(FOTO/VIDEO) Članovi pulskog Zbora "Matko Brajša Rašan" istarsku tradiciju čuvaju pjesmom. Bianca Zannini u zboru je od prvog dana, pjeva već 72 godine!

Puljanka Bianca Zannini u KUD-u "Matko Brajša Rašan" proslavila je svoj 90-ti rođendan pjesmom i pjenušcem. U ovom pulskom zboru počela je pjevati još kao 18-godišnjakinja, davne 1952. godine, u njegovom prvom sastavu.

Dok razgovaramo, pokazuje nam svoju fotografiju na plakatu i prisjeća se da je probu za zbor prošla u prostoru iznad tadašnjeg kina Partizan, gdje je zbor i vježbao.

U prostor u ulici Sergijevaca prešli su '58. godine, priča nam ova vremešna, ali vitalna gospođa koje sve i dalje odlično pamti. Kod kuće, navodi, ima cijelu arhivu zbora, sve njegove turneje, brojne originalne Brajšine zapise.

Sa zborom se tijekom 72 godine pjevačke karijere dobro i naputovala, a sve turneje od 2013. godine uredno su joj posložene u albume.

Bianca i Ana Jergović

Zbor je samo godinu dana stariji od gospođe Zannini, ove je godine obilježio 73-godišnjicu postojanja.

Osnovan je u listopadu 1951. godine kada su Antun Ivče, Josip Kaplan, Dušan Marčelja, Josip Rojnić, Zlatko Špoljar i Marko Zlatić okupili svoje prijatelje i poznanike željne pjesme i zajedničkog druženja. Uvježbavao ih je Dušan Marčelja. Prvi nastup muškog zbora održan je 29. studenog 1951. a prvi samostalni koncert mješovitog zbora "Matko Brajša Rašan" 21. lipnja 1952. u Istarskom narodnom kazalištu.

Zbor je dobio ime po istarskom skladatelju, sakupljaču narodnih pjesama i autoru istarske svečane pjesme "Krasna zemljo".

Mlada Bianca, tada Bravar

- U zboru sam cijeli svoj život, prošla sam sve dirigente, smije se gospođa Bianca, a na pitanje kako je krenula pjevati priča nam da je pjevala oduvijek, od kada zna za sebe. Pjevala je još već u vrtiću, koji je pohađala u Zagrebu, nastupala je tada kao curica na Radio Zagrebu.

Pjevala na praksi pa ju Zlatić pozvao u zbor

- Bila sam u školskim zborovima, pjesma je uvijek dio mene. Kada sam u Puli završavala Ekonomsku školu odrađivala sam praksu u Istarskim knjižarama, zajedno sa još jednom kolegicom. Dok smo pomagale odraditi inventuru pjevušila sam. Čuo me tada direktor Marko Zlatić i pozvao u zbor, priča nam Bianca.

Tako je, doznajemo, krenulo sa Brajšom, no paralelno je Binca cijelo vrijeme pjevala i u zboru Lino Mariani.

- Sada već polako smanjujem svoje aktivnosti jer su mi probe ovdje prekasno, kada već nema autobusa, veli nam Bianca, dodajući da ni strme škale do drugog kata ne pomažu.

Ipak, u četvrtak se popela, kako bi nas dočekala i proslavila svoj nedavni rođenda sa zborskim kolegama.

Mnogo je pjevačica i pjevača koji su ovdje dva, tri desetljeća.

U čemu je tajna da tako dugo dolaze, i to redovito, dva puta tjedno, pitamo ih, a svi odgovaraju jednako: zbog pjesme i dobrog društva.

- Ovdje me dovela prvenstveno ljubav prema pjesmi, a toliko zadržalo dobro društvo i entuzijazam. Svi smo ovdje dok pjevamo sretni, divan je ovo kolektiv, veli nam Ana Jergović koja u zboru pjeva punih 37 godina. Nju je da uđe u zbor nagovorio osobno Nello Miloti.

- Bili smo u nekom društvu i ja sam, naravno, pjevala. Prišao mi je Nello i rekao "Picia, ti devi andar cantar" i tako sam se pridružila zboru, prisjeća se.

S njom se slaže i Dubravka Srdarević, sa 35-godišnjim pjevačkim stažem, dodajući da jako vole i zajednička putovanja. "Neka je i samo do Vodnjana i Poreča, nama je super kada smo skupa" veli nam.

Po stažu ipak nešto mlađa kolegica Anita Brečević - ovdje je "tek" devet godina - u zbor je stigla na poziv prijateljice. Njoj je, kako veli, upravo pjevanje i druženje, pomoglo da se "digne nakon što je njezin suprug zatvorio oči".

- Nisam ja neka solo pjevačica, prije bih rekla da se šlepam uz ostale, ali trudim se. Ovdje vlada takva pozitiva da ni meni ni drugima ništa nije teško, zaključuje.

Koliko im pjesma, ali i društvo znači, potvrđuje i slučaj Zdenke Buić koja je krenula pjevati još 1977. godine, a zadnjih 17 godina na probe dva puta tjedno putuje iz Kavrana.

- Dolazim iz glazbene obitelji, svi volimo pjevati, to je za mene relaksacija i zato mi ništa nije teško, veli Zdenka koja nam odaje da je prošla brojne dirigente, a jedan od dražih bio joj je Bužleta. Kako veli svaki dirigent ima svoj stil, a on je bio baš čovjek "od krvi i mesa", potpuno posvećen glazbi.

Korona mnoge udaljila od zbora

Od predsjednice KUD-a Bojane Turčić doznajemo da je zbor trenutno u maloj krizi sa glasovima, za što djelomično krive koronu koja je bila ugasila sva okupljanja.

- Nakon korone, kada smo ponovo krenuli sa probama, dio se naprosto nije vratio, posebice muški. Sada nas je 25 stalnih, od čega četiri mušketira. U zlatno doba zbora bilo nas je i više od 60, prisjeća se naša sugovornica. Puna optimizma navodi da će se nakon nove godine potruditi pomladiti zbor i raditi na tome da dovedu nove glasove.

Na pitanje je li moguće da izostaje interes za pjevanjem članica zbora Nives Tomišić, veli da to nije problem već se osnivaju novi zborovi i klape, a stari se polako osipaju i to je tako već neko vrijeme.

No oni će se, dodaje, truditi nastaviti čuvati tradiciju istarske kante.

- Podmladak bi nam jako dobro došao, pozivamo i sve muške, dobro ćemo ih čuvati. Novi ne moraju znati ni čitati note, glavno da vole pjevati, da imaju vremena da mogu planirati aktivnosti. Radit će po sluhu, pa sve naučiti usput, pozivaju uz šalu dugogodišnje članice, obećavajući puno dobrih druženja, smijeha, zabave, ali i putovanja. 

Brajši u spomen

Tijekom godine, kako nam pričaju, imaju desetak javnih nastupa na raznim događanjima, od Titovih dana u Fažani, preko obilježavanja u Gortanovoj uvali, Maloj Gajani, Šajinima... Sada se revno spremaju za Božićni koncert koji će održati u Arheološkom muzeju 16. prosinca, a pjevat će i pri paljenju adventske svijeće u Ciscuttijevoj ulici 22. prosinca.

Puno truda članovi polažu u organiziranje "Brajšinih dana" kada im u goste dolaze drugi zborovi koji pjevaju Brajšine pjesme.

Ove su godine 21. Dane vokalne glazbe "Brajši u spomen" uspješno održali u Domu hrvatskim branitelja. Iz KUD-a se zahvaljuju svima koji potpomožu njihove aktivnosti: Gradu Puli, Istarskoj županiji, ministarstvu kulture i TZ Grada Pule, ali i sponzorima bez koji ne bi mogli. To su Tehnomont, Ljekarna Grahovac i Kajfež, Motortech, Pula Parking, Istarske ceste, Kamp Dijana iz Banjola te Inner Wheel klub Pula.

Razgovarajući o repertoaru pričaju nam da najviše izvode skladbe na istarskom melosu, jer čuvaju i njeguju tradiciju, a najviše, naravno, izvode upravo Brajšine skladbe. No njihova ih dirigentica Romina Peti hvali  kako jednako uspješno izvode i klasičnu, pa čak i zabavnu glazbu.

Ova mlada djevojka u zboru je već četiri godine, priključila mu se na poziv prijašnje dirigentice Antonelle, a zadnje dvije njime dirigira. Članice zbora hvale je da, iako mlada, voli raditi ozbiljno. 

- Imala sam privilegiju da sam zbor upoznala kroz repeticije, naučila sam raditi s njima, pjevala prije nego sam ih počela voditi. To mi je bila olakotna okolnost i zato danas tako lijepo surađujemo, veli Romina navodeći nam s ponosom da je sa zborom odradila i svoj završni i diplomski rad.

Najmlađa i najstarija članica zbora

Zbor je Pulu, Istru i Hrvatsku predstavljao na brojnim natjecanjima i gostovanjima u Italiji, Češkoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Austriji, Nizozemskoj, Slovačkoj, Ukrajini, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Švedskoj, Republici Makedoniji, Francuskoj, Italiji, Crnoj Gori i Nizozemskoj.

Danas uspješno čuva istarsku kantu i tradiciju. Ukoliko je suditi po ovim vedrim damama punima entuzijama to će činiti još dugo.