Pilatova pjesma dokument je jednog neponovljivog povijesnog trenutka kada je, unatoč Hladnom ratu i neprijateljskoj konfrontaciji zapadnih kapitalističkih zemalja NATO saveza i i istočnoeuropskih komunističkih država Varšavskog pakta, između Jugoslavije i Italije postojao otvoreni granični režim koji je poticao razmjenu, međusobna upoznavanja i rušenje mentalnih i ideoloških barijera
Pilatova pjesma dokument je jednog neponovljivog povijesnog trenutka kada je, unatoč Hladnom ratu i neprijateljskoj konfrontaciji zapadnih kapitalističkih zemalja NATO saveza i i istočnoeuropskih komunističkih država Varšavskog pakta, između Jugoslavije i Italije postojao otvoreni granični režim koji je poticao razmjenu, međusobna upoznavanja i rušenje mentalnih i ideoloških barijera
Svima je poznato da su, barem do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, mnogi Jugoslaveni odlazili u Trst u kupovinu, ali je isto tako istina da su mnogi Tršćani godinama vrlo često dolazili u Jugoslaviju. Nisu to činili samo „mikroturistički“, kratkim izletima tijekom vikenda ili zbog posjete rodbini u Istri i na Kvarneru, ili pak zbog dobre „manjade“ u restoranima donje Slovenije i Istre, posebice na Bujštini, već su u „Jugu“ i oni dolazili zbog svojevrsnog šopinga.
Sitnu razmjenu dobara s dvije strane granice pokretale su, u svoj svojoj sadržajnoj razlici, uglavnom slične motivacije: ušteda, dostupnost i kvaliteta traženih proizvoda. U Trstu su se najviše kupovali prehrambeni proizvodi, sredstva za higijenu, odjeća i obuća, tehnička oprema, sportski i školski artikli, traperice, kava, Darwil satovi.
Tršćani su pak u Jugoslaviju dolazili po meso, cigarete, rakiju (trappa) i, naravno, benzin. Naime, cijena goriva u Jugoslaviji je u to doba bila znatno niža nego u Italiji, i to do te mjere da su talijanske vlasti, kako bi zaustavile odlazak svojih građana preko granice radi tankanja rezervara, uvele subvencioniranu cijenu goriva na talijanskim benzinskim crpkama uz granicu s bivšom Jugoslavijom. Subvencionirana cijena goriva je i dan danas na snazi; na području istočne granice Italije benzin košta oko 40 centa po litri manje nego u ostatku države.
A što tiče mesa, cvala je i mesarnica u Škojiama gdje bi mnogi Istrani kupovali meso za rodbinu u Italiji i to pred sam prelazak granice, kako ne bi izgubila na svježini.
Kao i mnoge društvene pojave, kupovina Tršćana u Jugoslaviji doživjela je svoj umjetnički komentar, i to u pjesmi “Finanziere” („Graničar“) tršćanskog kantautora Lorenza Pilata. Evo refrena: Finanziere finanziere / cosa devo dichiarare? /Quanta trapa posso bere /quanta carne posso portare? / Cossa solo mezo chilo? / Me dispiasi che pecato / qualche volta passo lisa / e me vanza anche pe’l gato! (Cariniče, cariniče / što moram prijaviti? Koliko rakije / smijem popiti? / Koliko mesa sa sobom nositi? Što samo pola kile? Žao mi je, šteta / al ponekad prođem “lišo” / pa ostane nešto i za mačku).
Pjesma se može slušati na Youtubeu, a mi smo na početku ovog članka priložili video u kojem su za pozadinu pjesma korišteni dijelovi TV reportaže koju je TV Koper - Capodistria realizirao u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Zahvaljujući vrlo pjevljivom refrenu, pjesma je ubrzo postala dio lokalnog folklora, pravi „soundtrack“ trenutaka feštanja i radosti i često bi se zapjevala u "osmicama", obiteljskim gostionicama tršćanskog zaleđa koje su gotovo isključivo u vlasništvu pripadnika slovenske manjine u regiji Friuli Venezia Giulia.
O uspjehu pjesme koja spominje situacije koje su bliske i našoj publici, svjedoči i to što ju tršćanski crtač René ilustrirao, a crteže objavio blog triestepatoca.
Tekst pjesme je 1978., u dobi od 18 godina, u suradnji s bratom Francom i Marianom Tassanom, napisao Antonio Damiani di Vergada, tršćanski ljekarnik podrijetlom iz plemićke dalmatinske obitelji koji je preminuo 2018. Riječi su napisane na tršćanskom dijalektu koji je gotovo identičan istarskom istrovenetu.
Rođen u Trstu 1938., vrlo poznat na lokalnoj razini, na kraju 1960-ih i početkom 1970-ih Lorenzo Pilat stekao je stanovitu nacionalnu i međunarodnu slavu, nadasve kao skladatelj. Za Oriettu Berti napisao je hitove, Finché la barca va i Non illuderti mai, za Giannija Nazzara Quanto è bella lei 1972. i Vino amaro 1974. Za Adriana Celentana napisao je pjesmu Un po' di vino koju su izveli u duetu.
Na festivalu u San Remu 1969. Lorenzo Pilat pojavljuje se kao autor s pjesmom Alla fine della strada koju je napisao za talijansku grupu Casual, a kojoj će svjetski uspjeh donijeti Tom Jones s engleskim naslovom Love me tonight, da bi 80-ih godina osvojio nagradu Grammy nakon što je ta pjesma premašila milijun radijskih emitiranja.
Strepnja i određena doza straha prije prelaska granice, bojazan da će vas, u svojim malim švercerskim radnjama, otkriti čovjek u uniformi, graničar koji je - često ovisno o svom osobnom raspoloženju (barem kad je bilo riječi o provjeri malog čovjeka) – katkad preuzimao ulogu Kerbera a katkad Svetog Petra, pretvarajući prelazak preko granice u pakleno iskustvo ili, naprotiv, propusnicu za raj kratkotrajne sreće zbog izbjegavanja plaćanja carine.
U Pilatovoj pjesmi granica je ona u Ospu (Caresana): naime, ljudi koji su živjeli blizu granice, s obje strane iste, imali su posebnu propusnicu koja im je dopuštala izlaz i ulaz u zemlju na prijelazima druge kategorije a koji nisu bili dostupni za sve one ostale koji su imali samo putovnicu, što je u praksi prvima omogućavalo izbjegavanje dugih redova na Škofijama (Rabuiese), Peseku (Pese) ili Fernetičima (Fernetti).
U 13. i zadnoj epizodi serije “Naše malo misto“, koja snimljena prema scenariju Miljenka Smoje i koju je RTV Zagreb emitirao 1970. i 1971. (a potom još mnogo puta, pogotovo ljeti) Roko i Anđa, dotur Luigi i njegova Bepina, nakon velikih priprema rokovim automobilom krenuli su na veliko putovanje preko granice u Trst gdje će Bepina kupiti vjenčanu haljinu.
Upravo kao i spomenuta epizoda ne samo uspješne već i antropološki duboke i vjerodostojne, i na trentuke satirične dramsko-humoristične serije, ali i kao dokumentarni film „Trieste. Yugoslavia“ („Trst. Jugoslavija) koji je redatelj Alessio Bozzer snimio 2017. (autor je i dokumentarca „Nuovo Cinema Buie“ iz 2022.), Pilatova pjesma dokument je jednog neponovljivog povijesnog trenutka kada je, unatoč Hladnom ratu i neprijateljskoj konfrontaciji zapadnih kapitalističkih zemalja NATO saveza i istočnoeuropskih komunističkih država Varšavskog pakta, između Jugoslavije i Italije postojao otvoreni granični režim koji je poticao razmjenu, međusobna upoznavanja i rušenje mentalnih i ideoloških barijera te koji je s vremenom stanovnike socijalističke zemlje kontaminirao i zaveo kvalitetom i širinom ponude materijalnih dobara kapitalističkog društva.
Bilo bi lijepo da je kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda današnje istarske svakodnevice zadržala onu razinu zbog koje su ih, namjernim putovanjem u Jugoslaviju, kupovali i stanovnici bogatog Zapada.
PRIJEVOD PJESME "FINANZIERE" (GRANIČAR)
Sjećam se kad sam bio jako mali
a moja mama sa šjorom Terezom
krenule bi ujutro
put Juge po špežu
Za volanom Vinicio Benussi
dobrostojeći penzioner
s crnim FIAT-om 1100
bio je to auto fin
A kad bi stigli do granice
spustili bi prozor auta
Cariniče, cariniče
što moram prijaviti?
Koliko rakije smijem popiti?
kolika mesa sa sobom nositi?
Što samo pola kile?
Žao mi, zaista je šteta
ponekad prođem “lišo”
pa nešto ostane i za mačku!
S mesom u grudnjaku
i rakijom u gepeku
jadnom Busaniju
već se malo gaće tresu!
Putovnicu molim
vi, gospođo, što prijavljujete?
Samo malo benzina
jer je tamo kod nas jako skup
Cariniče, cariniče
to vi mene pipkate
ovo je roba sva moja
ništa nije prošvercano!
U tom trenu šjor Busani
kojem je već bilo slabo
odjednom padne u nesvjest
i prebacuju ju ga u bolnicu
Zaplijenjen je 1100
na granici u Ospu
pisalo je u novinama
da je prevozio marijuhanu
Cariniče, cariniče
što moram prijaviti?
koliko rakije smijem popiti?
kolika mesa sa sobom nositi?
Što samo pola kile?
Žao mi, zaista je šteta
ponekad prođem “lišo”
pa nešto ostane i za mačku!
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Kamion će biti pozornica zabavnoj i interaktivnoj predstavi “Popis Djeda Mraza” s vilenjacima, patuljcima, dobroćudnim divom te Djedom Mrazom. Predstave su besplatne i namijenjene djeci vrtićke dobi * Pulu će posjetiti u ponedjeljak, 16. prosinca od 18:30 sati na parkiralištu Karolina
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
