per leggere il testo in italiano cliccate qui.
Prošlo je 120 godina od posljednjeg ozbiljnijeg istraživanja o obitelji Castropola, gospodarima Pula sredinom 13. i u prvih tridesetak godina 14. stoljeća, sve do 1331. godine kada, nakon progona iz grada, nisu preselili u samu Veneciju, a zatim u Treviso, gdje su postali jedna od najuglednijih obitelji.
Naime, objavljivanje eseja Camilla di Franceschija "Il Comune polese e la Signoria dei Castropola" ("Pulska općina i gospodstvo Castropola") datira iz 1903. godine. Prije njega, crpeći iz zbirke srednjovjekovnih dokumenata "Codice diplomatico istriano" ("Istarski diplomatski kodeks"), pisali su i Pietro Kandler u knjizi "Notizie storiche di Pola" ("Povijesne vijesti iz Pule") 1876. godine., i Bernardo Benussi u svom kapitalnom radu "Nel Medioevo. Pagine di storia istriana"("U srednjem vijeku. Stranice istarske povijesti") 1897. godine.
Nakon više od jednog stoljeća, 2023. godine izdavačka kuća Zel Edizioni iz Trevisa objavila je knjigu Giacinta Cecchetta "I Sergi-Castropola- Pola (secoli XII-XXI) – Storia di una famiglia dall'Istria a Treviso e la germinazione di un ramo famigliare in Boema, all'inizio del secolo XVII". ("Sergi-Castropola-Pola (12.-21. st.) - Povijest jedne obitelji od Istre do Trevisa i klijanje obiteljske grane u Češkoj, na početku 17. stoljeća".) Tekst je na talijanskom jeziku, ali bi valjalo prirediti i hrvatsko izdanje ovog djela.
Nedavno je dogradonačelnik Pule Bruno Cergnul primio autora u pulskoj Komunalnoj palači, a najavljeno je i da će se ubrzo organizirati prezentacija knjige u Puli.
Dogradonačelnik Pule Bruno Cergnul i autor Giacinto Cecchetto u Komunalnoj palači u Puli, Foto: Grad Pula Pola
Sa stajališta traženja onoga što je u tom radu zanimljivo za povijest Pule, Cecchettova knjiga – koja se temelji na ozbiljnim arhivskim istraživanjima - donosi nekoliko stajališta i informacija vrijednih pohvale, međutim ima i neke nedostatke.
Prva od zasluga je jasno isticanje da, premda su mnogobrojni članovi te obitelji nosili ime Sergio, nema dokaza o genealoškoj vezi između obitelji Sergi De' Castropola i gens Sergia iz rimskog doba, odnosno one antičke obitelji čiji je pripadnik Salvia Postuma Sergia svojim novcem (de sua pecunia) podigla slavoluk Sergijevaca.
Ovu je poveznicu, uz saznanje da su mnoge srednjovjekovne obitelji pokušavale dokazati svoje rimsko porijeklo (ili pak božansko, kao što su to radile kraljevske obitelji) podržavao Pietro Kandler, čije uvjerenje da su Sergijevi podrijetlom iz Trevisa - Cecchetto također odbacuje. Oslanjajući se na izvore koji se odnose na trevišku genealogiju, autor srednjovjekovnu sergijsku dinastiju prati od Bonifacija I., koji je živio između 1180. i 1214. godine. No, kao što nema riječi o podrijetlu iz Trevisa, ništa ne ukazuje jasno na njeno pulsko podrijetlo.
Premda se o tome jasno ne izjašnjava, ipak se čini da se Cecchetto ne slaže s Kandlerom ni u pogledu datuma poznate urote protiv obitelji Castropola, kada je obitelj Gionatasi (Jonatasi), tijekom procesije na Veliki petak, pobila sve Castropole.
Od masakra se, prema ovom narativu, spasio samo dječak Sergio II., kojeg su franjevci užetom spustili s Kaštela do franjevačkog samostana koji se i dan danas nalazi malo niže, podno Kaštela. Prema istoj teoriji, Sergio je u znak zahvalnosti, povrativši vlast, financirao izgradnju kasnoromaničke crkve Svetog Franje (1314.), a zbog čega se unutar franjevačkog kompleksa u Puli nalaze dva grba obitelji Castropola.
Franjevačka crkva, Foto: Istrapedia
Kandler smješta događaj u 1271., ali su kasnije Bernardo Benussi i Camillo De Franceschi zaključili da se to nije moglo tada dogoditi obzirom na to da obitelj Castropola nije još bila preuzela potpunu kontrolu nad Pulom, stoga nije bilo razloga za pobunu i urotu, a Gionatasi su u to vrijeme bili njihovi saveznici; dvije će se obitelji tek kasnije sukobiti.
Premda se ni u ovom slučaju ne izjašnjava, Cecchetto piše o tezi Benussija i De Franceschija prema kojoj se zavjera mogla dogoditi 1331. (godina u kojoj Pula prelazi u okrilje Venecije, a Castropole budu protjerani iz grada) te ističe važan podatak o kojem je već pisao De Franceschi. Naime, cijela bi ova priča mogla biti samo izmišljotina jer se za nju prvi put saznaje 1588. godine, i to od anonimnog autora.
Ipak, na temelju ovih zapažanja, reference na genealošku vezu s rimskim rodom Sergia, na treviško podrijetlo obitelji, te one o uroti protiv obitelji Castropola trebale bi stoga nestati iz suvremene historiografije.
Još jedna od zasluga Cecchettove studije je ta što je, uz ono što je već bilo poznato kroz Istarski diplomatski kodeks i De Franceschijev tekst, proširio nove izvore crpljenja podataka koji se odnose na razne članove obitelji Sergi Castropola, s priloženim jasnim genealoškim tablicama odnosno stablima.
Nadalje, Cecchetto ponavlja da se progon koji su Castropole pretrpjele od Venecije 1331. godine odnosio samo na obnašanje vlasti: članovi obitelji još su stoljećima smjeli zadržati svoje interese u Istri, i to različite feudalne posjede na Puljštini i u Svetvinčentu.
Zapravo, zabrana iz 1331., koja je postrožena 1348. nakon prethodnih pokušaja vraćanja istarskih posjeda Castropole, skroz je poništena 1358. godine.
Signoria dei Castropola? Neostvareno gospodstvo
Kada govorimo o važnim srednjovjekovnim obiteljima, vrlo pojednostavljeno, treba uzeti u obzir sljedeći kontekst. U Europi 12. stoljeća bilo je malo država: tu je bilo Bizantsko Carstvo, Sveto Rimsko Carstvo (Njemačko), kraljevstva Francuska i Velika Britanija te Papinska Država i, s rastućom ulogom, Venecija.
Posebnost je bila u u tome što Italija, geografski prepoznata još u doba Rimljana, nije imala svoju državu, a Sjeverna Italija i Istra bile su dio Svetog Rimskog Carstva, unutar kojeg su lokalnu vlast obnašale uglavnom njemačke obitelji.
Udaljenost cara i spomenutih obitelji dovela je do toga da su u Italiji, a nešto kasnije i u Istri, građani počeli pokazivati sve veću želju za autonomijom te su tako nastale komune (općine). Kad su se neke obitelji unutar municipija obogatile i porazile predstavnike puka, preobrazile su se u zaštitnike grada i apsolutne vladare. Tako su nastala vlastelinstva (Signorie) kao što su Visconti (kasnije Sforza) u Milanu, Medici u Firenci, Malatesta u Riminiju, Gonzaga u Mantovi, Della Scala u Veroni. U Puli i Istri obitelj Castropola vjerojatno je mogla postati ono što su Medici bili za Firencu i za cijelu Toskanu, ali povijest je išla drugim tijekom. Venecija je bila republika i donijela je u Istru potpuno drugačiji sustav, sustav koji nije ostavljao prostora za pretjeranu moć pojedinaca.
Najbitnija novost Cecchettove knjige je ta što je ispričala priču o Castropolama koja danas nosi ime Pola, sve do današnjih dana.
Kako piše Federico Pola, čije je puno ime Federico Giovanni Bosco Iaroslaus Filippo Neri, rođen 9. studenog 1963. u Brandys nad Labenu u Češkoj, "od 1951. godine, godine smrti Elene Marije Pole, nitko od potomaka naše obitelji više ne živi u Italiji, i odgovornost za obiteljsku tradiciju prešla je na našu obiteljsku granu u Češkoj".
Rodonačelnik boemske grane obitelji Castropola bio je Bernardino IV., rođen 1593., koji je svom imenu dodao ime Kristofor i čiji su razlozi odlaska u Prag ostali nepoznati.
Obitelj Pola danas u Češkoj, Foto: knjiga "I Sergi-Castropola- Pola (secoli XII-XXI)"
Posvećujući veliki dio knjige događajima koji nastaju nakon pulske faze obitelji, Cecchetto predstavlja niz važnih likova koje je obitelj iznjedrila kroz stoljeća. Jedan od najupečatljivijih je Laura Pola koju je između 1543. i 1544. portretirao poznati venecijanski renesansni slikar Lorenzo Lotto. Ulje na platnu sada se nalazi u muzeju Pinacoteca di Brera u Milanu.
Valja spomenuti i Camilla Polu: člana Malteških viteza u Veneciji, a bio je i mecena poznatih glazbenika Vivaldija i Albinonija.
Portet Laure Pola djelo je mletačkog renesansnog slikara Lorenza Lotta (1543.-44.)
Cecchettovu knjigu prate i brojne fotografije, reprodukcije pergamena i raznih povijesnih dokumenata, genealoške tablice, grbovi, karte, mape, tlocrti i fotografije palača i raznih zdanja koje su pripadale obitelji. Od svega toga, u Italiji (imali su vlastitu palaču u Trevisu) ostala je samo "Barchessa" (izdvojeno krilo) njihove vile u Barconu, u općini Vedelago kod Trevisa.
Barchessa - odvojeno krilo vile Castropola kod Trevisa, Foto: Facebook Barchessa di Villa Pola
Sa stajališta današnjeg čitatelja zainteresiranog za povijest Pule, glavna mana Cecchettove knjige jest to što nedostaje kronološki, organski i kontekstualni narativ priče o Castropoloma u njihovom pulskom razdoblju. Ima mnogo podataka, ali nema priče. Više od stotinu godina prisutnosti, na ili oko vlasti, valjalo je ispričati s većom narativnom predanošću. Očekivali smo i do sada nepoznate podatke iz tog razdoblja.
A bilo je puno toga za reći. Sergijevci su već 1211. pozvani na zastupanje interesa akvilejskog patrijarha (carskog vazala), koji je tada upravljao Istrom, u Puli, ali i Rovinju, Balama, Dvigradu i Svetvinčentu.
Godine 1251. Galvano I. bit će prvi član obitelji Sergi koji će postati podestat Pule (ukupno će obitelj dati 8 podestata). Godine 1265. Nascinguerra II, Sergio I., Monfiorito i Glicesio Sergi kupuju važan feud Svetog Apollinarea koji se prostirao od Limskog kanala do istočne obale Istre, a 1280. Matteo Sergi postaje pulski biskup, dok 1284. Monforito, Bonifacije II., Nasciguerra II., Guarnerio i Glicesio I. dobivaju feudalna prava nad Porečem.
Bitna je godina 1294., kada akvilejski patrijarh obitelji dodjeljuje pulski Kaštel, a svom prezimenu Sergi obitelji dodaje i drugo - Castropola. Godine 1312. Nascinguerra II. i Sergio II. kupili su i feud Morosini na području Svevinčenta.
Kobnu grešku obitelj Sergi Castropola učinila je 1305. godine kada su nezakonito preuzeli titulu vječnog kapetana (capitano perpetuo) što je izazvalo razočaranje i revolt građana. Tako su se 1331. godine, za vrijeme napada goričkih grofova, tadašnji Puljani, kako bi se obranili, radije pokorili Veneciji.
