Na okruglom stolu o manjinskim koprodukcijama i suradnji filmskih centara iz regije na festivalskom Danu koprodukcija, ravnatelji filmskih centara iz Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske razmijenili su iskustva te dotakli probleme i prepreke s kojima se susreću.
Na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu prikazuje se ukupno devet manjinskih koprodukcija, od kojih je šest u međunarodnom programu.
Važnost koprodukcija za male kinematografije neupitna je, posebno u vremenima inflacije koja dolaze, gdje je vrijednost odobrenog novca pada od razdoblja odobravanja sredstava do realizacije projekta, što znatno otežava financijsko zaokruživanje projekata. To je istovremeno vrlo kompleksna, no izuzetno važna priča, a dvije zemlje iz regije koje najviše koprodukcijski surađuju su Srbija i Hrvatska.
U prvom bloku okruglog stola uvodno je bilo pitanje moderatora Boška Picule jesu li filmski centri neovisni od politike, na što su svi sudionici odgovorili da operativno jesu, no financijski zapravo nisu.
Gordan Matić, direktor Filmskog centra Srbije napominje da ne zna ni jednu zemlju u kojoj su filmski centri posve neovisni od politike. Spomenuo je i velike europske kinematografije poput Francuske i Italije u kojima postoji snažan pritisak politike.
Nataša Bučar, direktorica Slovenskog filmskog centra, spomenula je primjer Češke republike gdje redatelj osobno ide u parlament govoriti o budžetu filma kojeg planira.
Antonio Beus, predsjednik Upravnog odjela Fondacije za kinematografiju Sarajeva u svojem je uvodu naglasio kako je situacija u BiH znatno financijski pogodnija nego je to bila prije covid pandemije, njihov se godišnji budžet povećao i on prognozira daljnje povećanje narednih godina.
Naše regionalno područje izrazito je kreativno zanimljivo i mnogim zemljama izvan naše regije, poput Turske ili Italije; u prosincu se sprema veliki festival u Istambulu posvećen izgradnji koprodukcijskih veza.
Chris Marcich napominje da je neizmjerno važna financijska potpora Eurimagesa, fonda za kulturnu potporu Vijeća Europe, te također i Creative Europe Medie, kako bi se naši projekti uspješno priveli kraju.
Nakon sat vremena okruglog stola uslijedila je pauza, a za njom i diskusija u koju se uključio i dio publike, što je podignulo dinamiku razgovora i razmjene.
Ravnatelji filmskih centara složili su se da je uz usklađivanje samih formativnih dijelova natječaja (koji su često vrlo tromi i katkad usporavaju proces umjesto da ga ubrzavaju), od izuzetne važnosti promocija filma upravo u zemljama regije.
Distribucija, kruženje filmova i vidljivost nešto je na čemu sve zemlje moraju raditi ponaosob, ali i na regionalnoj razini, jer ispada da je distribucija naših filmova u našoj regiji prepuštena samim producentima, dok za strane filmove imamo distributere.
Gledatelji su neophodan element u čitavoj priči, jer ipak kino dvorane ne pune festivalski art filmovi već blockbusteri odnosno filmovi koji se rade za publiku, stoga je iznimno važno pronaći i održavati kanal za art house cinema.
