DENIS & DENIS U PULI Marina Perazić: "Nije mi nikad prijala etiketa seks simbola" - Davor Tolja: "Bio sam veliki fan Depeche Mode i Yazoo"

U subotu će na pulskom Kaštelu nastupiti electro-pop legende Denis & Denis i to u originalnom sastavu s Marinom Perazić i Davorom Toljom. Oni nastupaju u 21 sat, a nakon njih Ida Prester & Lollobrigida te zagrebački bend ABOP.

Povod je to za razgovor s ovo dvoje umjetnika. Prvo smo, budući da su danas bili na različlitim lokacijama, telefonski razgovorali s Davorom Toljom, autorom skladbi i aranžmana, a onda s pjevačicom Marinom Perazić, jednom od najvećih osobnosti jugoslavenske pop scene.

Počeli ste u doba procvata synth elektro popa. Koji su vas bendovi nadahnjivali i prije početka djelovanja Denis Denis?

Davor Tolja: Prvenstveno sam bio fan Depeche Mode i Yazooa. To mi je bila osnovica, možda sam nekog i preskočio jer je ipak prošlo 40 godina.

Je li ranije utjecao Kraftwerk?

Da, bilo je dosta tih elektronskih bendova, i prije 80-ih, dosta Nijemaca. Slušao sam i Vangelisa, naravno i Mikea Oldfielda, imam njegove ploče. Inače sam bio pasionirani sakupljač ploča. Međutim, od pop bendova najdraži mi je i najznačajniji ipak bio Depeche Mode. Oni su napravili pomak, uključivši, uz syntheve, melodiju, što je meni bilo dosta važno. Vince Clark je slušao Beatlese, kao i ja. Pokušavao sam spojiti melodiju i tu elektronsku, ajmo tako reći, pratnju.

Laički bi netko mogao reći da Denis & Denis ima veze s Duran Duran?

Definitivno, to je bila samo slučajnost, nije s namjerom.

Naziv benda našli ste u tadašnjem SF časopisu Sirius. Koliko je SF bio dijelom glazbene filozofije synth vala 70-ih i 80-ih?

Oni su svi bili opsjednuti SF-om, utopijom, takvim razmišljanjem, što nije ništa čudno. Tako sam bio i ja. Ja sam bio veliki, veliki fan SF-a. Mislim da sam dosta toga pročitao.

Kad ste ranih 80 ih počeli stvarati glazbu, na ovim prostorima nije bilo, kao danas, na raspolaganju previše ni instrumenata, ni opreme, kamoli računala.

Apsolutno. Prvi kompjuter mi je bio commodore 64. No, na prvom albumu nije korišten nikakav kompjuter. Od tehnolgoje sam imao samo Rolandov TB-303 Bass Line koji je onda bio izašao; sekvencer koji i dan danas mnogi koriste. Neke stvari koje zvuče da su isprogramirane uopće nisu bile isprogramirane, nego sam ih ja odsvirao ručno.

Kad smo kod kompjutera, prvi vaš singl, ogroman hit  "Program tvog kompjutera" označio je bend do danas.

Malo ljudi zna da je - nakon što je bila gotova i pjesma i tekst, i praktički već sve snimljeno - urednik Jugotona Siniša Škarica predložio je da se refren promjeni jer mu dosadašnji nije bio dovoljno prijemćiv. Jedne me noći nazvao i rekao: ' Imam ti refren za pjesmu'. 

('wou o, yei ye, sada pratim ritam tvoj, wou, o, yei ye, ovu pjesmu novi broj, wou o, yei ye, ako želis bit ću ja, wou o, yei ye, program tvog kompjutera', op. a.)

I, kako ste reagirali?

Prvo sam bio skeptičan, kakav 'program tvog kompjutora', međutim, kad sam to pet-šest puta preslušao i snimio, shvatio sam da je u pravu, kao što je Siniša u većini slučajeva bio u pravu.

Tada su urednici izdavačkih kuća stvarno bili urednici.

Da, danas toga, nažalost, nema. Tada su ljudi sudjelovali, procjenjivali, davali savjete, sugestije. Ja sam Siniši jako zahvalan, kao i većina bendova iz 80-ih.

I onda je bend eksplodirao. Prvi album "Čuvaj se!" je vani,  album godine i po kritici i po publici. Kako ste se nosili sa slavom?

Ja sam na neki način, kao čovjek u sjeni,  lakše podnio, a imao sam i sviračkih iskustava prije Denis & Denis. Snimio sam jedan album prije.

S bendom Vrijeme i zemlja, koji ste osnovali  s Nenadom Bachom.

Da, a Marini je to nekako buknulo praktički ni iz čega.

Ali opet, niste imali 18, već 24 i 25 godina. Bili ste ipak zreliji, završavali ste fakultete.

Tako je. Plus, mi nismo bili ničiji projekt, ničija izmišljotina. Mi smo to tako radili jer nam se to tako sviđalo raditi. To što se dogodio LP i ta popularnost, to nitko nije očekivao, a ja najmanje.

Za vas je tekstove pisalo dosta autora, kojeg biste izdvojili po utjecaju u tom startnom razdoblju benda? Meni je najkvalitetnija vaša pjesma 'Voli me još ovu noć ', koju je napisao pokojni Mladen Popović,  s drugog vašeg albuma "Ja sam lažljiva'.

Domenika Vanić odnosno Nika Car bila je ključna na početku jer su njeni tekstovi pogodili u sridu, uklopili su se u našu glazbu.

Vi ste radili prvo glazbu, pa i vokalne aranžmane, a tek onda angažirali autora teksta. Je li to teži put nego obrnuto, kad je tekst baza?

To je samo pitanje suradnje, ali prije slanja glazbe autoru teksta ja sam imao neku ideju u glavi, mada je nisam znao pretočiti u stihove. Odlično smo surađivali s tekstopiscima. U tim tekstovima ima i Marininih i mojih iskustava i ideja. To je bila zajednička suradnja. To nisu bili naručeni tekstovi, o tome smo puno razgovarali s tekstopiscima; bili smo si prijatelji, i oni su znali što bi trebalo.

Humanija vremena nego danas?

U svakom slučaju.

Kao autoru, koja vam je pjesma iz vašeg opusa posebno draga, a da nije polučila komercijalni uspjeh?

"Dio refrena", pjesma s prvog albuma koja mi je posebno draga, a od poznatijih 'Voli me još ovu noć'.

Marina Perazić: 'Tu silu ne mogu uopće opisati'

Marina Perazić diplomirala je na građevinskom fakultetu dvije godine prije izlaska prvog albuma Denis & Denis.

I Davor Tolja dogurao je do apsolventa pa ih nagla i ogromna popularnost nije zatekla posve mladim. Možda je današnjim generacijama teže to razumjeti no riječ je bila o tržištu s 20 milijuna ljudi, razgranatom diskografskom, medijskom i koncertnom scenom.

Kako ste preživjeli slavu?
Marina Perazić: Tada sam se na neki način već osjećala relativno zrelom osobom, donekle formiranom, koja je znala što hoće. Cijeli naš koncept bio je vrlo osmišljen od početka do kraja, ali ne sa željom da napravimo uspjeh, nego da maksimalno napravimo projekt koji će zadovoljiti naše kriterije u svakom pogledu, dosljedni onome što mi volimo.

Nikako, ni u jednom trenutku nismo razmišljali da će to doživjeti takav uspjeh. Uspjeh nije bio cilj, nego je cilj bio naš autentičan projekt. Od trenutka kad sam ja diplomirala do trenutka objave prvog albuma mi smo intenzivno radili, s tek jednim danom pauze u tjednu.

Koliko ste se slagali u kreiranju pjesama?
U tom trenutku djelovalo je da surađujemo dobro, jer je Davor bio svjestan toga da ja pjesmu, ako nije meni super, neću pjevati. Bilo je nekih pjesama koje nisu zadovoljavale moj ukus. Prvo smo došli u Jugoton sa šest pjesmama, jer mi se tri skladbe nisu sviđale, a oni su tražili deset. Trajalo je to neko vrijeme, no uspjeli smo se dogovoriti i ušli u studio. No, što se dogodilo? Ja sam te 1984. morala početi raditi i jedina opcija je bila da naš album snimano u Rijeci. Naime, prvih šest mjeseci pripravničkog staža imala sam jedan slobodan dan u tjednu, i tek bih nakon šest mjeseci stekla pravo na godišnji odmor. Stoga nije bila opcija da snimamo u Zagrebu. Morali smo čekati tri mjeseca da Andrej Baša kupi novi studio sa 16 kanala, što je za nas bilo dovoljno s obzirom da nismo imali pravi bubanj nego ritam mašinu. I onda sam ja morala svaki dan nakon posla do Andrejevog stana i tamo do ponoći snimati. Nevjerojatno je da sam ja, ustvari, cijeli album otpjevala od ponedjeljka do petka, nakon radnog vremena, a nisam pjevala vikendom jer je Baša imao gaže vikendom. Bila sam osuđena da ustanem u šest ujutro, na posao, natrag s posla i odmah na snimanje.
Što je to što je doprinijelo velikoj popularnosti Denis & Denis i velikom kulturološkom pečatu koji je bend ostavio?
Definitivno mislim da su Davorove pjesme zaista fantastične, da su njegovi aranžmani bili potpuno inovativni u tom trenutku, toliko maštoviti i dobri da su postali vanvremenski te svježi i dan danas. Ja sam imala sreću da sam dobila toliko dobru bazu koja je meni bila jako inspirativna, i koja je učinila to da izvuče iz mene ono najbolje. Na meni je bilo da udahnem dušu tim pjesmama jer bi njima bez glasa ipak nedostajala ljudskost. Ostale bi samo mašine.
Tu je i taj spoj vaših suprotnosti, spoj povučenog Davora Tolje i vaše energičnosti.
To je ispao jako zanimljiv spoj. Oboje smo blizanci u horoskopu, on je godinu dan stariji od mene, njegov je rođendan danas, a moj je bio prije dva dana. Ja sam svoj glas doživljavala kao običan i nezanimljiv tako da sam se potrudila da iz tog svog glasa izvučem maksimum, da bude prepoznatljiv, a ne djevojački, mladalački naivan i običan. Iako mi je tad boja glasa možda bio mladalačka, vokalne dionice su mi bile autorske. Definitivno je između Davora i mene postojala ista energija, ne mogu to uopće opisati. To je bila kao neka sila da ti moraš raditi svaki dan na tom projektu, da daješ sebe svakog dana, svakog trenutka u tome, i to od dana kada smo počeli spontano raditi na tim snimkama do trenutka objave albuma. Taj je proces bio svakodnevan. Davali smo čitavog sebe u taj projekt, godinu i pol dana... Jedino smo to željeli raditi u životu.
Koliko vam je smetala medijska etiketa jugoslavenskog seks simbola?
Meni to nikad nije prijalo. Znam da ima puno ljudi koji, mimo te etikete, razumiju tu suptilnost, senzualnost. Ta suptilna emocija nije na prvu loptu, već te uvlači u neku priču. Sve je u naznaci.

Kod mene je bila ključna stvar da interpretacija mora biti u skladu s muzikom i tekstom, da ga proživljavam. Ja i dan danas te pjesme tako pjevam. Ja sam zaista unutra, iako nemam želju da se toliko trošim, ali jednostavno kad se pojavim na sceni, ako nisam emocionalno ušla u pjesmu, publika je neće doživjeti

Kako doživljavate kad danas čujete u eteru svoje pjesmu?
Lijepo ih doživljavam zato jer ih volim. Da ih ne volim, ne bih ih ni pjevala. Ja sam se u svakoj pjesmi morala osjećati komforno sa svakom riječju, sa svakim zvukom, sa svakim tonom. One pjesme koje nisu zadovoljile moje kriterije poput demo snimke "Gluhi telefon" ili "Mala noćna zadovoljstva", nisu se pojavile na našem albumu. Ne stojim iza tih pjesama jer sam ih još u fazi njhova rada prerasla. Kao što danas ne želim pjevati "Tek je sedam sati" jer je malo djetinjasta i jer se ne bih osjećala dobro kad bioh je pjevala. Smiješno mi je da u ovim godinama pjevam jednu takvu pjesmicu.
Koja je vama bila pjesma draga, a nije postala hit?
"Telefon" mi je divna pjesma, to je baš predivna pjesma.