RECENZIJA FILMA "PLAVUŠA" Niz domišljato dotjeranih, često i nepovezanih fragmenata iz tragičnog života Marilyn Monroe

Slijedeći film s ovogodišnje Mostre kojim ćemo se baviti je dugo očekivani ‘Plavuša’, australskog redatelja i scenarista Andrewa Dominika. Biografska drama o životu hollywoodske seksi ikone Marilyn Monroe, nastala je prema istoimenom romanu američke spisateljice Joyce Carol Oates iz 2000. godine. Marilyn Monroe umjetničko je ime Norme Jeane, koju u filmu u zrelijoj dobi izvrsno igra Ana de Armas.

Vizualni stil Plavuše

‘Blonde’ je niz domišljato dotjeranih, često i nepovezanih fragmenata iz tragičnog života Marilyn Monroe u kojima se Dominik poigrava kombinirajući razne formate slike, kao i kadrove u boji s kadrovima u crno bijeloj tehnici.

Pomislivši da je upravo takav stilski odabir sredstvo izražavanja mukotrpnog djetinjstva, pa kasnije seksualnog uznemiravanja, silovanja, ponižavanja i nasilja svake vrste zbog čega je Norma bila psihološki nestabilna i u konačnici nesretna osoba, redatelj je upitan da objasni razloge šaranja s formatima i koloritom. Dominik za časopis ‘Sight and Sound’ odgovara da u takvom vizualnom konceptu nema nekog posebnog smisla, već ga je utemeljio na fotografijama prema kojima je on sam upoznavao život Norme Jeane, te pritom naglašava da ga ne zanima stvarnost, već ga zanimaju slike.

Za redatelja je ovaj portret, kao i svaka druga verzija zvijezde, kao i roman prema kojemu je nastao, neizbježno fantazija.

Zlostavljanje u djetinjstvu i nestabilna osobnost ikone

Norma Jeane je već kao djevojčica (u toj dobi je glumi Lily Fisher) doživjela niz traumi, zapostavljenost, zanemarenost i optužbe. Vlastita ju je majka, koju izvrsno igra Julianne Nicholson, čak i pokušala ugušiti u kadi punoj vrele vode.

Raspon karaktera izloženog nasilju, koji postepeno uranja dublje u psihozu, dobio je puno prostora u srednjem dijelu filma gdje se ciklički ponavljaju isti vrtlozi radnje. Ta zamka karaktera koji ponire bespomoćno se vrteći u krug, za što je potrebno filmsko vrijeme, dobro je dramaturški postavljena, no sveukupno uradak traje predugo (166 minuta).

Kroz polagano izgaranje, Norma Jeane i sama shvaća da je sve nesretnija, te je njeno suočavanje s tom činjenicom u trenucima kad je lucidna, de Armas odlično iznijela. Sve psihološke traume, reakcije na nasilje, ponašanje poput ‘samo plavuše’, njezinu želju da bude načitana, interes za uloge, očajno traženje sreće u životu, uvijek iznova posrtanje i svaki put sve teže ponovno dizanje na noge, vjerno su odigrani.

Ekstatična lutka za ‘mokre snove’

Lik i djelo Marilyn Monroe je nešto poput lutke za zabavu i ‘mokre snove’ muškaraca. Stoga su karakterna nedorečenost i nesposobnost izražavanja Norme Jeane očekivane posljedice, te se grade od početka narativa, pojačavajući intenzitet kako radnja odmiče.

Također je i naglasak na vizualnom, logičan režijski odabir prikaza osobe koja uz sve navedeno, predstavlja i revoluciju u filmskoj industriji, rušenje cenzure i stereotipa, te je i simbol magične sreće i ekstaze koja zrači iz njenog nastupa; upravo iz razloga jer je njena pojava medijski stvorena ‘za sliku’.

Čak su i njezina dva formalna braka formirana prema karakterima samih muškaraca, i u tom je segmentu Marilyn onakva - kakvom je muškarac treba. Izvrstan je odabir glumaca poput Bobbya Cannavalea kao igrača bejzbola Joea DiMaggia, njezinog prvog supruga, te Adriena Brodya kao scenarista Arthura Millera, njezinog drugog supruga. Brak s Millerom, znatno nježniji, završio je Marilynom smrću, jer više nije bilo pomoći njezinim tada već znatno uznapredovalim psihičkim nestabilnostima.

Kao filmski kritičari. Neki vole Marilyn, neki je mrze. Kakve to veze ima sa mnom? Norma Jeane

Treba izdvojiti nekoliko nasilnih scena, pored onih kad je Norma bila malena djevojčica; već i seksualno nasilnih scena, kao i silovanje, kojim je počela njezina glumačka karijera. Izvrsno snimljena i režirana, scena oralnog seksa Norme na opijatima s predsjednikom Kennedyem, vrhunac je dekadencije njenog lika i oličenje bijede života osobe koja igra ulogu u vlastitom životu. Originalni soundtrack komponirali su i izveli Nick Cave i Warren Ellis.

Zahtjevan i težak film

Film Plavuša dobio je NC-17 kategorizaciju, najstrožiju oznaku, da ga maloljetnici ispod sedamnaest godina ne smiju gledati, te se zbog toga u mnogim kinima neće prikazivati.

Marilyn Monroe postoji samo na ekranu. Norma Jeane

Ovaj iznimno kompleksan, za gledanje zahtjevan biografski film s elementima romanse, progovara kroz brojne metafore i psihološke procese. Pokazavši sustavnu tragediju izmišljene, na sliku i priliku tržišta nametnute pojave Marilyn Monroe, Dominik kod gledatelja postiže suosjećanje za život Norme Jeane. Emotivna glazba u pratnji znatno podiže kvalitetu slike, vjerno dočaravajući psihička stanja protagonistice.

No, uz odličnu glumačku izvedbu, režijskom konceptu ovog predugog uratka nedostaje konciznost. ‘Plavuša’ previše inzistira na vizualnom i prilično je pretenciozno postavljen film, što može odavati atmosferu tadašnjeg Hollywooda, koji je i proizveo lik Marilyn Monroe, no tako se, uz predugo trajanje, izgubilo na dramaturškoj snazi, a time i na kvaliteti filma.

Film 'Plavuša' dostupan je na Netflixu, s hrvatskim podnaslovima od 28. rujna. Unatoč tome što mu se ocjena imdbu od početka emitiranja na Netflixu smanjila, trenutno je najgledaniji Netflixov film u Hrvatskoj.

Ocjena 3 / 5