Iz knjige, "I Sergi-Castropola- Pola (secoli XII-XXI) – Storia di una famiglia dall'Istria a Treviso e la germinazione di un ramo famigliare in Boema, all'inizio del secolo XVII" ("Sergi-Castropola-Pola (12.-21. st.) - Povijest jedne obitelji od Istre do Trevisa i klijanje obiteljske grane u Češkoj, na početku 17. stoljeća".), autora Giacinta Cecchetta, koju smo nedavno recenzirali, saznali smo nešto što su povjesničari umjetnosti i zaljubljenici u umjetnost sigurno već znali, al taj podatak nisu povezali s povijesti Pule, niti ga obznanili pulskoj i istarskoj javnosti: godine 1543-44 vrlo poznati mletački renesansni slikar Lorenzo Lotto nacrtao je portret Laure Pola.
Lorenzo Lotto: Laura Pola (1543/44) - foto: Wikipedia
Laura Pola bila je ženski potomak obitelji Sergi Castropola koja je tijekom srednjeg vijeka, točnije na kraju XIII i početkom XIV stoljeća, bila vlastelinska obitelj na čelu grada. U osam “mandata” dala je 6 podestata (tadašnjih gradonačelnika), ali želja da Pulu i južnu Istru (Bale, Svetvinčenat) pretvore u svoj posjed koštala ih je moći.
Kada su se nezakonito 1305. proglasili “doživotnim kapetanima” i upravljali na način koji je opisan kao “tiranski”, prouzročili su pobunu građana koja je kulminirala 1331. kada za vrijeme napada goričkih grofova, tadašnji Puljani, kako bi se obranili, radije su se pokorili Veneciji koja je Castropole zauvijek protjerala s vlasti i progonila, privremeno, iz grada i Poluotoka.
Laura Pola pripada šestoj generaciji od progona Sergia II i Nascinguerre IV iz Pule, četvrtoj otkako se obitelj, sa Sergiom III, koji je rođen u Veneciji, preselila u Treviso. Njen je djed Bernardino II 1488. podignuo velebnu Palaču Pola na trgu Kapetana u Trevisu, dok je njen otac Giovanni Battista II, poznat kao “Il cavaliere” (Vitez), znatno proširio obiteljske posjede na području Trevisa.
Rođena 1524., Laura je peto od desetero djece rođeno iz braka Giovannija Battiste II (u vrelima poznat kao “Batista da Puola”) i Piere dei Conti di Porcia (Porcia se danas nalazi u Furlaniji, blizu Pordenonea). Njen portret Lorenza Lotta prvo je ikad otkriveno i poznato lice obitelji Castropola, izgled njenih predaka nam je u potpunosti nepoznat.
Laurin portret – ona je tada imala dvadeset godina – naručio je njen suprug Deifebo Bressa, pripadnik druge vrlo utjecajne obitelji iz Trevisa kamo je 1326. doselila iz Brescie. Deifebo (Febo) je tom prilikom od Lotta naručio dva portreta, svoj i Laurin. Umjetnik je vodio dnevnik “Libro di spese diverse” (Knjiga raznih troškova) stoga su podaci o narudžbi i o plaćanju (pored traženje cijene Lotto je dobio i dva zlatna pauna) poznati.
Od Lottovih remek-djela valja spomenuti poliptih za dominikansku crkvu u mjestu Recanati, ciklus u Svetoj kući svetišta u Loretu i vrhunsko djelo "Gospa s djetetom sa svetima Katarinom Aleksandrijskom i Tomom" koji se čuva u Gemäldegalerie Kunsthistorisches Museum u Beču.
Lorenzo Lotto: "Gospa s djetetom sa svetima Katarinom Aleksandrijskom i Tomom" - foto: Wikipedia
Deifebo Bressa rođen 1503., stoga je bio 21 godinu stariji od Laure: ubijen je 1547. a Laura je ostala udovica s troje malodobne djece: Giovanni Antonio (rođen 1544.), Giovanni Francesco (1545.) i Cara (1547.) te se presila u očevu palaču na trgu Kapetana. Nova tragedija u Laurinom životu dogodila se 1571. kada je Carin suprug Eugenio Singlitico poginuo od turskog mača tijekom mletačke obrane Nikozije, na Cipru. Umrla je 1595.
Laurin portet se danas nalazi u prestižnom muzeju Pinacoteca di Brera u Milanu. Evo kako muzej predstavlja ovo djelo.
“Od četiri portreta Lorenza Lotta izložena u Breri, oni koji prikazuju Lauru da Pola, njezina muža Feba da Bresciu i takozvanog Liberale da Pinedel, potječu iz torinske zbirke grofa Castellanea Harracha: kada su stavljeni na prodaju 1859.,u ime Pinakoteke otkupio Francesco Hayez, pribojavajući se da će ih otkupiti National Gallery u Londonu; 1860. godine, troškove je Breri isplatio sam kralj Vittorio Emanuele II“.
“Slika se smatra jednim od vrhunaca Lottove produkcije. Umjetnik je uspio slikovito uobličiti brojne poruke koje je naručitelj namjeravao prenijeti portretom: Laura, supruga jedne od najuglednijih osoba u Trevisu, pojavljuje se u skromnom stavu, naslonjena je na komad namještaja u spavaćoj sobi. Međutim, unatoč poznatom svakodnevnom okruženju, ona pozira u vrlo profinjenoj haljini i pokazuje luksuzne predmete poput lepeze od perja sa zlatnim lancem i dragocjenim prstenjem, elemente koji su njezinim suvremenicima omogućili da je odmah prepoznaju kao članicu najvišeg gradskog društvenog sloja. S obzirom na to da se u to vrijeme neudane djevojke nisu smjele pojavljivati u javnosti, portret se mora tumačiti i kao slavlje Laurinog statusa udane žene, ovlaštene izlagati sebe i svoj položaj zahvaljujući dobrom braku koji je sklopila.“
I portret Laurinog supruga Feba izložen je u Breri, a kustosi muzeja opisuju Laura i Feba kao savršen par: “Laura i Febo bili su jedno uz drugo gotovo pet stotina godina. Osmišljeni su zajedno, da budu zajedno. Njezine se geste nadovežu s njegovim: jedna ruka je naslonjena, ruke drže dragocjene predmete koji nam govore koliko su bogati i važni u Trevisu iz 1540. To su dvije povezane slike, koje odgovaraju veličini, okviru i stilu“.
Lorenzo Lotto: Febo Da Brescia (1544.) - foto: castropola.net
Zanimljivo, prvo sljedeće djelo u kojem se pokazuje lice pripadnika obitelji Castropola opet je povezano s imenom Laura: riječ je o zajedničkom portretu markiza Nicolòa di Collareda i supruge Laure di Paolo Castro Pola, iz 1604. Djelo je nepoznatog autora iz Toskane čiji je uzor bio flamanski slikar John De Critz stariji.
Bilo je to u godinama kada rodonačelnik boemske grane obitelji Castropola Bernardino IV odlazi u Prag. Danas je od obitelji Castropola opstala samo češka grana.