NEUE ISTRIANISCHE ANGST Poslušajte kako to rade FRANCI BLAŠKOVIĆ i SOUR u epizodi "Koza in the sky spod čripnju"

Pulska grupa SOUR objavila je pjesmu "Koza in the sky spod čripnju". Tekst je napisao i stihove otpjevao Franci Blašković. Pjesma traje skoro deset minuta, mogla je biti i kraća, ali Franci je napisao ili uprizorio duži tekst, gotovo propovijed, pa stvar na koncu traje 9:42.

Naime, za razliku od većeg dijela pulske glazbene scene koja se često, u nedostatku tekstualnog sadržaja i poruke, skriva u engleskom jeziku, Franci Blašković sa sadržajem i porukama nikad nije imao problema.

Na 115 ploča, CD-ova ili sličnih nosača zvuka Franci promatra istarsku stvarnost oko sebe, kirurški je secira i već gotovo pola stoljeća na najbrutalniji način servira na naš društveni stol.

Franci je ugaoni kamen istarske kulture, usamljeni jahač s ruba art scene, šamar društvenom ukusu, uvijek kontra struje, uvijek protiv vjetra.

S pulskom grupom SOUR Franci je kao doma. S Arsenom Pliškom surađuje više od 20 godina. Arsen je u samom DNK kodu benda Gori Ussi Winnetou pa tako i pjesma "Koza in the sky spod čripnju" spada pod autentični Gori Ussi izričaj.

SOUR je bend koji čine Pliško na gitari, Vedran Unukić Guda na basu i Andrej Barac na bubnju i programiranju. Kako nemaju vokala, rade stvari u kojim im onda gostuju neki od pjevača s istarske rock scene. Livio Morosin, Hamo, Blackhill, Dino Popović, Damir Baćac Beli neki su od autora s kojima je SOUR dosad surađivao. Tu su naravno jednako važni snimatelji i producenti Edi Cukerić i Branko Crnogorčić.

Ipak, najvažnija je pjesma.

Rapsodija Bazenilica "Koza in the sky..." započinje standardnom Francijevom intro najavom koja se često mogla čuti na njegovim kultnim koncertima, Osteria Tours. Radi se o kolopletu imitiranja pozdrava turistima koji su se kroz desetljeća mogli čuti na istarskim ljetnjim terasama, pred brodovima na rivama ili pred restoranima. Prva minuta je cijela posvećena turističkim frazama koje aludiraju na podaničku servilnost, potpunu predanost bogovima turizma iz čijeg obožavanja, kao suludi derivat, nastaje ovaj Neue Istrianische Kunst.

Franci sam sebi pjeva back vokale, ali oni su često u funkciji kaosa jer on ni ne želi da se u njegovoj pjesmi uživa nego, upravo suprotno, na više mjesta kaotičnom kakofonijom teži upravo stvaranju nelagode kod slušatelja. Tome dodatno doprinosi sam sadržaj teksta napisan na njemačkom, talijanskom, engleskom, hrvatskom, srpskom, možda i na istrovenetu. Narator nalikuje onom starcu iz "Ime ruže" koji priča na deset jezika i za čije razumijevanje, za spoznaju, treba malo dublja erudicija.

Ipak, kroz taj turistički kaos, vodiče i slavoluke, nakon tri minute stižemo do kazališnog zastora, do poznatog prostora istarske "stopostotne zadivljujuće tišine idejne čistine", do oltara domovine na kojem je velika čripnja u kojoj se, na posteljici šahovnice, smotana u NATO heraldiku, peče koza istrijanska, uz neizostavnu Bellu Biondu, našu Kolindu,...

- Koza se peče dok koza ne reče da je dosta, gotovo, kaže pjesnik. Prije samog pečenja, recept istarskog andergraund masteršefa kaže da koza mora mjesec dana odležati na crlenen češnju, u županovoj fotelji.

Negdje na polovici pjesme, negdje u petoj minuti, dolazimo do refrena "Koza in the sky with dajmond", trash verziji svevremenskog hita "Lucy in the sky with diamond", inače odi LSD-iju. Pogledajte omot ploče Beatlesa "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". Franci izgleda kao da je upravo iz njega izašao.

Potom nas narator vodi iza kazališnog zastora, u novi prizor ove cut up/art brut rapsodije. Kuća s bazenom naš je najznačajniji društveni, kulturni i umjetnički proizvod.

Stižemo do dobro osvijetljenog bazena u koji autohtoni turistički djelatnik ponosno ubacuje svoju batanu i sidri je sidrom koje je, možda vam je i to poznato, napravljeno u Uljaniku.

- U fušu, u fušu, u fušu, viče pjesnik.

Jer, ima li itko u Puli ili južnoj Istri tko nije nešto, barem roštilj, u fušu riješio u Uljaniku.

Na tom mjestu, u šestoj minuti ove nadrealne psihotične ekskurzije, dolazi do Breaking newsa i usklika, preciznije - jodlanja, uz bazen okupljenih influencera,

Usklik je izazvalo razapeto jedro na kojem su visili pršuti i kobasice, panceta i omboli koji su lupali po glavi dežurnoga spasioca, imenom Fra Padre Della Madre della ora di Manaccia ili tako nekako.

Zadnje dvije minute, svojevrsni crescendo, začinili su Afrim Shehu na saxu i Dejan Gotal, uz Arsena Pliška, na pratećem vokalu. Refren se miješa s nekim kineskim tekstom koji se vrti unazad.

Čitava ova kompozicija je skriveni dijamant, interno remek djelo našeg mikrosvijeta koje nitko ne može (a možda ni ne treba) razumjeti izvan ovih povjesnih, prirodnih i društvenih gabarita.

Kao neki glazbeni Munchov krik očaja koji s mola na Vallelungi, preko bukse na tržnici na Verudi, odlazi sve do Valdebeka i odbija se prema Učki, kao neki Nueu Istrianische Angst.

Pjesmu je, kao i uvijek, ilustrirao Nadan Rojnić.

Umjesto post scriptuma, umjesto fusnote, kratka recenzija s Youtubea ispod Francijeve pjesme Zoodijakalna.

„Ma che voce stupenda! Senza il nuovo mondo YouTube internet non l'avrei mai conosciuta. In Italia molte musical reviews, e poi a Roma con tanti negozi dischi specializzati, tanti locali e gente... ma boh mai niente su costoro. Essì che io ero uno maniaco che andava in cerca etc. Tanto avuto a che fare anche con direttori e giornalisti di suddette riviste, nonché con appassionati tramite forums e caciare e rapporti vari... Ma porcazzozza! Che peccato. Ma sticazzi per 'sto grand'artista che evidentemente se ne fregò