Puležanka Dina Ivas, gitaristica sve prepoznatljivijeg i utjecajnijeg pulskog punk/psychedelic rock/doom/stoner/noise benda My Pitbull Lucifer prilično razbija stereotip o posvećenosti rock muzičara samo jednom žanrovskom izričaju.
Iako smo s ovom zanimljivom i dragom 33-godišnjom glazbenicom najviše razgovarali o bendu My Pitbull Lucifer (čiji naziv, kako nam kaže, nema nikakve veze sa sotonizmom već je posuđen iz jednog američkog dokumentarca), nismo preskočili ni njeno istodobno sviranje u zanimljivom riječkom bendu The Freak Folk of Mangrovia, a ni njenu elektroničku eksperimentalnu suradnju s ruskim glazbenikom Dimitrijem Koshkinom, koja je prije godinu dana okrunjena intrigantnim, na internetu dostupnim albumom "Ad / Da Aquanaut".
My Pitbull Lucifer
Važno je reći da je Dina i važna organizacijska članica sve uspješnije pulske kuće No Profit Recordings, koju predvodi njen partner Mario Kojšor, a koja se primarno bavi distribucijom vinilnih i digitalnih izdanja te koncertnom promocijom domaćih, ali i sve brojnijih inozemnih glazbenika.
"Tako omogućujemo brojnim manjim, a dobrim bendovima izlazak na inozemnu scenu, a osim naših bendova, na labelu imamo i engleske, finske, američke bendove", kaže Dina.
Dina Ivas (foto: Tim Hafner)
S druge strane, ova diplomirana povjesničarka dugi niz godina radi u civilnom sektoru kao projektna asistentica i voditeljica projekta. Radila je u Udruzi gluhih i nagluhih Istarske županije, surađujući s mnogim udrugama koje se bore za uključivanje osoba s invaliditetom u društvo.
Sastav u kojem svira, My Pitbull Lucifer, sve je traženiji i izvan državnih granica, a tome u prilog svjedoči činjenica da su nedavno u deset dana nastupili u deset gradova u široj regiji - u Italiji, Mađarskoj, Češkoj, Sloveniji, BiH i Srbiji.
foto: Manuel Angelini
Njihov zreo, kompaktan, ali i kreativan izričaj duguje činjenici da bend, osim Dine koja je godinama svirala bas gitaru u bendu Mighty Zazuum, čine još dvoje veterana pulske scene - pjevač Vedran Župarić Hamo (sastavi Headbanger, Super Booster, Mighty Zazuum), bubnjar Ivan Hlušička Luže (Bolesno Grinje, Hijos Del Pueblo, Homo Homini Lupus) te nešto mlađi gitarist Loris Peruško (Dark Omen, Chronic Disease, PxDxTx, Spellscroll).
Ma pitbull Lucifer (foto Julia Kobor)
Prve instrumentalne snimke objavili su 2021. na izdanju "Oči U Magli: Tribute To Satan Panonski", da bi prije godinu dana uslijedilo pet dojmljivih novih autorskih pjesama koje su objavljene na split albumu s američkim death/doom/rock bendom Ommnus.
Što je najviše utjecalo na vaše usmjeravanje prema rock glazbi?
Dosta sam u odrastanju slušala s roditeljima stare ploče Hendrixa, Led Zeppeline, Doorse, Jethro Tull. Ali ništa mi nije bio nametnuto. Najnormalnije se to doma slušalo.
Kako se zovu tata i mama?
Grgo i Marina.
Slušaju li i danas te bendove?
Nego šta. I tako, u jednom sam trenutku kupila u Robnoj kući običnu akustičnu gitaru.
Koji ti je suvremeniji bend bio prekretnica u muzičkom profiliranju?
System of a Down. Tada sam imala 15 godina. Privukla me je njihova kreativnost i jednostavnost, posebno mi se sviđao njihov prvi album.
Koliko je za tvoj interes prema tom metal bendu bio važan njihov armenski narodni moment?
Više njihov osobni spoj, kreacije pjesama koje su meni i dan danas zanimljive. Volim tu jednostavnost i inteligentan pristup glazbi. Bili si, uz to, energični, uz jedinstveno izražavanje na stageu.
Važna dionica stasavanja je bend Mighty Zazuum?
Tu sam jako puno naučila svirati. Počeli smo 2010. godine. Svirala sam s desetak godina starijom ekipom, Hamo je bio stariji i 15 godina. Imali su puno više iskustva od mene... Imali smo dva basa.
Kako je bilo s dva basa?
Interesantno, Cule je svirao više 'gitaristički' bas, a ja pravi bas. Imali smo svoj 'sound' koji je bio dosta zanimljiv ljudima, progresivan, psihodeličan.
Psihodeličnost je sačuvana do danas.
Dosta smo naslušani. Odrasli smo u Rojcu na punk sceni, i dan danas odlazimo na te koncerte m ali s druge strane, nismo određeni samo punkom, metalom. Slušamo i trip hop... slušamo sve što je kvalitetno i za što osjetimo da je napravljeno iz srca.
foto: Manuel Angelin
Što ti je toliko privlačno u bas gitari?
Nije ga jednostavno svirati... treba imati groova, s njim se mogu ostvariti melodije... ima toplinu. Ako ga se želi dobro naučiti svirati, treba jako puno vježbati, možda i više od gitare. Postoje različiti pristupi. Svirala bih 6-7 godina bas gitaru, da bih shvatila da se moram vratiti na početničke vježbe ne bi li mogla napredovati.
Kako je 2020. godine nastao My Pitbull Lucifer?
Sasvim slučajno. Htjeli smo za No Profit Recordings izraditi kompilaciju različitih bendova 'Tribute To Satan Panonski'. Mario mi je rekao da, eto samo jednokratno, napravim 'intro' i outro'. Priključio mi se tadašnji bubnjar Bolesnog grinja Luže, ja sam snimila gitaru i bas dionicu. Snimku je čuo vokal Hamo, njemu je zvučalo jako dobro, rekao je da ima potencijala i da ga, ako nešto ozbiljnije radio, nazovemo kao gosta. I tada smo odlučili zajedno se družiti.
Kad običan čovjek čuje Satan Panonski pa Lucifer mogao bi pomisliti da ste sotonisti.
Može zazvučati, ali naziv našeg benda nema nikakve veze sa sotonizmom; preuzet je iz jednog dokumentarca o američkoj hard core sceni, u kojem jednog pjevač njegov pas tog imena spašava od najezde štakora. Nemamo veze sa sotonizmom, posve smo normalni ljudi.
Kakvo je bilo iskustvo desetodnevne turneje po okolnim zemljama?
Predivno. Upoznali smo jako puno kvalitetnih ljudi, počevši od Bosne, Srbije koji su nam prisniji zbog jezika, kulture i zajedničke povijesti. Bilo nam je to bitno iskustvo za bend. Lijepo je bilo i u Mađarskoj, Češkoj, Sloveniji, a u Italiji toplo kao kod nas. Turneja je ojačala bend. Sada smo u procesu snimanja novog albuma, koji bi trebao biti objavljen do kraja iduće godine. Baš smo prošle subote snimali prvu pjesmu.
U biti prvog pravog, nakon EP-a?
Da. Sad imamo nešto drugačiji pristup zvuku; malo smo žešći. Krajem ove godine objavit ćemo spot za novu pjesmu "Gushing River" s filmskim snimcima s turneje.
Wheat burns and grapes wither to raisins on the vine
Colosal monuments to vanity deteriorate by time
Gushing rivers turn to dust,
Open pastures covered in frost
Condemned by the ones guilty of the biggest crime
Suicidal profit driven maniacs
Dehumanizing - their game
Boiling oceans - filling waste
Sparks ignite the rotten world
Our only vessel in distress
It's them or us
(tekst: Loris Peruško)
Kad biste morali u par riječi opisati užitke sviranja u bendu My Pitbull Lucifer, kako bi to zvučalo?
Ozbiljnost, profesionalni pristup, kreativnost. A i izazovan spoj različitosti. Vedran i ja smo više sa stoner, psihodelične scene, a Luže i Loris više s metal, grindcore scene. Posebnost je da sviram gitaru na način kao da sviram bas gitaru, a naš basist je zapravo u obrnutoj ulozi gitariste. Zamijenili smo uloge.
Što slušate od suvremenih izvođača?
Sad sam u fazi slušanja Julie Christmas, američke glazbenice iz New Yorka.
Kako je došlo do suradnje i zajedničkog eksperimentalno-elektronskog albuma s ruskim glazbenikom Dimitriom Koshkinom?
Tako da sam ja oglasila prodaju svog sintisajzera, a on ga zatim kupio. On je radio u Puli kao informatičar, sad je u Zagrebu Počeli smo se dopisivati putem maila, slali smo si to što smo radili i rekli smo si "ajmo zađemat'. U godinu dana smo u Rojcu samo snimali i snimali. Objavili smo planski sirov materijal, bez popravljanja, čuju se i greške. Baš je prošlog vikenda bio u Puli i dogovaramo snimanje novih pjesama, ovaj put više žanrovskih, također elektronskih, ali bez eksperimentiranja.
Svirate i u riječkom psihodeličnom rock bendu The Freak Folk of Mangrovia.
Uživam svirati u tom bendu. Odličan je bend, tu sviram bas. Uskoro ćemo objaviti album.
Para od svega toga nema?
Nema, ali postoji zadovoljstvo, ispunjenje. Tvrdoglavi smo, guramo naprijed, iako svjesni da od toga nema novca. I neka nema!
