R.M.N. STANJE NACIJE: kruh zatrovan ksenofobičnim predrasudama

Filmovi vodećeg predstavnika rumunjskog novog vala Cristiana Mungia, prvog rumunjskog redatelja koji je nagrađen Zlatnom palmom za dugometražni film (2007. za svoj drugi cjelovečernji igrani film 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana) određena su vrsta društvene analize kroz detaljan presjek nekog događaja i/ili društvenog fenomena.

Imigracijsko pitanje u ruralnom kraju

Stilski prepoznatljiva, staloženošću prikaza s početka naširoko ispričana priča, protokom vremena zgušnjava se oko dolaska, položaja i prava imigranata u ruralnom dijelu Rumunjske. Preciznim dramaturškim razlaganjem, Mungiu u fokus postavlja društvenu zajednicu te njezin odnos prema došljacima, Azijatima koji su posredovanjem agencije došli raditi u lokalnu tvornicu kruha.

S mističnim početkom i nadrealno halucinantnim završetkom, uz izvrsnu dozu ironije kroz mnoge elemente poput kruha, Božića, Crkve, 'snažne' muškosti pa i odabira glazbe, R.M.N. Stanje nacije bavi se odsutnošću želje pripadnika lokalne zajednice na diskurs oko dolaska radnika azijskog podrijetla na rad u veliku seosku pekaru, jer domaći ljudi za tu (minimalnu) plaću ne žele raditi. Pripadnici lokalne društvene većine odbijaju prihvatiti da šrilankanski imigranti imaju pravo raditi u transilvanijskom mjestašcu, te da ono time može postati i njihov dom, a da to čak i podupire Europska unija raznim fondovima i poticajima poslovanja.

Mnogi mještani zarađuju ili su radili u inozemstvu, a među njima i Mattias (Marin Grigore) koji se upravo vratio s rada u Njemačkoj, što ovu situaciju dodatno uobličuje. Uvriježeno licemjerje te razni oblici privilegiranosti, domaćine očito smetaju ukoliko ti isti dolaze s nekog drugog kontinenta, pa im automatski zasmeta i njihov neobični, potencijalno opasni imunitet ili životne navike.

Kako to i biva kod Mungiua, dramska napetost vrtloži se upravo u susretu nasljeđa post komunističkog sistema uz želju zadržavanja tradicijskih uzusa pred nabujalim neoliberalnim kapitalističkim stremljenjima i pritiskom koji se pritom stvara u pojedincu, ali i stihijski proširuje zajednicom. Otud i akronim prva tri slova naslova, koji označavaju magnetsku rezonancu, kao model kojim se društvom širi ksenofobična misao i paranoidne ideje o različitostima te opasnostima koje iz toga proizlaze.

Belgijska producentska kuća braće Dardenne, Les films du Fleuve je koproducent, a film R.M.N. Stanje nacije, koji je inspiriran stvarnim događajem iz transilvanijskog sela u 2020., prikazan je s sklopu Subverzivnog filmskog festivala u subotnjem večernjem bloku igrane konkurencije.

Društvena zajednica i kolektivna misao

Mungiu je fokus sa karakterne studije kao i arhetipske uloge određene osobe (poput oca u Maturi iz 2006. - za kojeg je nagrađen za režiju u Cannesu) i njegovih moralnih kodeksa, prebacio na društveni kontekst te etičke i humane dosege zajednice, što izdašno prikazuje u slici.

Dramaturški funkcionalno konstruiranim karakterima, ovdje najvažniju ulogu igra društvo i njegove mijene, inertnost i grozničavo zadržavanje starih ideja, bez želje za edukacijom i upoznavanjem novog, uz opći nedostatak prihvaćanja ičega, posebno onih vrijednosti čije razumijevanje na prvi pogled iziskuje i osobni angažman. Ideja bolje mrziti nego promijeniti se izvrsno je dramaturški razložena, neposrednošću prikaza kao i suptilnim podsmjehom uz naturalističku glumačku izvedbu, s dozom grotesknosti karaktera i njihovih tragikomičnih situacija.

Nastavno, domaćini ne samo da ne žele jesti kruh kojeg su Azijati dirali svojim rukama već njima smeta i njihova društvena integracija kao i njihova fizička prisutnost, primjerice u Crkvi. Šri Lankanci su se izjasnili katolicima (ne daj bože možda muslimanima) i poželjeli pomoliti s lokalnim ljudima. No, njihov je dolazak na božićnu misu u tolikoj mjeri uznemirio domaći puk, da su pritom svu koncentraciju s molitve istog časa preokrenuli na udaljavanje došljaka pa i raspravu s dobacivanjima u Crkvi, nagovarajući svećenika da učini nešto po pitanju izgona novopridošlica iz mjesta.

To je prvi javni diskurs koji povlači krovnu kadar scenu filma: dugu, žustru raspravu u Kulturnom domu, kojom se redaju ksenofobične izjave i poniženja na račun Šri Lankanaca i ostalih nepoželjnih, a završava naprasno, vješanjem - samoubojstvom Mattijasovog oca. Ovom se izvrsno koncipiranom i režiranom scenom sve paradoksalne situacije iz filma, zapravo izražavaju sumanutim dijalogom ubacivanja u kojem rijetko tko uspijeva završiti započetu misao, dok statična kamera uz mijenjanje fokusa kroz petnaest minuta, razotkriva pravo stanje nacije, do ismijavanja.

Kontradikcija vremena kroz karaktere

Mattijasov mačoistički odgoj preplašenog sinčića Rudija (Mark Edward Bleneyesi), njegov grub i prijeteći odnos spram supruge, Rudijeve majke Ane (Macrina Barladeanu) kao i nenajavljen dolazak bivšoj ljubavnici Csilli (Judith State), direktorici pekare na stražnja vrata usred večeri, a kasnije i donošenje njoj svoje puške, plastično su raspisane karakteristike patrijarhalnog, zatucanog i prilično militantnog društva, kroz koje progovara zajednička emocija - strah.

Također i ta druga strana koju predstavlja progresivna, emancipirana i školovana Csilla izvrsno je opisana In the Mood for Love temom iz Kar Wai-Woongovog istoimenog filma, koja u Csillinom svijetu, uz čašu vina predstavlja romantični bijeg iz kaljuže zavičaja u profinjenije dimenzije odnosa, no zasad samo kroz njene imaginacije.

Glavni muški i ženski lik u svom su seksualnom ponovnom ujedinjenju kao i specifičnim odnosom, izvrsno utjelovili spoj starog i novog, onog što se panično napušta i pretjerano posipa pepelom s nečim što silom nadolazi, ali se usvaja selektivno i pogrešno.

Mnoge sličnosti poput karakternog nasljeđa stanovnika ruralnog kraja i svakodnevne navike, odnosi i običaji te kolektivna mnijenja, zatim razna nahuškavanja i praznovjerja koja prepoznajemo u filmu, nerijetko srećemo i u našoj zemlji. Ovdje odlično tematiziran i detaljno objašnjen problem nije prisutan samo u Rumunjskoj, već i u mnogim post socijalističkim, post komunističkim a i svim ostalim uređenjima. Upravo to je Mungiu izjavio nakon prošlogodišnje projekcije filma u Cannesu, kao i da kraj filma ostavlja otvorenim tumačenju gledatelja.

Film R.M.N. Stanje nacije uskoro kreće u kino distribuciji, a od petka, 26. svibnja igrat će u pulskom Kinu Valli.

ocjena filma 4/5