JIM JARMUSCH: ‘Život nema zaplet, zašto bi ga filmovi ili fikcije imali?’

Američki redatelj i scenarist Jim Jarmusch ovog je siječnja napunio sedamdesetu. U svojoj je karijeri snimio trinaest igranih dugometražnih uradaka, i neke glazbene spotove. Estetski je prepoznatljiv po melankolično poetskom, sugestivnom nenarativnom filmskom pripovijedanju u (nekoć) crno bijeloj tehnici, dok su mu recentniji naslovi u boji. Glazbenici često glume u njegovim filmovima, koje uvijek pamtimo po atmosferama, raspoloženjima, osjećajima i odnosima, a ne po fabuli. Njegova fascinacija glazbom u mnogim je radovima oblikovala motive, naslove ili imena vinjeta, a ritam filma često prati tempo bluesa i jazza, što je bitan dio njegovog filmskog jezika.

Gledajući Jarmuscheve filmove često imamo osjećaj da se spore akcije odvijaju same od sebe. Njegov je fokus u senzibilnosti, osjećaju trenutka, emocionalnom stanju, razvoju kao i smještaju karaktera u situacije i prostore, uz tromi, usporeni protok filmskog vremena i statičnu kameru. Na početku svog filmskog stvaralaštva izjavio je da bi gledateljima htio približiti stvarno (realno) i filmsko vrijeme. Jim Jarmusch, pionir je američkog nezavisnog filma, zanesenjak i pjesnik među redateljima, boem u svijetu ambicioznih i nostalgičar, kojeg mnogi pokušavaju kopirati.

Rođen u državi Ohio, u srednjoj je školi puno čitao, te odbijao odlaziti u crkvu. Upisao je novinarstvo u Chicagu, zatim se prebacio na englesku i američku književnost, da bi naposljetku na sveučilištu Columbia diplomirao umjetnost. Tada je bio bez novaca te je otišao raditi kao glazbenik u New York, svirao je gitaru. Bez ikakvih je prethodnih kredita uspio upisati studij filma na Umjetničkom sveučilištu u New Yorku. Desetak mjeseci je radio u Parizu, u sklopu studentskog programa razmjene, što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo.

Na posljednjoj godini studija radio je kao asistent redatelja Nicholasa Raya. Pokazao mu je svoj prvi scenarij, no Ray nije odobravao nedostatak radnje u njemu. Jarmusch je scenarij preradio u novu verziju, s još manje događaja. Ray je na revidirani scenarij pozitivno reagirao, odobravajući tvrdoglavu neovisnost svog studenta. Do dana današnjeg Jarmuschu se osporava nedovoljno jasan razvoj narativne linije u radovima, što zapravo i izgrađuje specifičnu formu njegova izričaja.

Jarmusch je bio jedina osoba koju je Ray doveo na posao, kao svog osobnog asistenta, na filmu na kojem je surađivao sa Wimom Wendersom. Uz poticaje Raya i njujorškog underground filmaša Amosa Poea, Jarmusch je počeo raditi na filmu za svoj završni projekt. Ray je u međuvremenu preminuo, a Sveučilište nije bilo impresionirano Jarmuschevim korištenjem dodijeljenih sredstava, kao ni samim projektom te mu diploma nije dodijeljena.

Diplomski rad bio mu je njegov prvi igrani film ‘Neprekidni praznici’, iz 1980. Napravljen je sa skromnim budžetom, a snimio ga je Tom DiCillo na 16 mm filmu. To je prilično osoban uradak koji prati adolescenta lutalicu (Chris Parker) u tumaranju Manhattnom. Nije bio prikazan u kinima i nije pohvaljen kao njegovi kasniji radovi, no njime je udario temelje stilskim značajkama poput zapuštenih urbanih ambijenata, slučajnih susreta i ironičnog senzibiliteta koji će se pojavljivati u njegovim uradcima.

Za svoje uloge često bira Billa Murraya, Tildu Swinton, Roberta Benignija, Tom Waitsa i Johna Luria. Njegovi muški karakteri usamljeni su pustolovi, nevješti prevaranti koji mumljaju sebi u bradu, često su šarmantni, ali i povučeni, uvijek s nekom tugom i sjetom na licu. Noćne scene su dosta prisutne, kao i život nakon ponoći. Vrlo je senzitivan za lokaciju, kao i povijesne ličnosti i značaj mjesta na kojem snima. Prikazuje i gleda američki krajolik s nekomercijalnog gledišta, sve dobija osobniju, prisniju konotaciju, noseći nostalgični duh prostora te lišeno svake tendencioznosti prikazuje što je prolazak vremena nanio prostoru.

Glazbu u njegovim filmovima produciraju Tom Waits, John Lurie, Neil Young, reper RZA i njegov vlastiti bend ‘Sqürl’. John Lurie, Tom Waits, Gary Farmer, Youki Kudoh, RZA i Iggy Pop glumili su u više Jarmuschovih filmova ali i Joe Strummer i Screamin' Jay Hawkins, reper GZA te Jack i Meg White iz 'The Stripesa'.

Jarmushov filmski izričaj formirao se kao protuteža eksploataciji (prostora, vremena, dramaturškog toka, glumaca, stila...) koja je u mainstream kinematografiji posebice sredine i kraja osamdesetih, dobila veliki zamah. Njegov minimalizam slavi i najmanji detalj koji mu se ikad pojavio u kadru te se prema svemu odnosi s poštovanjem, divljenjem, čuđenjem djeteta i zahvalnosti. Jedan vrlo neposredan, iskren i prirodan, zapravo nužan autorski pristup koji od tada do danas rapidno iščezava rušeći dostojanstvo svemu i svakome, na uštrb komercijalne zarade i prestiža crvenog tepiha. Sve do dana današnjeg taj je autorsko-kreativni stav u filmskom stvaralaštvu ostao visjeti na tankoj niti, gotovo nestavši u potpunosti.

foto: Kino Valli

‘Pod udarom zakona’ (u originalu ‘Down by Law’) iz 1986. prvi je film koji se prikazuje u sklopu Retrospektive, u srijedu, 1. veljače u 20:00h. Tipičan je primjer Jarmuschovog filma koji se vrti oko dva ili više likova različitih pozadina (rase, nacionalnosti, jezika, kulture, životne filozofije) i njihovih pokušaja međusobnog razumijevanja. Dvojica američkih bjegunaca iz zatvora Zack (Tom Waits) i Jack (John Lurie), kojima je obojici smješten boravak u zatvoru u New Orleansu, spetljaju se s šašavim Talijanom Robertom (Roberto Benigni) koji natuca engleski, pomoću kojeg uspiju pobjeći iz zatvora.

‘Ovo je tužan i prekrasan svijet.’

Zack

Snimljen kao i dotadašnji njegovi uradci, u crno bijeloj tehnici, ovaj konstruktivistički neo-noir bio je Jarmuscheva prva suradnja s nizozemskim snimateljem Robbyjem Müllerom, koji je bio poznat po svom radu s Wimom Wendersom. Scena bijega kad njih troje trče kroz kanalizacijski tunel, za ono doba bila je malo čudo filmske fotografije. Spori pokreti Müllerove kamere prekrasno prikazuju tok rukavca rijeke Mississippi koju su zatvorenici morali preplivati kako bi sakrili trag psima, u dirljivoj sceni kad se Zack vratio kako bi prešlepao neplivača Roberta preko rijeke.

Iako Wendersov kultni ‘Der Himmel über Berlin’ iz 1987. (‘Nebo nad Berlinom’) nije snimio Müller, estetska i stilska sličnost dvaju djela različitih autora i snimatelja, nastalih jedno za drugim, prilično je izražena. Ta su dva filma tada predstavljala nešto novo generaciji zasićenoj šarenilom MTVa, željnoj alternative. U to su doba rijetki poput Jarmuscha, Wendersa i Lyncha snimali još uvijek u crno bijeloj tehnici.

Sljedeći film koji se prikazuje u sklopu Retrospektive, omnibus je o taksistima u pet gradova, Los Angelesu, New Yorku, Parizu, Rimu i Helsinkiju i njihovim uzbudljivim vožnjama s mnoštvom stranaca u istoj noći, ‘Noć na Zemlji’ iz 1991. Prvi je Jarmuschev film koji je, nakon niza nominacija, osvojio prestižnu nagradu američke nezavisne kinematografije, Nezavisni duh (The Independent Spirit Awards), i to u kategoriji fotografije (snimatelj Frederic Elmes koji je dotad mnogo surađivao s Lynchom).

Night On Earth - Cinetext/Allstar, preuzeto s The Guardian

U Pariškom segmentu, afrički imigrant taksist, slijepu Francuskinju ispituje o njezinoj sljepoći. Međukulturalne rezonancije, komunikacija i razmjene, te egzistencijalna pitanja u korelaciji s pitanjima smrti, života i ljubavi, temelj su mnogih Jarmuschevih zapleta. Ulogu taksistice Corky posebno je napisao za Winonu Ryder, tada mladu zvijezdu u usponu. Likove iz finskog segmenta nazvao je Aki i Mika, čime odaje počast velikom finskom redatelju, stilski srodnom samom Jarmuschu, Akiju Kaurismäkiju i njegovom bratu, Miki, također filmašu. Ovim je uratkom Jarmusch zatvorio prvu fazu svog opusa te će se u daljnjim radovima baviti žanrovskim eksperimentiranjem. ‘Noć na zemlji’ na programu je 08. veljače.

‘Kava i cigarete’ iz 2003. treći je film u kojem gledamo Roberta Benignija i njihova je posljednja suradnja. Neobičan omnibus jedinstvenog koncepta sastavljen je od jedanaest vinjeta, a Jarmusch ga je stvarao kroz sedamnaest godina. Pojavljuju se mnoge slavne osobe koje polu-igrano glume same sebe, družeći se uz kavu i cigarete, koje su i česta tema njihovih razgovora.

Kava i cigarete, Iggy Pop i Tom Waits - foto: Kino Tuškanac

Kultna scena Iggya Popa i Toma Waitsa jedna je od najpoznatijih fotografija iz Jarmuschevih filmova, a u ovom je okupio mnoštvo glumaca i glazbenika. Ovdje je prvi put angažirao Billa Murraya, koji će kasnije odigrati glavnu ulogu u njegovom najkomercijalnijem filmu ‘Slomljeno cvijeće’ iz 2005. ‘Kava i cigarete’ prikazuje se 15. veljače.

‘Samo ljubavnici preživljavaju’ melankolična je ljubavna priča, vampirski film (podžanr horora) o povučenom rock glazbeniku Adamu (Tom Hiddleston) i zaljubljenici u knjige Evi (Tilda Swinton) koji se bude kad sunce zalazi i boje se kontaminirane krvi novog svijeta. Oni su stoljećima stari vampiri, a iako žive odvojeno, još uvijek su snažno zaljubljeni i uskoro se ponovno ujedinjuju. Njihovu vezu Jarmusch prikazuje s iznimnom uzvišenom romantikom i kao vrlo toplu (a oni su vampiri), u filmu pomalo narkomanske atmosfere, u sumaglici, kojeg je izvrsno snimio Yorick de Saux.

Samo ljubavnici preživljavaju - foto: Kino Valli

Jarmusch se ovdje svojim lakonskim režijskim stilom odlično vratio nakon (ne toliko uspješnog) ‘Granice kontrole’. Premijera filma bila je u sklopu glavnog programa festivala u Cannesu gdje je nagrađen za najbolji soundtrack, čiji su autori Jozef van Wissem i Jarmuschov bend ‘Sqürl’. Film je nominiran za prestižnu nagradu Nezavisni duh u kategorijama najboljeg scenarija i glavne ženske uloge. ‘Samo ljubavnici preživljavaju’ na programu je 22. veljače.

Mnogi Jarmuschovi uradci odaju počast književnosti i piscima. Renesansni dramatičar Christopher Marlowe je lik u ‘Samo ljubavnici preživljavaju’ koji Evi pomaže nabaviti svježu krv, te je prema scenariju on autor većine dijela Williama Shakespearea. ‘Paterson’ uključuje redateljev glavni pjesnički orijentir u filmu, pjesmu američkog modernista Williama Carlosa Williamsa, a i njegova se knjiga "Paterson" vidi u nekim scenama.

Paterson - foto: Kino Valli

‘Paterson’, posljednji film iz Retrospektive, prikazuje tjedan dana života vozača autobusa Patersona (Adam Driver) u gradu Patersonu u New Jerseyu. Svaki dan započinje njegovim jutarnjim buđenjem i završava boravkom u baru kojeg posjećuje dok šeta psa Marvina (Nellie), svoje supruge Laure (Golshifteh Farahani). U međuvremenu vozi svoj autobus, promatra grad, piše poeziju i povremeno sretne neku zanimljivu osobu. Neposredan film u kojem je autor na izvrstan način iskoristio filmičnost svakodnevice i životne rutine, Jarmuschev je oblik poetičkog poistovjećenja i počasti Williamsu. U filmu su korištene i neke pjesme koje je sam Jarmusch napisao.

Bez ljubavi koji razlog postoji za bilo što?

Izuzetno nježan film, što je dio autorove stilske prepoznatljivosti, no pomalo je infantilnog pristupa naraciji, a to njegov rad i čini simpatično nesavršenim u originalnom konceptu. 'Paterson' je jedan od njegovih najomiljenijih uradaka među publikom, a bio je i velika odskočna daska za Drivera. Svjetsku premijeru imao je u Cannesu, gdje je psić Nellie osvojio pseću Palmu za najbolju pasju glumačku ulogu. ‘Paterson’ je na programu 1. ožujka.