"Frka" predugo traje i neujednačenog je ritma - odličan mađarski dokumentarac "KIx"

Pulski filmski festival tradicionalno podržava studentske filmove i filmove nastale u minimalnim produkcijskim uvjetima pa je i ove godine prikazano jedno ostvarenje koje pripada tim kategorijama.

Riječ je o dugometražnom filmu “Frka”, redatelja Svebora Mihaela Jelića (1998) koji trenutno studira filmsku režiju u Beču, a već je ranije skrenuo pozornost na sebe sa “Zagrebačkim ekvinocijem”.

U tom filmu, koji je 2020. godine imao najveću gledanost u hrvatskim kinima, redatelj i scenarist Jelić prati grupicu mladih koji na proljeće 2015. žele organizirati veliki tulum u Zagrebu i pritom raspodjeljuju zadatke i savladavaju brojne probleme.

Sličnu narativnu strategiju Jelić koristi i u novom filmu “Frka”, iako scenarij ovdje potpisuje njegov suradnik Sven Latinović, ujedno producent filma i glavni muški glumac. Junaci filma su mladići i djevojke iz Osijeka koji tijekom noći lutaju gradom i skupljaju novac od dužnika lokalnog dilera.

Zahvaljujući takvoj narativnoj koncepciji, činjenici da junaci tijekom noći idu od jedne opasnosti do druge i obilju noćnih eksterijernih prizora, film čak djelomično podsjeća na kultne “Ratnike podzemlja” (The Warriors, 1979), iako, naravno, ne doseže kvalitativnu razinu tog znamenitog djela. “Frka” predugo traje, a ritam je prilično neujednačen, naročito u smislu izmjene akcijskog i komičnog.

Doduše, povremeno naleti neki zanimljiviji prizor poput preprodavača droge u potkošulji i obožavatelja Franje Tuđmana, koji dočekuje junake filma u svojem stanu s besmislenim rafalnim monologom, ali to je nedovoljno za dojmljiviju filmsku cjelinu.

Ipak, treba pohvaliti filmsku ekipu na trudu koji su uložili u vizualnu dimenziju filma, unatoč skromnim financijskim sredstvima. Osim što je cijeli film jako dobro snimljen u noćnim uvjetima (direktor fotografije Xavier Pawlowski), vrlo su zanimljivi i povremeni kadrovi pretapanja putnika u vozilu i ceste koja promiče pored automobila.

Mađarski "Kix"

Na ovogodišnjem festivalu vrlo je zanimljiv i program Manjinske koprodukcije, a sinoć je prikazan jedini dokumentarac u tom programu, mađarsko-francusko-hrvatska koprodukcija “Kix”.

Redatelji Dávid Mikulán i Bálint Révész bave se životom jednog dečka iz Budimpešte tijekom 12 godina, počevši od njegove dječačke do mladenačke dobi. Koredatelj Mikulán, ujedno i snimatelj filma, ljubitelj je skateboardinga i to je vjerojatno bio način kako da se približi tada malom dječaku na ulicama Budimpešte.

Iako se u dokumentarcu to izravno ne spominje, na temelju ikonografije i dječakovog životnog stila očito je da potječe iz socijalno problematičnog obiteljskog okruženja.

Tijekom filma sve više uranjamo u dječakov život i njegove preobrazbe, prolazak kroz pubertet i adolescentsko razdoblje te surovu realnost da mora prihvatiti obaveze koje nadilaze njegovu dob, što sveukupno rezultira stvaranjem jedne razočarane mlade osobe. Jako je dojmljiv i vizualni stil filma.

Iako je dokumentarističko snimanje protagonista vrlo problematično u smislu postizanja željene vizualne estetike, jer prvenstveno treba uhvatiti ono što se događa ispred kamere, Mikulán je uspio snimiti mnoštvo poetskih kadrova koji svojom sugestivnošću pojačavaju emotivnu dimenziju dječakovog života.

Osim toga, “Kix” je zanimljiv i po tome što smo svjesni redateljevih dugogodišnjih uplitanja u dječakov život, ne samo zbog činjenice da ga snimaju nego i zbog komentara koje mu povremeno upućuju.

Postavlja se pitanje kakva bi bila njegova sudbina da mu se nisu umiješali u život – bolja, gora ili možda ista? Ovaj odličan dokumentarac imao je svjetsku premijeru na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Kopenhagenu CPH:DOX, a prije nekoliko mjeseci osvojio je Veliki pečat u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa.