DOBRI DUH 'MONTE LIBRIĆA' SLAVICA ĆURKOVIĆ "Djeca ne opraštaju lošiji tekst, ponavljanje ni dosadu. Stara slava njima ne znači puno"

Prošlo je petanestak godina otkako je pulski Sa(n)jam knjige odlučio u snove uključiti i djecu, poklonivši im simpatičan, neobičan, neformalan i uvijek beskrajno zabavan festival pod nazivom Monte Librić.

Svašta je ovo "brdašce" dobrih knjiga postiglo do danas - pregršt izuzetno uspješnih festivala, tko zna koliko tisuća izmamljenih dječjih osmijeha i osamostaljenje od velikog Sajma knjige. Čak mu ni pandemijske godine nisu mogle ništa -  jednostavno se preselio u park.

Ljubav prema knjizi i čitanju

Čarolija Monte Librića, sada već festivala u ozbiljnom pubertetu, i nakon svega ovoga još uvijek traje. Čak štoviše, najveća se čarolija tek sprema jer upravo je ona tema ovogodišnjeg sajma koji, prema najavi njenog dobrog duha, direktorice Slavice Ćurković, nema namjeru stati dok se ne dogodi čudo.

"Svako dijete koje posjeti Monte Librić, začarat će ljubavlju prema knjizi i čitanju“, obećao je Slavičin tim najavljujući ovogodišnje izdanje festivala - za klince su spremne knjige, Čiriba Čiribook čarolijska i čudesni napitak Libromix od kog će postati izuzetno jaki čitači.

Održavati ovakvu manifestaciju iz godine u godinu s jednakim uspjehom i konstantno oduševljavati najzahtjevniju publiku nije lako, a osoba koja ima čarobnu formulu kako to postići svakako je Slavica Ćurković.

S kim popričati o predstojećem šestanestom po redu čarobnom festivalu ako ne s njom?!

Čarolija slobode

- Slavice, za početak - zašto čarolija?

- Zbog čarobnog osjećaja slobode nakon pandemijskih ograničenja. Pa zatim zbog čarolije stvaranja u prostoru u kojem možemo ostvariti sve ideje koje su čekale takozvana bolja vremena, a onda i zato što je za svaki novi Monte Librić potrebno naći neki čarobni sastojak kako bi bio, ako ne bolji od prethodnog, onda barem drugačiji.

A najprije zato što je čarolija književnosti ono što djecu pretvara u čitatelje i što samo ta naša najmlađa publika u svakoj priči, slikovnici, filmu i predstavi pronalazi čarobni trenutak zbog kojeg se, naravno nesvjesno, počinje vezati za umjetnost i književnost. Pritome, „čarolija“ kao tema pruža nam mogućnost da imamo programe koji nisu striktno književni, ali jesu itekako motivirajući za maštanje bez kojeg nema ni dobre literature.

- Koje nam sve autore dovodite ove godine u goste? Čujemo da dolazi i dosta važnih autora dječje književnosti na talijanskom jeziku.

- Imamo zaista impozantan broj gostiju, a najkorektnije je da ih sve navedem. To su: Zdenko Bašić, Boris Dežulović, Mile Kekin, Nataša Ozmec, Nena Pavelić, Srebrenka Peregrin, Erika Katačić Kožić, Ines Marciuš Kruljac, Jasmina Kosanović, Ana Salopek, Josip Čekolj, Roman Simić, Manuel Šumberac.

Posebno se veselimo novoj slikovnici pulskih autora s kojima već dugo surađujemo na Monte Libriću, a to su brat i sestra - Vanja Marković i Vibor Juhas. U sklopu programa „Piύ che una storia“ nastupaju: David Conati, Gianluca Passarelli, Elisa Cordioli i Isabella Salmoirago, a iz Velike Britanije stiže nagrađivani autor David Litchfield.

Predstavljanje 16.Monte Librića prošlog tjedna u Circolu

Djeca su najzahtjevnija publika

- Kad bismo vas zamolili da izdvojite neku posebnost ovogodišnjeg festivala, što biste izdvojili?

- Sve! No, to baš nije precizan odgovor, pa ću istaći da ove godine po prvi puta održavamo - „Mali sajam ilustracija“ čiji će karakter biti izložbeno-prodajni, a posjetitelji će moći vidjeti i, ako požele, kupiti potpisane ilustracije hrvatskih autora i autorica. Za tu priliku ćemo u Circolu sagraditi zaseban trg od naših posebnih štandova „Faustusa“.

Posebnost su i prave pravcate „Librić“ čarobnice… Osim što će razgovarati s našim brojnim gostima i gošćama, njihov je zadatak ove godine djecu na posebne načine, pa i čarobnim napitkom „Libromixom“, začarati ljubavlju prema knjizi. Tajni sastojci kriju se u magičnim riječima Čiriba čiribook.

- Koliko važnim smatrate uključivanje drugih umjetnosti, poput radionica crtanja i besjedništva u program festivala?

- Mi jesmo književni festival za djecu, a djeca su najzahtjevnija publika. Ona traže dinamiku, vole istraživati, lako putuju kroz različite umjetnosti i umjetničke forme. Zbog toga se povremeno pretvaramo u glazbeni studio, kazalište, igraonicu, knjižnicu, čitaonicu, slikarski atelje…ma sve zbog čega s ponosom ističemo koliko smo nekonvencionalni u predstavljanju književnosti za djecu. Svaka od tih umjetnosti, naravno, može voditi do literature, ali nužno ne mora. A, ako netko na Libriću otkrije zanimanje za slikarstvo, taj će prije ili kasnije postati i čitatelj ili čitateljica. Zapravo spajamo edukaciju i zabavu, rad i igranje i povećavamo interes najmlađih za sve što im Librić nudi.

Monte Librić vlakić u subotu je najavio tračak čarolije koja stiže

- Monte Librić organizira super zabavne piknike s autorima. Zbog čega mislite da je važno ovakvo povezivanje pisaca i mladih čitatelja?

- U početku svako reagira drugačije i to je jedna od draži rada s djecom. Tu nema predvidljivosti jer je svako dijete svemir za sebe. Zato i jest poseban užitak postići da se sve te njihove različitosti sjedine u pažnji s kojom prate i zanimanju kojeg pokazuju za „Piknik“. Ta neposrednost u odnosu njih i autora i autorica, osim što budi dječje zanimanje za konkretna djela, mijenja njihovu percepciju i otkriva im kako knjige ne pišu neki namrgođeni lektirni klasici s crno-bijelih fotografija. Dok im se razvija interes za onoga s kim su na „Pikniku“, nesvjesno raste i interes za njegov ili njezin rad ali i za književnost općenito. 

- Kako je došlo suradnje s Miletom Kekinom?

- Lako i prirodno. Mile je napisao sjajnu knjigu za djecu, Tomislav Torjanac ju je majstorski ilustrirao, a mi smo je željeli predstaviti u našem programu. Zapravo smo se jako brzo dogovorili.

Posljednje pripreme za festival

Nakon dvije godine, ponovno pod krovom

- Kako Vam iz ove perspektive izgledaju godine „hibridnih“ festivala u vrijeme Covid-a? Što je festival „naučio“ u tom razdoblju?

- U našem slučaju, ono što se činilo ograničavajućim u vrijeme pandemije, rezultiralo je velikom dječjom knjižarom na otvorenom koju smo postavili u Parku Petra Krešimira IV., na štandovima posvećenima Faustu Vrančiću i njegovim padobranima. Godinu kasnije, usprkos svom optimizmu, pandemija nas je prinudila na hibridno izdanje i na vlastitoj koži potvrdili smo kako nema te platforme koja može zamijeniti direktan kontakt, kao što nema ni „Librića“ bez dječje buke, smijeha, neprekidnog zujanja od programa do programa. Dva Festivala održali smo na otvorenom što je bilo produkcijski iznimno komplicirano, ali smo mogli ili ići na otvoreni prostor ili ostati u digitalnoj formi, pa nekog izbora nije bilo.

- Monte Librić proizašao je iz Sajma knjiga  na kojem ste godinama radili. Koliko je dijete (ne)zahtjevniji čitatelj od odrasla čovjeka? Ili je kvaliteta teksta ključna na obje razine?

- Odrasli, možda i više nego djeca, imaju omiljene književne autore i autorice, redatelje i redateljice i da sada ne nabrajam. Važno je da će takvima oprostiti nešto slabiji tekst ili film na osnovu dotadašnjeg opusa ili javnog angažmana. Toga kod djece nema. Ništa što je bilo jučer njima danas ne znači, pa ni stara slava nema naročitu vrijednost. Zato i jesu zahtjevna publika. Ne opraštaju ni ponavljanje ni, to posebice, dosadu, a razočarenje ne znaju skriti. To što djeca najčešće nisu svjesna vlastitih kriterija, ne znači i da ih nemaju, sasvim suprotno. Odrasli će oprostiti ako rezultat rada možda nije na očekivanom nivou, ali se vidi da je ipak uložen silan trud. Djeca neće.

- A roditelji? Koliko su u vašoj promociji dječje književnosti, ljubavi prema knjizi i čitanja oni važni?

- Važno je čitati, zavoljeti književnost, steći naviku. I tu su naravno, ključni roditelji. Može se, naravno, nekoga natjerati da nešto pročita, ali ako će to doživjeti kao muku i jedva čekati da završi i zaboravi, onda efekta nema. No, ako je moguće učiniti čitanje zabavnim, zašto to izbjegavati? Posao odraslih je da u djeci probude želju za otkrivanjem svijeta književnosti. Da kroz igru i zabavu, uz puno smijeha zainteresiraju te male, slatke i pametne glavice za književnost. Knjige su također, dobar poligon da s djecom razgovaramo o važnim temama, ponekad i teškim temama. Mislim da su nove generacije roditelja svjesne važnosti čitanja i da će taj trend sve više rasti.

Jedna od Čiriba Čiribook čarobnica u Librić vlakiću

Ništa nije staromodno ako je zanimljivo

- Čitate li sami knjige u digitalnom formatu i što mislite o njima?

- Čitam, naravno. Ako moram. Kao što i novine čitam najčešće na mobitelu. Dobar tekst je dobar tekst bez obzira je li na papiru ili ekranu i to će tako ostati, kao što će i knjige opstati. Sve je, od radija do interneta, predstavljano kao opasnost za knjigu, a kako vidimo niti je prestalo pisanje, niti objavljivanje, dakle ni čitanje.

- Primjećujete li kroz godine odnos djece prema literaturi? Koliko mislite da su skloni čitanju „staromodnih“ knjiga?

- Već sam rekla da su djeca zahtjevna dijelom i zato što njih zanima kvaliteta priče i teksta, a ako je to zadovoljeno, onda im je svejedno koju knjigu drže u rukama. Djeci pametni telefoni nisu nikakvo čudo neviđeno, već nešto gotovo prirodno, nešto bez čega ne poznaju svijet. E, isto je i sa, kako kažete, staromodnim knjigama: za njih uopće nisu staromodne ako su im zanimljive.