Subkulturalna audio baština: Kompilacija Istarski Rock '86 dragulj je lokalne rock i punk scene iz osamdesetih

U prosincu 1986. godine u tadašnjoj Jugoslaviji, točnije u Kopru u Sloveniji, izdana je kompilacija Istarski Rock '86. Ona broji samo dvjesto primjeraka i izdana je pod etiketom Produkcija Slovenija.

Obzirom da je objavljeno samo dvjesto kaseta, to je čini jako rijetkim predmetom. No unatoč tome, glazba s ovog albuma može se poslušati digitalno na youtube-eu. Od izdanja te kompilacije prošlo je čak 36 godina, a na nosaču zvuka su predstavljena četiri benda. O bendovima, mrežno, možemo pronaći samo oskudne informacije, pa smo ih iz tog razloga kontaktirali te saznali više.

Na A strani prvi je predstavljen bend Castel. Dvije su njihove pjesme na albumu. Prva pjesma se zove Prva pjesma, a druga se zove Kroz centar. Bass je u bendu svirao Alen Sforzina - Feca. Danas je Alen poznat kao Dj i producent elektronske glazbe. Pitali smo ga da nam kaže par riječi o bendu. 

“Bend je djelovao od 1984-1986” govori nam Sforzina, “snimili smo dva dema. Jedan 1984. pod imenom “F – Gun”. Drugi demo smo snimili 1986. kao Castel. Bend se raspao nakon što su članovi otišli u vojsku, a ja sam dobio ponudu za profesionalno sviranje po Europi. Bili smo prvi bend na ovim prostorima bez živog bubnjara. Kasnije smo koristili sintisajzer Roland 808 i 909. Već tada sam bio opčinjen mašinskim loop zvukom. Htio sam i bass zamijeniti s 303 sintisajzerom, ali me kolege iz benda nisu ozbiljno shvaćali. Kad je došao house i acid, to mi je bilo već zvučalo staro”.

Pored  Castela na albumu su predstavljeni legendarni Kud Idijoti s četiri pjesme. Prva je Tko zna, druga je Darwil, treća poznata Za tebe  i zadnja je Daj, daj, daj.

Okrećemo kasetu. Na strani B nalazi se prvo sastav H.T.B. Prva pjesma koja je predstavljena je C.D '84. , a druga By, By Baby. U tom sastavu su svirali Brunetto Subiotto i Ivica Kovačević koji su kasnije bili originalna postava Spoonsa, benda koji spada u sam vrh garage scene Jugoslavije. 

Nakon njih predstavljen je bend Šumski pjevači Gortanove uvale. Sretan ti dan je prva njihova pjesma na ovoj kompilaciji. Druga je Nad Sicilijom, a treća Acqua + Many people. O bendu, kojeg je i sam bio član, više nam je rekao pulski kontrabasist Sandro Peročević.

GUWS

G.U. Wood Singers (GUWS) ili u prijevodu Šumski pjevači Gortanove uvale bio je sekstet pulskih glazbenika koji se oformio negdje 1982-3 godine kao nastavak glazbenog izričaja kojega su činili klavijaturist Edi Premate i basist Sandro Peročević 1980. godine s bandom Gan Catlyzan.

Guwsi su započeli svoj rad nasnimavanjem raznih udaraljkaških patterna pomoću dva kazetofona u šumici iznad Gortanove uvale od strane spomenutog dvojca te trubača Branka Radića. “Ubrzo nam se priključuje gitarist Goran Čurić - Čotka, bubnjar Edi Zović i violinistica Selina Peročević” govori na Sandro.

Žanrovski neopredjeljena, glazba je zrcalila utjecaje svakog pojedinog člana benda, čineći njihovo svrstavanje u neki glazbeni kalup nemogućim. Ono sto je moguće reći s ove vremenske distance je da pojedine pjesme zvuče kao progresivni pop, druge kao neobični r'n'r, neke kao fusion koji stremi prema jazz rocku, i sl. Ono sto je svim kompozicijama zajedničko je vedrina koju ta glazba prenosi i progresivne ideje u odnosu na vrijeme u kojem su nastale i koje čine materijal svježim i nakon gotovo četrdeset godina.

Demo snimak cijelog albuma GUWS-a napravljen je u Kopru na osmokanalnom magnetofonu 1986. godine, no originalna vrpca je nepovratno izgubljena i sve što se sačuvalo su 4 skladbe izdane na kompilaciji Istarski rock 1986. Album GUWS-a imao je dvanaest kompozicija, koje postoje još samo na nekim starim kazetama čija je kvaliteta nedovoljna za bilo kakvo objavljivanje. Bend je nastavio s radom još kratko vrijeme, ali radi sukcesivnog odlaska u vojsku članova, definitivno prestaje s radom 1989.

“U tom periodu pulska glazbena scena bila je vrlo bogata”, rekao nam je Peročević, “bilo je jako puno bendova različitih žanrova, od punkera do heavy metalaca, rockera, new wave i alternativaca, u koju smo se skupinu i mi nekako svrstavali. Kako smo se osamdesetih još uvijek svakodnevno okupljali na Korzu, svi smo se međusobno poznavali, družili i često surađivališsto po pitanju dijeljenja prostorija i opreme za vježbanje poput legendarne prostorije kod "Fecine none" (Alen Sforzina) na Kaštanjeru, do MZ Gregovica”.

GUWS: (s lijeva) Edi Zović, Sandro Peročević, Branko Radić, Edi Premate i Goran Čurić - Čotka

 U "umjetničkom" smislu nekoliko nas gostovalo je na nastupu kultnog banda Boykot Fur (preteća danasnjih Messerschmitta) na gitarijadi na Portarati za dan Skoja 1980 i neke. Osim sto smo surađivali na glazbenom planu, često smo se družili i na Korzu, u Marelici, Uljaniku i Piramidi, te u raznim kafićima poput Augustovog, Pule, Radničkog, Doc-a na S krivini, Malom raju i drugima”.

“Kao bend nismo imali puno javnih nastupa. Imali smo jednu svirku u istarskom klubu studenata u Zagrebu, te smo nastupili u Uljaniku kao predgrupa zagrebačkom blues bandu Telephone call 66 i drugi put opet predgrupa bendu Aerodrom. Publika nas je fantastično prihvatila, toliko da smo oba puta odsvirali cijeli naš repertoar koji je trajao gotovo sat vremena, što nam je donijelo oštre poglede od strane zvijezda večeri čija smo bili predgrupa i koji nisu bili uopće oduševljeni”.

“Bilo je tu još nekih sitnijih epizoda poput nastupa na ferijalnom gdje je Franci imao gažu, s kojim smo već tada surađivali u sklopu projekta GUW (Gori ussi Winnetou). Izrazito smo ponosni na to da je naša skladba Acqua odabrana kao glazbena kulisa u filmu Grad izobilja, filmu koji govori o pulskoj sceni osamdesetih i uvijek smo vrlo ugodno iznenađeni kada na radio Rojcu čujemo povremeno emitiranje neke naše skladbe. Entuzijazmom i kreativnošću smo, čini se, ipak ostavili neki trag na pulskoj glazbenoj sceni”, zaključio je Sandro Peročević.

I za kraj pogledajmo još nekoliko informacija o albumu.  Cover/Artwork je napravio Valter Smoković - Garofulo. Urednik je bio B. Furlan, a samu kompilaciju je sastavio Nevenko Petrić - Pietro.

(Matijas Kozić)