Legenda o ljubavnicima s Brijuna

Istra je čudesan spoj prirodnih ljepota i pitoresknih gradova. Fascinantna je u unutrašnjosti i na obali te je puna primamljivih eno i gastro delicija. Za nju se često kaže da uvijek iznova iznenadi. Taman kad misliš da je ISTRAžena, ona te razveseli novim saznanjima.

O Istri se često govori kao o terri magici, poluotoku koji odiše misticizmom i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Međutim, osim prirodnih ljepota i dobre hrane i pića, Istra ima također svoje mitove i legende. Stoga, za nju se možemo zainteresirati i preko priča...iz davnina. 

Naspram gomile banalnosti i praznine kojom je zatrpan obični život, legende nas uče, daju smisao te romantiziraju svijet oko nas.

Možda bi najljepše bilo, nakon šetnje kroz Istru, negdje na sigurnom uz vatru i gitaru, prepričavati istarske mitove i legende. Zato ćemo mi ovdje prepričati jednu legendu koja dolazi s Brijuna, jedinog nacionalnog parka u Istri. No, za početak valjalo odgovoriti na pitanje, što je to uopće legenda?

Što je legenda?

Iako je prvotno bila oblik pisane književnosti, legenda je usmenim prenošenjem postala vrsta narodne priče u prozi ili stihu. Ona je pripovijest u kojoj su povijesno-bibliografski podaci isprepleteni s fantastičnim događajima. Dakle, legenda je priča koja se prenosi usmenom predajom, koja kombinira stvarne elemente s imaginarnim ili divnim elementima, uokvirenim u specifični geografski i povijesni kontekst, Ona je dio folklora grada ili regije.

Ljubavnici s Verige

Legenda s tog otočja, točnije s uvale Verige, legenda je o zločinu i ljubavi. Naime, iznad uvale Verige stari rimski patricij Aulus Faesonius sagradio je raskošnu vilu. Nedugo nakon toga oženio je ropkinju Lidiju. U susjedstvu je živio njegov najbolji prijatelj Terentije Bassus čiji je sin u ono vrijeme bio nepobjediv u utrkama kvadriga, odnosno konjskih zaprega koje su vukli četiri konja. Njegov sin zvao se Gaj Lucanije. On je, kao što je već jasno, bio poznat po tome što je u natjecanjima diljem carstva redovito pobjeđivao.

Jednom, nakon što je pobijedio u Areni ili puljskom amfiteatru,  vraćao se brodom na Brijune. U njegovoj je pratnji bila i Lidija. Među njima dogodila se ljubav na prvi pogled. Međutim, s njima je bio i predradnik po imenu Ruf. On je navodno sve prenio svojem gospodaru Aulusu Faesoniusu.

Aulus je bio strašno ljubomoran na Gaja Lucanija, nepobjedivog u kvadrigama, sina svojeg najboljeg prijatelja. Zbog ljubomore danima je smišljao osvetu. Ubrzo je, u čast Gaju, priredio večeru kako bi se proslavile njegove nebrojene pobjede. Nakon večere pozvao ga je u podzemne hodnike kako bi mu pokazao blago. No, nakon što su ušli u  praznu prostoriju pobjegao je i zatvorio vrata, a zatim je naredio svojim robovima da ta vrata zazidaju. Nakon toga, svi su se pitali gdje je nestao Gaj Lucanije. Neki su govorili da je nestao tijekom plovidbe, drugi su govorili da su ga oteli barbarski razbojnici.

Paul Kupelwieser, bogati austrijski industrijalac i vlasnik otočja u doba Austro-Ugarske, naredio je istraživanje otoka. Prilikom istraživanja arheolozi su otkrili pronašli sazidana vrata u blizini rimskog parnog kupališta, kaže Ivan Njegovan u svojoj knjizi Mitovi i legende Istre i Kvarnera. Iza vrata se navodno nalazio kostur kojem je na podlaktici visio zlatni lančić s urezanim imenom Gaius Lucanius Basus.

Sličnu stvar navodi i Dragan Ogurlić u svojoj knjizi Jadranske legende. On kaže da se jedna ljudska lubanja nalazila na kuli usred Brijuna do kraja Drugog svjetskog rata koja je misteriozno nestala te da su tu istu lubanju otkrili arheolozi negdje oko 1913. godine, kada je vlasnik otoka bio barun Paul Kupelwieser. 

Istina ili ne, ova priča ostaje jedna od istarskih legendi, a koju možemo prepričavati uz ognjište nakon šetnje terrom magicom, a sve kako bi na trenutak već ispunjeni ljepotom prirode, dosegli i ljepotu duha. Neki će možda iz ove legende izvući neku drugu pouku, ali za kraj vrijedi napisati: 

Vremena se mijenjaju, ali vidimo da nekada ljudska narav ostaje ista kao i u ona stara vremena. Čitamo u novinama da su i danas ljudi bez vrlina. Sve od političara do ljubavnika. Možemo se zbog toga nervirati. Ali je ča je, ča je bilo - bilo je. Stoga, na nama je da budemo vrli, da budemo primjer drugima, da se izborimo za ravnopravnost i uživamo koliko se može.