Nekad davno Oprtalj je, u širem okruženju između Buja i Motovuna, bio poznat kao grad sa 72 literata, visokoškolskih obrazovanih mještana: "il paese dei 72 letterati" * U Trstu sam upoznao starog oštara Libera Laganisa koji je bio rodom iz Oprtlja. O njemu je pisao i književnik Claudio Magris u poduljem članku u listu Corriere della sera, pa je Laganis postao "književni slučaj"
Nekad davno Oprtalj je, u širem okruženju između Buja i Motovuna, bio poznat kao grad sa 72 literata, visokoškolskih obrazovanih mještana: "il paese dei 72 letterati" * U Trstu sam upoznao starog oštara Libera Laganisa koji je bio rodom iz Oprtlja. O njemu je pisao i književnik Claudio Magris u poduljem članku u listu Corriere della sera, pa je Laganis postao "književni slučaj"
U pisanju kratkih reportaža sve se više oslanjam na fotografije sina. Bolje mi je, Gianni hvata detalje s nekom posebnom vedrinom, s drugačijim kutom gledanja.
On nije opterećen prošlošću, puno je mlađi, njegova Istra je uvijek vedra i kad snima srušene kuće, prozore na kućama bez krova. Svako toliko ga zovem i zamolim da mi snimi neki detalj.
Ponavljam, ne mogu izbjeći slijedeću situaciju: gledam nešto i istovremeno radim usporedbu s onim što je to nešto trebalo biti ili je bilo u nekom drugom vremenu.
To su greške, to je pogled koji nikako ne može gledati naprijed, stalno je okrenut u prošlost.
U neku ruku ja sam demokratski reakcionar, liberalni konzervativac.
Nudim kratki primjer: na belvedereu pored venecijanske lože u Oprtlju stoji ogromni, masivni nosaš stupa za zastavu. Izgrađen je 1919. godine, par mjeseci nakon što je Italija zauzela Istru.
Mislim da se tada, na visokom jarbolu, vijorila talijanska zastava, što ne znači da se danas ne bi mogla vijoriti hrvatska zastava ili, po nekom minimalističkom projektu, zastava Općine ili Županije.
Gledam taj masivni nosač i danas, na njegovom vrhu, stoji ruzinavi komad želiza, nešto što ne može nositi niti vlastiti teret. Na vrhu je postavljena božićna zvizda i sve izgleda poprilično tužno i jadno: komad željezne cijevi i na vrhu simbol Božića.
Oprtalj je jako lijep, nudim sinove fotografije, njegove su uličice šetnica u vremenu, put u vječnost.
Giannijevo oko ne griješi, ja sam samo obavio kratki pregled stanja nakon posljednjeg uviđaja 2019. godine.
Da li se nešto promijenilo? Nije. Za Giannija je to bio prvi susret i očito ga je mjesto fascinirao. Oprtaljska crkva je prelijepa, zvonik, kuće oko crkve... dokaz da je Istra jako lijepa.
Prije par godina obavio sam razgovor s bivšim načelnikom Oprtlja i usredotočili smo se na terasasto oblikovanje prostora od Oprtlja do podnožja brda sve do Livade i, preko Mirne, do vrha brda na kojemu dominira Motovun.
Oba brda iznad Mirne bila su obrađena, s oprtaljske i motovunske strane: svaki pedalj zemlje je bio obrađen unutar uskih granica terasa. Načelnik mi je govorio o projektu revitalizacije terasa, govorio o europskim fondovima i dobrim namjerama.
Razgovarao sam s mještanima i malo tko zna za taj projekt, gotovo ništa nije ostvareno.
Unutar starogradske jezgre vrvi od plavih tablica sa zvijezdama, nude se sobe i apartmani, vjerujem da su turisti zadovoljni kad dolaze u Oprtalj. A kako drugačije.
Nekad davno Oprtalj je, u širem okruženju između Buja i Motovuna, bio poznat kao grad sa 72 literata, visokoškolskih obrazovanih mještana: "il paese dei 72 letterati". U Trstu sam upoznao starog oštara Libera Laganisa koji je bio rodom iz Oprtlja.
Libero je bio vlasnik konobe koja se nalazila ispod zidina tršćanskog Kaštela. Bio je izuzetno simpatičan i vrsni oštar. O njemu je pisao i književnik Claudio Magris u jednom poduljem članku u listu Corriere della sera, pa je Laganis postao "književni slučaj".
U konobi su navraćali studenti, književnici i slikari i Libero je suvereno vladao malim prostorom u kojemu su dominirale Istra i Oprtalj.
Prijatelj Egidio, vrsni hrvatski restaurator fresaka, proveo je u Oprtlju četiri godine: imao je pune ruke posla jer su crkvice bogate freskama.
Oprtalj je nekad bio važno prometno središte, vrvio je od trgovaca jer je pored gradića prolazila glavna prometnica koja je od Trsta vodila prema jugu poluotoka.
Na cesti koja od Svete Lucije, naselje stotinjak metara niže od Oprtlja, vodi do hrvatsko- slovenske granice nalazi se visoki kameni stup na kojemu je isklesana slijedeća informacija: “V MEILEN von Triest” - pet milja do Trsta. Prava sitnica.
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Podaci policije su potvrdili ono što je svaka razumna osoba mogla i sama zaključiti: radnici iz Indije, Bangladeša, Nepala i Filipina, koje su mnogi upoznali kao vrijedne i poštene radnike, ove godine u Puli nisu počinili nijedno kazneno djelo * Sutra: Analizirali smo policijsku statistiku vezano za slučajeve silovanja u Puli. U većini slučajeva žrtva poznaje nasilnika * U sutrašnjem intervjuu za Istru24 saborska zastupnica Dušica Radojčić govori o planovima za predstojeće lokalne izbore, ali i otkriva kako će Možemo! osim Pule i Pazina na izbore izaći i u još nekim istarskim gradovima
I aktualna zamjenica gradonačelnika, Federika Mohorović Čekada, kandidarana je za novi mandat
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
