Marija Andrijašević u Puli: "Događa se genocid na Mediteranu, Mediterancima, bazično našim ljudima koji su drugačije vjere"

"Od ovog što ja  pišem ne mogu zaraditi novac i živjeti od toga, iako su mi knjige hvaljene i donijele  su mi nekakav kulturni kapital. No taj kulturni kapital često ne slijedi ekonomski kapital. Mogu biti u jednom trenutku najčitanija autorica i s druge stane raditi neki potpuno 'lijevi' posao koji nema nikakve veze s pisanjem. I to je najčešće realnost našeg regionalnog književnog polja", kazala je večeras u pulskoj Gradskoj knjižnici nagrađivana pjesnikinja i spisateljica Marija Andrijašević.

- Jedna od meni najdražih srpskih spisateljica trenutačno  u Loboriki radi u restoranu. Rekla sam joj da je to užasna nepravda, na što mi je ona rekla: 'A šta ću', dodala je Andrijašević, s kojom je zadnjeg dana manifestacije "Pula čita" razgovarala knjižničarka Iva Lanča.

Odgovarajući na pitanje koliko u njenom romanu "Zemlja bez sutona" ima  autobiografskih elemenata, kazala je da da ih ima malo.

"Postoji taj kompozitni otac koji je nastao na razmišljanjima  kakvog bih ja oca voljela da sam imala, a kad je nastala moja junakinja, morala sam postaviti pitanje kakvog bi ona oca voljela imati. Naravno, svaki pisac piše iz nekih biografskih elemenata, tu živimo, tu promatramo, osim pisaca SF-a ili pisaca koji su hrabro i radikalno iz Zagreba zamišljali San Francisco. Pišemo o stvarima koje poznajemo. Pišemo o lažovima jer nas je netko lagao, pišemo o ljubavnicima jer nas je netko strastveno volio", nastavila je autorica, koja je tijekom večeri u par navrata čitala svoju poeziju, kao i jednu duhovitu priču iz "Lige ribara".

Na pitanje što je zadnje čitala, navela je u nas još neprevedeno djelo Lidie Millet "Atavists" koje, veli, kroz deset priča opisuje ataviste, ljude koji su zaglavili u prošlosti, na vrlo humorističan način; donekle je usporediva zbog suvremenosti i smiješnih likova s Tanjom Mravak. Kao omiljenu spisateljicu navela je Nadu Gašić, posebno njenu tetralogiju o Zagrebu.

- Slušam audio knjigu Pankraja Mishre "Svijet nakon Gaze" koja mi je jako važna. Kad sve završi, a nadam se da će završiti čim prije, čeka nas jedan potpuno drugi svijet. Događa se genocid na Mediteranu, Mediterancima, bazično našim ljudima koji su drugačije vjere. A progone ih ljudi koji to proživjeli. Meni je to apsolutno neshvatljivo. S jedne strane mogu razumjeti kako se to dogodi, ali mi je neshvatljivo da se to događa i da pristajemo na to. I da nas kapital sve sustavno ušutkava jer razmišljamo da nećemo imati novaca za hranu, da se nećemo moći prehraniti, 'pogni glavu, šuti i radi', kazala je Marija Andrijašević, uz poziv na budnost i borbu.