(FOTO/VIDEO) Od vojarne i tvornice duhana do poslovne zgrade s 50 ureda. U hodnicima Urbisa 72 pogledajte zanimljivu izložbu i impresivan Murtićev mural

Ovdje su se nekada izdavale građevinske dozvole. Ukoliko ste nešto zgriješili, zgrada vam je također poznata jer ovdje djeluje prekršajni sud. Ovdje su nekada izdavale i ribarske dozvole, a i danas se nalaze uredi ministarstva poljoprivrede....

Znate li o kojoj pulskoj zgradi pišemo?

Od bogate povijesti do perspektivne budućnosti

U njoj je danas 50-ak različitih ureda. Tu su smješteni odvjetnici, knjigovodstveni servisi, sjedišta raznih poznatih pulskih firmi... Njena je povijest bogata, budućnost perspektivna, a u sadašnjosti je svjetlo reflektora na nju usmjerila jedna mlada, inovativna umjetnica.

Rumunjsku slikaricu s premanturskom adresom Alinu Neculceu, oduševila je ljepota ove pulske zgrade te je odlučila 'prijeći liniju' i u njoj organizirati skupnu izložbu različitih umjetnika: slikara, fotografa i kipara, od Pule, preko Poreča do Zagreba.

Ili, gledamo li radove, od Bala pa sve do Egipta.

- Zgrada je doista impresivna, njeni vlasnici, tvrtka Urbis 72 izašli su mi ususret i na dva je kata organizirana izložba osmero umjetnika pod nazivom "Crossing the line". Budući da je zgrada specifične namjere, izložba se može pogledati u popodnevnim satima, od ponedjeljka do petka, od 17 do 19 sati, uz najavu na recepciji, veli nam Alina dok nas vodi kroz izložbu.

Ovo je, navodi, i prilika da svi koji u zgradi nikad nisu bili, zakorače u nju i dive se iznimno sačuvanim izvornim karakteristikama zdanja: od širokih i visokih hodnika, lukova, kamenih erti do originalnih kamenih podova koje, doznajemo, nije bilo lako sačuvati niti ih je lako održavati.

Nautilus kao početak svega

Izložba polazi od geneze i predstavlja nagrađivani projekt Nautilus, pulskog arhitektonskog studija Kaić Arhitekti.  

Riječ je o projektu bazenskog kompleksa i pratećim wellness centrom imena Saltwater Oasis na lokaciji Mon Perina u Balama. Za projekt su bili zaduženi arhitekti Valentina Kaić Filipović, Alin Koroman i diplomirani inženjer Ivan Filipović, a koji su pobijedili na natječaju za najbolji projekt.

Pobjednička ekipa za svoj je izričaj odabrala Nautilus, kao formu koja  zadovoljava njihovo oblikovno izražavanje. Nautilus zapravo zanimljiv fosil, koji tijelom u skladu sa zlatnim rezom, razvija svoju opnu. Sam taj oblik dao im je mogućnost da uvijek bude prisutan osjećaj uvlačenja kroz prostor u centar zbivanja, što je u ovom slučaju bazen.

Izložba se nastavlja fotografijama portreta iz starog Egipta pulskog autora Hassana Abdelghanija.

Na izložbi se mogu razgletati i fotografije mladog porečkog fotografa Patrika Marcana na kojima glavnu ulogu, uz arhitekturu, igra svjetlost.

Ovaj se fotograf bavi takozvanim light paintingom,a kako njegove fotografije nastaju nabolje će objasniti on sam. Pogledajte!

Uz fotografije i Alinine nove slike, koje se savršeno uklapaju, i uz prostor i uz druge radove, hodnicima dominiraju skulpture tri mlada zagrebačka kipara -  Ivana Nestića, Adriana Maroka i Petra Ćuje kojima je cilj oživjeti hrvatsko kiparstvo te velikogoričke kiparice Mirna Savić čija impozantna djela oživljavaju prostor na jedan doista poseban način. Iz njih isijava mirnoća i sklad.

- Drago mi je da se ova ideja realizirala. Zgrada se, iako nije galerijski prostor, pokazala savršenom za prezentaciju izložbi i već imam upite drugih umjetnika koji su zainteresirani za ovakav vid predstavljanja koji spaja pomalo neuobičajenu poziciju usred grada s različitim vidovima umjetnosti, veli nam Alina.

Dodaje da su umjetnici bili hrabri 'prijeći granicu' i ovo je rezultat.

- Pozivam i druge ljude koji možda žele na ovakav način oživjeti neku vrijednu zgradu, koja ima težinu, udahnuti joj novi život, skrenuti pozornost na nju, da joj zajedno damo novu svrhu i oplemenimo umjetnošću, poziva Alina.

Navodeći kako se nekada treba samo prepusiti i imati povjerenja u proces stvaranja, zaključuje da se stvari nekada same od sebe najbolje poslože.  A koliko se dobro umjetnost uklopila u zgradu Urbisa 72 bit će vidljivo kada se sve umjetnine sklone, a hodnici ostanu prazni.

Obnova murala Ede Murtića

No, direktorica Irene Gržinić nada se da će se slične inicijative nastaviti.

- Već imamo lijep odaziv. Prostor nije galerijski, ali probali smo i nismo pogriješili. Ljudi su došli pogledati i izložbu, ali i samu zgradu čija je povijest fascinantna, a danas u hodnicima skriva prave umjetničke delicije.

Ovaj umjetnik, kojeg često nazivaju i hrvatskim Pisacom, je 1991. godine u prizemlju zgrade Croatia osiguranju u Puli napravio ogroman mozaik, florealan motiv koji se kreće u jednom ogromnom valu.

"Rađen je s toliko duhovitosti, smjelosti, a s toliko prepoznatljivosti opet, da to može učiniti samo Murtić. Jedan fragment mozaika danas se nalazi u Urbisu 72 na podestu i toliko ozari taj prostor da čovjek poželi ne poći ni natrag ni naprijed već ostane očaran onim što vidi" kazala je jednom prilikom povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner koja je bila uključena i o obnovu ovog murala.

S otvorenja izložbe

- Mural dugo vremena nije bio dobro prikazan, i donekle oštećen. Imali smo sreću da su kod nas radila dva mladića geodeta čiji je nono, igrom slučaju, radio upravo na ovom muralu. On je još uvijek čuvao ostatke materijala i tako smo mural uspjeli obnoviti i primjereno ga izložiti. Danas je predivno uklapa u cijeli prostor, veli nam direktorica.

U razgovoru se prisjeća da je Urbis ovdje preselio 1989. godine, i tada su u zgradi djelovali još i Gradine te Geoprojekt. Njihovim odlaskom polako su otkupljivali prostore i danas je u Urbisovom vlasništvu cijela zgrada koja ima impozantnih tri tisuće kvadrata. 

Na našu opasku da zgradi nedostaje jedino parkiralište navodi uz osmijeh: "Onda ne biste bili u centru grada".

- Moram reći, politika grada loša je za one koji rade u centru. Tisuće turista ima gdje parkirati i zakrčiti grad na sat, dva, no stotinjak ljudi koji svakodnevno dolazi na posao i stvara neku novu vrijednost nema tu mogućnost. Treba nešto i tim ljudima dati kao dobru opciju, kako bi u gradu ostali, navodi nam.

Pješačka vojarna iz 1878.

U razgovoru oko povijesti zgrada priča nam da je ona izvorno bila dio ogromnog austrougarskog vojnog kompleksa. 

Pješačka vojarna (Infanteriecaserne), u obliku slova 'U', izgrađena je na pulskoj rivi 1878., a njezin prednji dio teško je oštećen u bombardiranjima 1944./'45 i srušen je poslije rata. Bočna krila zgrade i danas su sačuvana: u istočnom je gradska knjižnica i čitaonica i Muzej suvremene umjetnosti Istre, a zapadni je poslovna zgrada Urbisa 72.

Za vrijeme Italije, do 1920., ovdje je ostala kasarna, a zatim je zgrada postala dio tvornice duhana u kojoj su radila brojne Puležanke i Istranke. 

FOTO: Livio Cuccurin

Zaposlenici tvornice duhana u Puli - 1928, Miloš Može

No, povijest na ovoj lokaciji ide još dublje. Kako doznajemo od zaljubljenika u povijest, austrougarsko je zdanje izgrađeno na temeljima nekadašnjeg samostanskog kompleksa, a koji je pak sagrađen na spremištu amfora.

Sve ovo dovoljan je povod da zgradu, dok možete, posjetite i uživate u duhu prošlosti i umjetnosti. Izložba je svečano otvorena prošli petak, a može se razgledati naredna dva tjedna.