- Prijateljica iz Zagreba nedavno mi je rekla: „Kada kažem nekome da imaš galeriju u Istri, ljudi zinu i ostanu paf! Zamisli tu ljepotu – galerija u malom gradu u Istri, pa to je ostvarenje sna!“, priča nam kroz osmijeh Sanja Pereša Macuka, voditeljica nedavno otvorene vodnjanske galerije 'La Musa' u Trgovačkoj ulici.
- I stvarno, sada kada je konačno otvorena i kada se sve sleglo, shvaćam da sam ostvarila san. A nisam čak još ni u financijskom gubitku, smije se Sanja.
Ideja o galeriji u njoj tinja već nekoliko godina, otkako se odvažila postaviti samostalnu izložbu serije svojih crteža na temu istarskih nonica u jednoj pulskoj galeriji.
- Ta je izložba jako dobro prošla. Radove je vidjelo puno ljudi i mjesecima kasnije su me zvali i raspitivali se za njih. Mogla bih reći da je taj događaj, u neku ruku, bio zeleno svjetlo za cijeli ovaj projekt. 'Nonice' su bile znak da stvaram nešto što se ljudima sviđa i što će htjeti kupiti i rekla sam – idemo probati, prisjeća se Sanja, kojoj je prvi izbor lokacije, očekivano, bila Pula, pored koje živi i u kojoj radi kao profesor povijesti u OŠ Vidikovac.
Ipak, uskoro je shvatila da adekvatan prostor po prihvatljivoj cijeni ondje neće lako pronaći pa je pogled bacila malo dalje. Grad Vodnjan upravo je u to vrijeme promovirao svoj Proent program revitalizacije gradske jezgre i Sanji i njenom tadašnjem poslovnom partneru izbor je bio lak; idu u Vodnjan! No, iako su bili sigurni da se baš sve tada poklopilo, proces nije bio ni približno lak kao što su se nadali.
La Musa
Stara slava Trgovačke ulice
Vodnjan je kraj 19. stoljeća dočekao kao prava mala trgovačka sila južne Istre i grad s nemalih desetak tisuća stanovnika, prepustivši primat Puli tek bujanjem industrijalizacije, početkom 20. stoljeća. Glavna gradska ulica, kao u mnogim gradovima slične sudbine, i u Vodnjanu se naziva Trgovačka; ona je bila centar jednog malog svijeta i sjecište puteva onog velikog, u njoj su bile butige i butižini, trgovci, meštri i kupci, u nju su svraćali gosti s drugih 'pazara'. Trgovačka ulica bila je život.
Tog i takvog života, nažalost, uvelike nema, pa je i ulica donedavno svoje ime nosila poput tetovaže iz mladosti i nekih boljih vremena. No, ovo se postupno mijenja. S ciljem buđenja života stare jezgre i njene utihnule žile kucavice, Grad Vodnjan je unatrag nekoliko godina ponudio prazne poslovne prostore po povoljnim naknadama na razdoblje od 10 i 20 godina, oslobađajući najmoprimce obveze plaćanja najma prvih pet godina.
Ali, godine zapuštenosti ostavile su traga pa je posla oko osposobljavanja prostora i borbi s instalacijama bilo 'preko glave'. Galerija koja je trebala zaživjeti još prošlog ljeta, tako je vrata po prvi put otvorila tek nedavno, a zbog pomjeranja rokova i planova, i Sanjin je partner morao promijeniti poslovni put, pa je galerija postala samo njen projekt.
- Za sada sve dobro prolazi. Udvoje je lakše rasporediti vrijeme i pokriti obveze, ali to su posljedice peripetija u startu. Ipak, mislim da je ovo dobar ulog u budućnost i da će ova priča imati dobar razvoj, kaže Sanja i dodaje da je za nju ovo daleko više od poslovnog pothvata.
- Svoju egzistenciju osiguravam kao nastavnik i, u financijskom smislu, zaradu od galerije bih mogla nazvati tek džeparcem. Svjesna sam da se umjetnosti prodati može koliko može, ali dijelom sam orijentirana i na kvalitetne suvenire. Ono što je bio moj osnovni poriv da se upustim u ovo, bila je želja da stvorim mjesto za druženje. Mjesto gdje ćemo se susretati, gledati filmove, držati predavanja i organizirati radionice djecu. Stroj za kavu i hladnjak za pića su tu, to je važno, priča kroz smijeh i dodaje da je mirna jer se sada, kada se priča konačno zakotrljala, stvari nastavljaju jedna na drugu.
Sanjine "Nonice"
Izlagači predlažu jedni druge, autori umjetnina donose ideje za radionice, pa čak se i jedna susjeda nedavno ohrabrila i po prvi put u galeriji izložila svoje djelo.
- To su te lijepe stvari kojima sam se nadala, kaže Sanja, kojoj postupno oživljavanje okolnih prostora, poput knjižnice i nekadašnje ljekarne te otvaranje dodatnih galerija, ulijeva povjerenje da cijeli Vodnjan ponovno vraća staru slavu. Za galeriste, sigurna je, on je idealno mjesto; stranci ovdje često dolaze ciljano, u potrazi za dobrim vodnjanskim uljem, vinom, sirom, pa čak i kavom i pivom lokalne proizvodnje, a upravo je to kategorija gostiju koji rado svrate u galerije i nije ih moguće privući plastičnim šlapama i jeftinim suvenirima.
Zima rezervirana za - druženja
Smanjenje broja kupaca u hladnijim mjesecima promijenit će i sezonsku sudbinu galerije, pa Sanja tada planira pokrenuti niz predavanja i događanja, a za to se ideje, veli, rađaju u hodu. Bit će najsretnija ako na radionice privuče djecu, koja su se na njenu novu 'butigu' već uvelike navikla i redovno ulaze da je pozdrave.
- Njih bi bilo lijepo zaposliti na radionicama. Knjižnica, koja se nalazi par brojeva od nas, zahvaljujući iznimnoj knjižničarki odnedavno je postala mjesto u koje djeca rado dolaze, voljela bih i ovdje za njih stvoriti nešto lijepo, kaže Sanja.
A radno će vrijeme već prilagoditi okolnostima. Odluku će donijeti iskustvo prve zime. Najveći problem Sanja vidi u Zakonu o radu nedjeljom koji je, kaže, jednako skrojen i za veliki trgovački centar i za malu umjetničku galeriju, pa ni oni koji odluče nedjelju provesti šetajući gradom, neće imati prilike posjetiti galeriju...
'Ja ovo želim'
- Ja sam zadovoljna ovime i želim ovo. Želim ovdje vidjeti puno izložbi i želim da se ovdje radi nešto lijepo. Meni je zadovoljstvo što umjetnici ovdje dolaze do publike i kupaca, a i što su moji radovi, godinama čuvani po ormarima i u potkrovlju, konačno izašli na svjetlost. Naravno, ja sam tek na početku učenja brojnih novih likovnih tehnika, od oslikavanja stakla do izrade nakita, i još puno učenja me čeka i o umjetnosti i o poslu, ali zabavno je. Voljela bih nastaviti slikati nove cikluse slika. Galerija to olakšava, ali i daje dodatnu motivaciju jer su moji radovi u pravom galerijskom prostoru vidljivi i dostupni, a u idealnoj verziji, voljela bih ovdje dočekati i mirovinu, veli Sanja za kraj kroz smijeh.
"La Musa" se nalazi u Trgovačkoj 17. Ljetno radno vrijeme je od utorka do nedjelje od 10 do 13, te četvrtkom i petkom od 18 do 20 sati.
Program Proent i dalje je aktivan i provodi se u skladu s interesom.
Svaki novi "stanar" starogradske jezgre, koji poslovni prostor dobije u sklopu ovog programa, obvezuje se da će u njemu djelatnost obavljati najmanje deset godina. Preinake u prostoru kao i mogućnost povrata uloženih sredstava, najmoprimac dogovara izravno s Gradom.
Prema neslužbenim podacima, dosad je u sklopu ovog programa iznajmljeno pet prostora, od čega četiri u Vodnjanu i jedan u Galižani.
