"Postoje dva razloga zbog kojih volim Pulu. Jedan je taj što imamo slične sudbine, sudbine izgnanstva. Ja sam ostao bez grada, a Pula bez svojih stanovnika, i to barem tri puta u prošlom stoljeću, tako da smo se tu lijepo poklopili. Drugi je čista romantika, gotovo ljubav na prvi pogled", kazao je svojedobno u intervjuu Glasu Istre pisac Amir Alagić (Banja Luka, 1977.), autor novog romana "Ogledalo za krletku", koji je svježe objavila ugledna izdavačka kuća Durieux.
Autor o svom novom djelu kaže da je "Ogledalo za krletku" roman koji se kreće tankom i nestalnom granicom između fikcije i fakcije, ovija se oko njih i zadire iz jedne u drugu, usput ih premećući i miješajući sve dok se među njima ne izbriše svaka ograda.
- Pisan u prvom licu jednine, roman propituje trajnost i pouzdanost sjećanja, kako naratora, tako i mnoštva likova koji, svjedočeći tuđu, govore o vlastitoj prošlosti. Radnja se odvija kroz dvije osnovne vremensko-pripovjedne linije koje teku s 30-godišnjem razmakom, povremeno se križajući i preplićući, a smještena je u dva grada, autoru važne životne i literarne pozornice, nastavlja Alagić, citirajući zatim Javiera Cercasa knjizi Zakon granice: "Ako čovjek ne shvaća da postoje stvari važnije od istine, ne shvaća koliko je istina važna".
U proljeće 1988. godine široku je javnost potresla vijest o zločinu u banjalučkom naselju Gornji Šeher, kada je pomahnitali mladić u krvavom noćnom pohodu nožem usmrtio tri, a ranio osam osoba. To je istina. Laž je da je sljedećeg jutra, nekoliko kilometara niz Vrbas, pod Venecija mostom pronađeno tijelo žene. No ta laž, u ovom je romanu važnija od istine.
Otud kreće priča. Zasjenjena većom i važnijom istragom, u kojoj je potraga za ubojicom trajala nekoliko dana i na koju su bile usmjerene gotovo sve policijske snage, pogibija nesretne Anje Bakul žurno je proglašena samoubojstvom. Kada se istraga opet otvori, 30 godina kasnije, sjećanja na taj događaj dobrano će izblijedjeti, žrtvu i zločinca malo tko će pamtiti, a što je još važnije, malo koga će uopće biti briga. Prisjećajući se djetinjstva, otkud u sjećanje doziva neke od protagonista i svjedoka koje susreće i u današnjem vremenu, narator polagano sklapa i povezuje nove spoznaje kroz koje se davna i neriješena smrt jedne žene promeće u priču o jednom gradu.
Ivana Rogar, urednica u izdavačkoj kući Durieux, o romanu kaže: "Nova saznanja o samoubojstvu starom 30 godina potaknut će junaka ovog romana na povratak u rodni grad. Istražujući što se doista dogodilo te zloslutne 1988. godine, on upoznaje mnoge ljude, sadašnje ili bivše žitelje tog grada koji su ga odredili i koji je njih odredio. U prethodnim romanima Amira Alagića, 'Tuneli', 'Stogodišnje djetinjstvo' i 'Osvetinje', imali smo priliku upoznati autorov zamjetan pripovjedni talent. U novom romanu 'Ogledalo za krletku' Alagić nas ponovno zavodi elegantnim, besprijekorno ispisanim dugačkim rečenicama, minuciozno izbrušenim draguljima koji se nižu jedan za drugim da bi naposljetku izgradili slojevit svijet Banjaluke kojim hodaju nesretni preljubnici i njihove šutljive supruge, surovi policajci, neobični kazališni redatelji, prosjaci i lutalice te naposljetku i sam nemirni pripovjedač opsjednut pronalaženjem istine. Ovaj pseudo-krimić posveta je gradu Banjaluci; on ispisuje jednu bolnu, a prešućenu povijest umiranja čije ožiljke mnogi nose i danas a da to ni ne znaju”.
Amir Alagić objavio je dvije zbirke priča, 'Pod istim nebom' (2010) i 'Linije koje ti nazivaš rijekama' (2019) te romane 'Osvetinje' (2016), 'Stogodišnje djetinjstvo' (2017), 'Tuneli' (2019) i 'Ogledalo za krletku' (2022). Scenarist je i redatelj kratkog igranog filma 'Poigravanja ili Pokvareni bojler' (2012). Priče i pjesme objavljivao u raznim književnim časopisima i zbornicima. Živi u Puli.