Drago Kraljević: "Šokantno je da je 20 posto Talijana uvjereno da je Mussolini bio veliki vođa"

"Anglo-američke vlasti nisu htjele 'talijanski Nürnberg' jer je Italija od SAD-a odmah dobila novi zadatak; aktivno se uključiti u borbu protiv SSSR-a", kazao je jučer Drago Kraljević, promovirajući u pulskoj Gradskoj knjižnici svoju novu knjigu "Revizija zla", s podnaslovom 'Uzroci i posljedice prešućivanja nacifašističkih zločina u Italiji'.

Povijesna revizija u novije vrijeme započela je proglašenjem Dana sjećanja te ciljanim zatajivanjem zala koja su talijanski kolonijalizam i fašizam u 20. stoljeću počinili od Afrike do istočne jadranske obale.

Pritom je Kraljević, sociolog, diplomat citirao izjavu Berlusconija iz 2001. godine, kada je kazao: "Zahvaljujući 'Forza Italiji' fašisti su 'legitimizirani' i 'konstitucionalizirani'.

Kraljević je bio veleposlanik Hrvatske u Italiji upravo kada je u talijanskom parlamentu u proljeće 2004. za vrijeme Berlusconijeve vlade, uglavnom pod pritiskom desničarske partije Alleanza Nazionale, nasljednice MSI fašističkog pokreta Movimento Sociale Italiano, ali i podrškom partija lijevog centra, izglasan ‘Il giorno del ricordo’, ‘Dan sjećanja 10. veljače.

Uz autora, o knjizi su govorili dr. Darko Dukovski , dr. Davor Mandić i Boris Domagoj Biletić, a knjigu je objavio Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika. Biletić je detaljninje predstavio autora, Dukovski se ugodno iznenadio sustavnošću ove knjige koja na esejistički način piše o fašizmu i neofašizmu, ne složivši se da je revizija fašizma počela s uvođenjem Dana sjećanja 2004., nego još od 1945. godine. Mandić je, pak, podcrtao da je Kraljević za veleposlaničkog mandata u Italiji od 2001. do 2005. razgovarao s brojnim akterima talijanskog javnog i političkog života, prateći tada pomno rasprave na političkoj talijanskoj sceni od ljevice do desnice. 

Boris Biletić, Darko Dukovski, Drago Kraljević i Davor Mandić

Drago Kraljević se sinoć pozvao na povjesničara Angela Del Boce, navevši 28.000 Libijaca ubijenih između 1911. i 1932. te 300 do 400.000 Etiopljana koji su umrli između 1935. i 1941. godine u obrani svoje domovine.

Del Boca spominje 100.000 dosjea, a u svakome postoji priča: o političkom atentatu, sažetku vješanja, deportaciji bez povratka, bojnim otrovima, krađi zemlje, oduzimanju, sakaćenju, bezbrojnih drugih zlostavljanja 100.000 tragičnih priča koje datiraju od 1911. do 1943. godine genocida. Eritreja je izašla iz pobjedničkog rata, ali s 80.000 poginulih, 50.000 siročadi, 90.000 invalida i 500.000 izbjeglica. Uz to, 500.000 izbjeglica bilo je kampirano u susjednom Sudanu. Čitavi gradovi, poput Massawe i Nakfe, bili su uništeni.

S druge strane, Kraljević navodi dvije stranice s 200-tinjak imena počinitelja ratnih zločina, i to samo s prezimenima koja počinju slovima A i B, od ukupno 729 imena počinitelja čije je izručenje radi suđenja i kažnjavanja zatražila poslijeratna Jugoslavija.

Kraljević detaljno analizira politiku i prljavi rat talijanskih generala u Sloveniji, Istri i Dalmaciji i pritom nalazi temelje u autentičnim dokumentima i radovima talijanskih antifašističkih historiografa koji su, kako navodi recenzent knjige prof. dr. Damir Grubiša, u više djela objavljenih u Italiji do kraja demaskirali mit o tome da su za ratne zločine na području Jugoslavije bili krivi fašisti, a ne i časnici i vojnici regularne Kraljevske vojske.

Posebno je impresivno navođenje, u ovom kontekstu, zloglasnih okružnica koje potpisuju talijanski generali Roatta (“umjesto politike zub za zub, moramo provoditi politiku glave za zub”) i Robotti ("Premalo se ubija”).

Drago Kraljević

Kraljević je podsjetio da je Palmiro Togliatti 1946. godine amnestirao fašističke zločine kako bi "konsolidirao" radničku klasu Italije i doveo do "nacionalne pomirdbe".

- Procjenjuje se, da je otprilike 30. 000 ljudi (mnogobrojni tajnici u Fašističkoj stranci, suci specijalnih fašističkih sudova, političke i vojne vode Republike di Salò - u sastavu III. Reicha) i najgori kriminalci, bilo oslobođeno ili obuhvaćeno amnestijom. Neki su Togliattijev zakon o amnestiji definirali kao 'najslavniji spomenik gluposti talijanskog zakonodavstva', ' gubitka zdravog razuma'.Togliattijev čin milosrđa bio je više amnezija nego amnestija', kaže Kraljević.

Pritom je citirao Emanuelea Felicea, redovitog profesora povijesti ekonomije na Sveučilištu u Milanu: "Vrlo se malo promijenila vladajuća klasa javne uprave i pravosuđa koja je amnestirana od strane Palmira Togliattija 1946. Ona je ubrzo pronašla nove saveznike u demokršćanima, Amerikancima i crkvi, zamijenivši fašistički žar antikomunističkim. Ta bivša fašistička, potom antikomunistička duboka država, odigrala je važnu ulogu u kočenju daljnjeg demokratskog napredovanja u našoj zemlji."

Kraljević je podsjetio da je uvjereni antisemit i fašist Gaetano Azzaritti, nakon što je bio predsjednik Specijalnog fašističkog suda, poslije rata - od 1957. do 1961. godine - bio predsjednik Ustavnog suda Talijanske Republike!

Umberto Eco na pulskom sajmu knjiga 2006.

Uz prikaz fotografije na kojoj Giorgia Meloni pozdravlja fašističkim "Rimskim pozdravom", Kraljević je podsjetio da je Kasacijski (Vrhovni) sud Italije 2018. u kaznenom postupku presudio da je "Rimski pozdrav, ako je učinjen s komemorativnom i nenasilnom namjerom, nije kazneno relevantan, jer zakon ne kažnjava sve uobičajene manifestacije raspuštene fašističke stranke, već samo one koje mogu uzrokovati opasnost od rekonstitucije fašističkih organizacija".

Kazavši da se defašizacija nastavlja, Kraljević predstavio šokantne rezultate istraživanja Eurispes od prije četiri godine, po kojima je čak 15,6 posto Talijana vjerovalo 2020. godine da se Holokaust nikada nije dogodio. Godine 2004. tako je mislilo samo 2,7 posto Talijana. Ono što predstavlja posebno iznenađenje, 19,8 posto Talijana je uvjereno da je Mussolini bio veliki vođa koji je počinio samo manje greške.

Na koncu je citirao Umberta Eca: "Možete se igrati fašizma na mnogo načina, ali se naziv igre ne mijenja. Tipična obilježja 'vječnog fašizma' jesu kult tradicije, kult akcije, sumnjičavost prema intelektualnom svijetu, strah od različitosti i rasizam, opsjednutost zavjerama, ksenofobija, elitizam i prezir prema slabijima, populizam i prezir prema demokraciji".

Iako je to izrekao prije više od pola stojeća, jako je svježom zazvučala sinoć citirana izjava pjesnika, pisca i redatelja Piera Paola Pasolinija: "Danas opasnost ne predstavlja hipotetski povratak nekadašnjih crnih ili crvenih. Pravu opasnost predstavlja široko rasprostranjeno širenje masovnog neznanja, koje se drsko predstavlja kao "kultura" koju podržava i većina političke klase. A to hiperignoriranje doista riskira rađanje novog totalitarizma bez presedana".