Najpoznatiji muzej na svijetu, pariški Louvre, po drugi je puta ugostio Puljanina Maria Devčića sa skulpturom "Angel" i to u listopadu prošle godine u sklopu izložbe Art shopping Carrousel du Louvre.
Djelujući u žanru nadrealizma na brojnim izložbama u Americi, Australiji, Velikoj Britaniji, Kini, Italiji te Rusiji, u Louvreu je izlagao na poziv portugalskog slikara s pariškom adresom, Aquilina Ferreira. Početak ove 2023. mu pak donosi Međunarodnu nagradu "Leonardo da Vinci" za svoj doprinos umjetnosti koja će mu biti dodjeljena 5. travnja u Nacionalnom Muzeju znanosti i tehnologije u Milanu, a što je bio odličan povod za razgovor s ovim pulskim kiparom.
Čestitke na nagradi, kako se osjećaš?Nisam ja još svjestan ničega što mi se izdogađalo ovih zadnjih par godina, ali da sam sretan i da imam osjećaj da sam postigao nešto u životu, to svakako. Dobar je osjećaj.
Glina i drvo su tvoji osnovni elementi koje koristiš za nastanak svojih skulptura. Da li ti se kroz godine i iskustvo koje si stekao, promijenio pristup stvaranju?
Naravno, uveo sam neke nove materijale kao što je plastika, a i tehnike kojima sada baratam su u svakom slučaju napredovale. Pristup je postao još više automatiziran nego prije, tako da ne upotrebljavam skice nego puštam masti na volju da radi svoje.
Stvaraš skulpture i vlastitih emocija, jesi li ikad imao potrebu skulpturom komentirati određeni događaj u suvremenoj povijesti, možda lockdown?
Svaka skulptura je moj komentar na neki događaj ili osjećaj iz prošlosti, ali, toliko bliska povijest me ne interesira. Mislim da se o tim temama toliko stvari izreklo da ne bi imalo smisla niti bih išta novo mogao reći o temi. Zanimaju me teme koje su dovoljno daleko da ih mogu obraditi bez dodatne patetike.
Živimo u u ubrzanom vremenu, tempo je sve žešći, dostupnost informacija i alata za stvaranje sve bogatiji i raznovrsniji, što je po tebi umjetnost danas? Često čujem u prolazu kako su u Puli svi fotografi, umjetnici ili DJ-i, gdje je granica i da li može postojati danas?Umjetnost je danas isto što je bila i prije tisuću godina i bit ce sljedećih tisuću. Neki umjetnici se boje upliva umjetne inteligencije u umjetnost. Nema potrebe za time, sjetimo se - isto su se bojali i nastanka fotoaparata, kompjutera ili 3D printera. Također, smiješno je bojati se jer sve više ljudi ima mogućnosti baviti se "umjetnošću". Valjda se baviš umjetnošću radi sebe, radi nekog svog unutarnjeg poriva koji te gura da stvaraš.
Uvijek će postojati ogromna razlika između ljudske ruke, truda, mašte i jednog klika mišem. Naravno, tu postoje različite razine talenta i stvaralaštva, ne rade svi isto na istim razinama niti imaju mogućnosti za to.
Kako bi opisao svoje skulpture nekome tko ih nikad nije vidio? Koja je najvažnija poruka?Ja sam kipar rođen i odrastao u Hrvatskoj u vrijeme najvećih previranja na Balkanu, svoje sam stanje duha prenio u svoje skulpture kao jedini bijeg od zastrašujuće stvarnosti i posljedica rata. Stvorene od iskonskih materijala kao što su drvo i glina, u kombinaciji sa suvremenim materijalima poput plastike i metala, skulpture izražavaju sirove i iskonske porive, želje i strahove.
Izrađene u mixed media tehnici, podsjećaju publiku, ali i mene redovno, da se život sastoji od mnoštva događaja, osjećaja i puteva koji stvaraju cjelovitost i doživljaj pojedinca u isto vrijeme.
Što ti je najizazovnije u tvom stvaralaštvu?Ostati vjeran svojoj ideji.
A koja je to?
Ne podilaziti trendovima u umjetnosti zbog manjka novaca.
I na kraju, gdje mogu vidjeti tvoje radove, oni koji ne mogu do Pariza?
Svi moji radovi se mogu pogledati na mojoj Facebook ili instagram stranici.