PREPUNO KAZALIŠTE Oduševljena publika poklonila se 75. godišnjici KUD-a 'Lino Mariani'

Puno kazalište i zanos na trenutke emotivno dirnute publike prekrasan je odgovor Pule kulturno–umjetničkom društvu "Lino Mariani" koje je u subotu, u Istarskom narodnom kazalištu, gala koncertom proslavilo sedamdeset i pet godina neprekidnog djelovanja.

Pored umjetničke strane te večeri, tijekom koje su se na pozornicu izmijenili brojni izvođači svih uzrasta, a koju su Ronald Braus i Valter Roša vodili simpatično, dosjetljivo, šarmantno i nenametljivo, puno kazalište treba pak tumačiti kao znak otvorenog priznanja prestiža i društvene uloge ovog KUD-a, a koje su Puljani prepoznali.

Društvo oduvijek čine radnici, neprofesionalni umjetnici amateri i, premda djeluje pri Zajednici Talijana Pula, unatoč kroz desetljeća progresivnom opadanju talijanske prisutnosti u Puli te neminovne marginalizacije njezinih raznih, pa i kulturnih izričaja, "Lino Mariani" uspijeva pulsku tradiciju ocariniti preko svih neugodnosti i etničkih barijera, postavši zajedničkom baštinom "Polesana" i "Puljana". „Ovo je prava Pula“ – rekao je na kraju gradonačelnik Filip Zoričić, ovo je multikulturalna, europska i mediteranska Pula, čiji identitet treba čuvati i vrednovati.

Uvjerljivošću koja proizlazi iz stotina koncerata u raznim mjestima bivše Jugoslavije, Italije i srednje Europe, ali isto tako iz mnogih domaćih i međunarodnih nagrada, zborovi, orkestar mandolina i gosti „Lino Marianija“ u subotu su još jednom dokazali svoju vokaciju otvorenosti, uključivanju, doživljavanju umjetnosti kao dijaloga, s repertoarom pjesama svakako na talijanskom jeziku – jer je to njihova osnovna „misija“ – ali i na hrvatskom, dok je orkestar mandolina ugodno iznenadio izvedbom, prstima i trzalicom, poznatih svjetskih uspješnica „Shallow“ Lady Gaga i "Night in White Satin" sastava "The Moody Blues", od kojeg postoji i talijanska verzija naslova "Ho difeso il mio amore" u izvedbi "Nomada".

Poput jasnog zaštitnog znaka, na pozadini pozornice početkom je večeri projicirana fotografija s likom Nella Milottija (1927.-2011.), Marianijevog povijesnog „maestra“ (ali je godinama vodio i zborove „Matko Brajša Rašan“ i „Roženice“) koji je ostavio dubok trag i kao zborovođa i kao skladatelj.

Puljanin rođen u Trstu, vitez Republike Italije, nositelj Grba Istarske županije i dobitnik brojnih priznanja među kojima su plaketa Marka Marulića - najviše priznanje Čakavskog sabora (2002.) i posebna zlatna plaketa nagrade Status Hrvatske glazbene unije povodom 60 godina umjetničkog djelovanja (2006.),  Milotti je zaslužan i za bezbolni prelazak s četrdesetak godina tijekom kojih se repertoar KUD-a oslanjao na partizanske, revolucionarne i folklorne skladbe, na sadašnju fazu kada su, počevši od 1991., zborovi prihvatili i sakralnu glazbu („Mariani“ često nastupa u pjevanim misama u pulskoj katedrali), ali i pop music.

 Izvedbe ženskog zbora, kojim ravna Orietta Šverko, bezvremenske „Io che amo solo te“ Sergia Endriga i mješovitog zbora, pod vodstvom Ronalda Brausa, koji je pjevao „Che sarà“ („Ricchi e Poveri“ i José Feliciano) i „La prima cosa bella“ („Ricchi e Poveri“ i Nicola di Bari), sa solo dionicama Esmeralde Kresina i Mattea Trombe, nisu percipirane poput stranog tijela, već kao nešto svojstveno Marianinoj inkluzivnoj prirodi.

Pulska glumica Petra Blašković, posegnuvši za slobodnom kazališnom formom, na pola puta između klasične prezentacije i emotivnog recitala, Nellu Milottiju posvetila je hommage sugestivnim riječima na standardnom talijanskom jeziku i na talijanskom puležanskom dijalektu. Pritom se oslonila na poeziju Stefana Stella koji je uz Ester Barlessi i Giannu Dallemulle Ausenak bio među najautentičnijim pjesnicima, na neki način temeljnim, talijanskog književnog stvaralaštva u Puli tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća.

“Allegro con brio” je glazbeni „tempo“ kojeg je Petra Blašković asocirala ne samo s Milottijem, već i s cjelokupnim djelovanjem „Lina Marianija“ ali i s naravi „Polesana“.

Milottiju su se prvi glazbeno poklonili David Kumpare na klarinetu i Sandro Vešligaj na klaviru, interpretirajući njegovu "Fantaziju za klarinet i glasovir", a mješoviti zbor pod dirigentskom palicom Ronalda Brausa otpjevao je maestrovu "Ave stella di mare". Ženski zbor također je crpio iz repertoara skladatelja Milottija izvdebom pjesme “Madrigal”.

Mandolinski orkestar, kojim ravna Clara Cerin, pored Tarregine "Alhambre" "Romea i Julije"  Nina Rote, "Core 'ngrato“ Cardilla, dva već spomenuta međunarodna hita i poznate "Lijepa noć", barkarole iz Offenbachovih "Hoffmanovih priča", Pulu je doveo na pozornicu valcerom "Le belle polesane" (poznat i kao Adria waltzer) Franza Lehara. Širom poznati skladatelj opereta, među kojima je i "Vesela udovica", između 1894. i 1896. živio je u Puli i radio kao dirigent Mornaričkog orkestra.

Puli je posvetio skladbu i muški zbor, kojim ravna Edna Strenja Jurcan: učinio je to pjesmom "Il primo bicchiere di vino” („Moja prva čaša vina“) Sergia Endriga, pjevača rodom iz Pule, „ezula“ koji se proslavio u Italiji.

Muškarci su otpjevali i tradicionalnu englesku pjesmu "Viva la Compagnia" i sjajno izveli planinarsku himnu "La montanara" Ortellija i Pignarellija.

Pored muškog i ženskog zbora, na pozornicu su se popela i djeca zbora mladih koji kako bi svi zajedno, pod ravnanjem Ronalda Brausa, otpjevali Načinovićevu i Bašinu "Evviva la Mariani".

Dirljivom monologu Petre Blašković „Pola e la Lino Mariani“ („Pula i „Lino Mariani“) uslijedio je zadnji dio večeri, s komornim orkestrom kojeg su namjerno, samo za ovu priliku, činili pulski, riječki i slovenski glazbenici kojima je ravnao Igor Vlajnić: 'Intermezzo' iz Mascagnijeve 'Cavalleria rusticana', 'O fosco cielo' iz Bellinijeve 'La sonnambula' i 'Noi siamo zingarelle' iz Verdijeve 'Traviate' pratio je ženski zbor, a bio je tu i dojmljiv nastup plesne škole Art Dance.

Muški zbor je pak pratio odlične soliste Antoniu Dunjko (sopran), Kristiana Marušića (tenor) i Ronalda Brausa (bariton) u pjevanju skladbi "Djevica anđela" iz "La forza del destino" Verdija i "Zakletva Zrinskog" iz opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana Zajca.

Na kraju, cvijeća je bilo za svakoga, a na pozornicu su se pojavili Loretta Godigna, umjetnička voditeljica „Marianija“ koja je zaslužna za organizaciju dva i pol sata (proletjela su) dugog koncerta, te predsjednik KUD-a Valmer Cusma koji je istaknuo kako je „Lino Mariani“ sastavni dio kako talijanske zajednice tako i šireg pulskog društva i njegove kulturne scene.

Na pozornicu je došao i gradonačelnik Pule Filip Zoričić; osim što je istaknuo ulogu "Marianija" u stvaranju i prenošenju identiteta Pule, pozitivno je odgovorio na apel kojeg je ranije uputio Ronald Braus podsjetivši gradsku upravu na potrebu osnivanja stalnog orkestra pulskog kazališta. Obećao je i da će se zauzeti s Pulaprometom za uspostavu večernjih autobusnih linija za Štinjan, a nakon što je netko iz publike glasno ukazao na problem problem loše prometne povezanosti ovog naselja s Pulom.

Kakvo je bilo veliko finale koncerta? Svi su pjevali "Neka cijeli ovaj svijet" iz mjuzikla "Jalta, Jalta", i to na hrvatskom i talijanskom jeziku. Lijepo.