FILMSKI SKOK U 1973. : "Dvogled" o Medulinu i Puli: ribolov s mačevima, tišina Porera i buka živog Uljanika

Emisija "Dvogledi" TV Beograda posvetila je nekoliko epizoda Istri, a jedna od zanimljivijih je ona iz 1973. koja na Youtubeu nosi (krivi) naslov „Porer, Vodnjan, Medulin, 1973.”, premda Vodnjana nema.

Autor i “videoputopisac” Dragan Babić dolazi u Istru s mudrim uvjerenjem da treba putovati kako bi se nešto naučilo, i to uz konstataciju da u Istri, “kao, u ostalom, u svim drugim krajevima svijeta“ (pametno i lišeno želje nekakve istarske isključivosti s kojom se često susrećemo, o.a.) ima puno za vidjeti i za naučiti.

Destinacije i teme emisije – ribolov u Medulinu i Premanturi, život na svjetioniku Poreru i gradnja brodova u Uljaniku – vrlo su hibridne, a razlike su naglašene ritmom montaže i pripovijedanja, glazbom, tonom i bojom glasa novinara.

U Medulinu, gdje su glavni likovi mladići koji idu u ribolov, središte priče je na potrebi očuvanja tradicija, premda je u tom slučaju gledateljima pokazana tradicija koja teško može biti razlog ponosa: riječ o ribolovu s mačevima.

"Lovimo noću s rudarskim karbidnim svjetiljkama“, govori mladić, svjetlost privlači ribe, a mi ih udarimo mačevima. Mačevi nisu oštri stoga ribu samo ošamutimo i ne oštetimo“.  Nije za našu rubriku 'baštardini i pravi'.

Premantura je carstvo rakova, a na rtu Kamenjaku ribar objašnjava da sezona rakova počinje u siječnju, ali se tada love samo mužjaci jer su ženke, gurmanima (a ne samo njima) vrlo poznate rakovice, još zakopane pod blatom da bi došle do plićaka tek sredinom ožujka.

Tada ih love s „grampom“ (ribarska hvataljka), a snimljena je i scena jednog ulova u kojoj se koristi primordijalna „površinska maska za gledanje pod vodom“.

Potom pramac čamca kreće prema Poreru gdje autoru dječak govori kako na svjetioniku on dobro jede i spava, da su mu društvo mama i tata i da mu je najbolji drug – svi!

Na pitanje novinara kako je živjeti na svjetioniku, žena koja je na Poreru rodila kćerkicu odgovara „sami ste i morate se s tom sudbinom pomiriti“. Na što to liči? Liči na samoću, izravno odgovara žena na još jedno izravno novinarsko pitanje.

Premda je snimka crno bijela, more i kamen s obale očito su vrlo bitan dio priče, i to ne samo u vizualnom smislu, već i na simboličkoj razini.

Nakon kadra (u prvom planu, a ponavlja se često kao „break point“) rotirajućeg svjetla Porera, mjesto radnje seli u Pulu, točnije u brodogradilište Uljanik gdje se upravo gradi ogroman brod.

Vjerojatno je riječ o gradnji 301 („Tarfala“) ili 302 („Torne“) koji kronološki dolaze odmah nakon klase Berge, ali su dužinom od 335 metara (Berge su bili 314 metara) i s 274,3 tisuća tona nosivosti (Berge 227,5) veći od poznatijih prethodnika.

Građeni su za švedskog naručitelja Granges Aktielbolag, a izrađeni su iz dva dijela; Dragan Babić objašnjava kako 45 zavarivača tijekom tri noći, kada je temperatura odgovarajuća, vare dva dijela broda.

U Uljaniku, brodogradilištu koje nosi ime prema stablu, ali je postalo „carstvo željeza“, snimljene su neke od ljepših scena gradnje broda, uz one koje su korištene u filmu o potonuću broda Berge Istra,  koje smo dosad vidjeli: sve je tu dinamično, pokreti dizalica, radnici, zvuci strojeva i lupanja; tu su lanci, konopi, kablovi po mostu, a odabrana glazba sve to naglašava.

Emisija, čiji scenario potpisuje "beogradski Medulinac" Nikola Lorencin, završava na komandnom mostu (u izgradnji) broda čija će opremanje biti gotovo za dva mjeseca: radi se o brodu "Berge Brioni" koji je predan naručitelju 15. lipnja 1973.