predstavljena obimna znanstvena knjiga Ante Cukrova "U duhovnome logoru - hrvatsko osnovno školstvo u Istri od 1918. do 1945." u izdanju Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika.

Drugog dana, jučer  Igor Mikecin izlagao je na temu "Luk i lira"

“Luk može biti smrtonosno oružje, ali i spas za glad, kada se njime ulovt životinja za prehranu, dok je lira za glazbu, za neku višu sferu, ali i za svojevrsnu tugu. I luk i lira su znameni smrti i života, kazao je Mikecin.

Janko Rožić je u izlaganju "Rat i literatura"  osvijetlio velik opus Srečka Kosovela, koji je umro sa svega 22 godine, a danas je uvršten među najpoznatije slovenske pjesnike.

Boris Domagoj Biletić nije izlagao o najavljenoj temi o dvama romanima o Puli za svjetskih ratova - Katušić & Rakovac, već se osvrnuo na djelo Zvane Črnje "Psovačev brat - Razgovori s Quasimodom" (1941.-1942.)",  djelo posvećeno Nikoli Poliću, bratu Janka Polića Kamova.

Sibila Petlevski izlagala je o ratu u književnosti te o književnosti u ratu, a esej Ivice Matičevića obuhvatio je dva prijatelja u dva rata - Josipa Kosora i Stefana Zweiga.

Uz pohvale na učinjenom spisateljskom poslu, jučer je promovirana knjiga labinskog književnika, novinara i publicista Robija Selana "Kokosovi orasi", objavljena također u izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika.