KAKAV POČETAK SAJMA: Oživio Juraj Dobrila i njegov gigantski doprinos hrvatskom jeziku u Istri! Pročitajte njegov tekst iz 1858., ali i čakavske riječi

Sukladno gigantskom značaju biskupa Juraja Dobrile (1812. - 1882.), pokretača hrvatskog preporoda u Istri, osnivača prvih hrvatskih škola i društava, pokretača glasila na hrvatskom jeziku u cilju suzbijanja nepismenosti, osobe koja je javnim istupima u Istarskom saboru u Poreču i Carevinskom vijeću u Beču nastojala poboljšati status hrvatskog jezika u Istri, dr. sc. Teodora Fonović Cvijanović, znanstvenica i predavačica s Filozofskog fakulteta pulskog sveučilišta napisala je važnu knjigu “Juraj Dobrila i hrvatski jezik u Istri", čija je sinoćnja promocija u punom Crvenom salonu Doma HB otvorila službeni programski dio 28. izdanja pulskog sajma knjigu.

Knjigu su, uz autoricu, predstavili istarski znanstveni bard  akademik Josip Bratulić, Anita Šikić u ime izdavača Hrvatske sveučilišne naklade, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić te, poznato sajamsko moderatorsko lice, kulturolog i pisac Aljoša Pužar.

Ovo djelo dopunjena je inačica njene disertacije, napisane pod mentorstvom prof. dr. sc. Ivana Zoričića, na čiji je poticaj počela  višegodišnji rad istraživanja tiskanih djela biskupa Dobrile.

Kako autorica kaže za Istru24, cilj je bio rasvijetliti njegovu ulogu i značenje u formiranju i učvršćivanju hrvatskog jezičnog standarda u Istri te pokazati da je ukupnim svojim djelovanjem, napose radovima upućenima puku (poslanice, molitvenici) znatno pridonio širenju hrvatskog jezičnog standarda među istarskim Hrvatima, veli autorica, dodajući da je središnje mjesto u tome pripada Dobrilinom molitveniku 'Otče, budi volja tvoja' koji će ruralnom stanovništvu Istre dati važan poticaj unapređenju slabo razvijene pismenosti i širenju svijesti o važnosti materinskog jezika i obrazovanja.

Stručno znanstvenog diskursom, ne baš za laike (osim vrijednog uvodnog povijesnog konteksta kojem ćemo ovdje dati naglasak), autorica ove vrijedne knjiga na 200 stranica analizira Dobrilina djela na slovopisnoj i pravopisnoj razni, potom na fonološkoj, morfonološkoj i morfološkoj razini te na sintaktičkoj, leksičkoj i stilskoj razini. 

"...zove me k vam u Istriu, moju milu domovinu.... kad mislim na pošteni ali siromašni kmetski stališ, od kojega potičem, verlo se veselim..."

Dobrila po svojem spisateljskom, kulturnom i javnom djelovanju spada  među najznačajnije osobnosti 19. stoljeća, u kojem je Hrvatska rascjepkana. Narod je tada bez svoje države, vladara i intelektualne elite.

Kako navodi autorica, u drugoj etapi nacionalnog preporoda u Istri od 60-ih godina 19. stoljeća do početka 20. stoljeća istarski Hrvati konačno će se oduprijeti talijanskoj prevlasti, iako ne zadugo jer će 1918. Istra biti priključena Italiji sve do ‘Rujanskih odluka’ u Pazinu iz 1943., a hrvatski jezik biti zabranjen i u privatnoj komunikaciji.

Kad je u pitanju jezik, Dobrila se oslonio na jezikoslovce zagrebačke filološke škole, i to zbog toga da Istru i u jeziku sjedini s maticom zemljom, ali i zbog tadašnjih prijetnji o zatiranju hrvatskoga jezika onih koji smatraju da u Istri ne postoji jedan zajednički slavenski jezik, već mnoštvo slavenskih dijalekata, pa stoga treba upotrebljavati talijanski, a ne hrvatski jezik.

Razdoblje je to traženja najboljih rješenja u oblikovanju standardnoga jezika, osobito zamijećenih u djelovanju iliraca, a zatim u suprotstavljanju ideja riječke filološke škole, zadarskoga jezično-književnoga kruga i zagrebačke filološke škole, čije ideje postaju najprihvaćenijim sve do pojave hrvatskih vukovaca pri kraju stoljeća, no to je nakon Dobrile. Riješene su neke važne normativne dvojbe, iako brojna pravopisna, gramatička i leksička pitanja i dalje ostaju otvorenima, a neka i do danas, kaže nam dr. Teodora Fonović Cvijanović.

Juraj Dobrila rođen je u Velom Ježenju, pet kilometara udaljenom od Pazina (u kojem danas živi autorica), rođen je  siromašnoj obitelji s još tri brata i četiri  sestre, a njegova cjeloživotna briga o siromašnim i obespravljenim ljudima privukla je pažnju Teodore Fonović Cvijanović još za njenog studiranja.

Dobrilin je jezik, navodi dr. Fonović Cvijanović, izrazito slikovit i dotjeran, usklađen s jedne strane s pravilima biblijskog jezika kojima njegova djela pripadaju, a s druge pak strane prilagođen narodu kojemu su ona namijenjena.

- Jezik mu je zreo, skladne rečenice, bogate izražajnosti a jezgrovit, dodaje ona.

Istaknula je da do Dobrilinih molitvenika i poslanica, osim Kačićevih pjesama, narodu u Istri nije bilo dostupno ništa napisano na  hrvatskom jeziku; stoljećima je sve bilo na latinskom talijanskom, njemačkom jeziku. "Govorili su hrvatski u privatnoj komunikaciji, iako im je i to bilo često zabranjeno", kaže ona.

Teodora Fonović Cvijanović rođena je 1977. u Vinežu, općina Labin. Osnovnu školu završila je u Potpićnu, a jezičnu gimnaziju u Srednjoj školi „Mate Blažine“ u Labinu. Na Filozofskom fakultetu u Puli diplomirala je hrvatski jezik i književnost te talijanski jezik i književnost, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekla je doktorat iz filologije. Od 2004. godine zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Puli, sadašnjem Odsjeku za kroatistiku Sveučilišta "Jurja Dobrile“ (glavna istarska znanstvena institucija s pravom nosi njegovo ime).  

Na pulskom sveučilištu predaje standardnojezične kolegije na preddiplomskom i diplomskom studiju kroatistike. Od 2017. godine u znanstveno-nastavnom je zvanju docentice. Bila je suradnica na projektima prof. dr. sc. Ivana Zoričića, prof. dr. sc. Gorana Filipija i izv. prof. dr. sc. Igora Dude.

Glavna su područja njezina znanstvenog rada novija povijest hrvatskoga standardnoga jezika s posebnim naglaskom na Istru te sintaksa hrvatskoga standardnoga jezika iz kojih objavljuje znanstvene i stručne radove. Sudjelovala je na 20-ak znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu.