Tatjana Gromača: "Ne mogu podnijeti osjećaj da me se zatvara u neke kategorije. Volim biti sve i ništa"

- Ne mogu podnijeti taj osjećaj da me se zatvara u neke kategorije, pa da sam Puležanka, Istrijanka, Hrvatica. Volim biti sve i ništa. Kad je riječ o slobodi, smatram da je najtočnija misao ona koju sam pročitala u "Dnevniku s galije" Imre Kertesza, meni jako dragog i važnog pisca, koji je kratko i jasno rekao ono što i ja mislim: 'Sloboda, to je ono čega nema' kazala je sinoć istaknuta književnica Tatjana Gromača u pulskoj Gradskoj knjižnici, gdje je u zanimljivom i sadržajnom razgovoru s Nevenom Trgovčić predstavila svoje književno stvaralaštvo, s naglaskom na novija djela - zbirku pjesama "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme", roman "Gospođa O." i upravo objavljenu zbirku eseja "Osvajanje čitalačkog prostora", sva u izdanju Sandorfa.

Gromača kaže da je bezdomnost za pisce krucijalno nutarnje osjećanje.

- Vojvođanski pisac Laszlo Vegel ima jako lijepu knjigu "Bezdomni eseji". Stereotip je kad se kaže da pisac nema svoj dom i da je jedino mjesto gdje se osjeća kao kod kuće kad si u tekstu, kad pišeš i kad si nadomak književnosti, kao stvaralac. Dom je, naravno, važno mjesto. Pogotovo je meni važan komoditet u tom svom  prostoru u kojem se sigurno osjećam, iako mi je žao kad su ljudi protjerani i kad su im kuće spaljene. I uvijek razmišljam o sebi kako sam komoditetna osoba. Bez daljnjega, u fizičkom smislu dom je jako važan svakome od nas, ali u metafizičkom smislu, senzibilitet bića specifičan za umjetničko stvarateljstvo, i možda baš za pisce, taj osjećaj stranosti u svijetu, to da, nastavila je spisateljica.

Tijekom večeri pročitala je nekoliko svojih pjesama iz zbirke "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme", koja je, usput, prošle godine dobila nagradu hrvatskoga P.E.N.-a 'Tonko Maroević' za najbolju knjigu poezije objavljenu u Hrvatskoj, na hrvatskom jeziku.

- Ja sam tip pisca kojemu je jako važan stil. Kad pišem prozna djela, kao što je rekao Flaubert: "Želim napisati roman koji će se ispisati snagom svog stila”. Kad uhvatiš stil, rečenicu, melodiju, dalje je samo da vrijedno radiš, kaže Gromača.

- Jezik nikad ne napuštam, nisam i neću. Ne samo jezik nego i, da ne kažem srcedrapateljski, moju domovinu. Nisam je napustila, tu sam i tu ću i ostati. To mi je bilo jasno već na početku, zaključila je književnica koja je nedavno sa svojom obitelji preselila iz Pule u Pazin.

Govorila je i o svojoj najnovijoj knjizi eseja i osvrta "Osvajanje čitalačkog prostora" - u kojoj piše o piscima kao što su Esterházy, Kristof, Döblin, Gide, Malraux, Platonov, Broch, Babelj, Calvino, Joyce, Genet, Conrad, Yourcenar, Kiš, Handke, Musil, Walser, Aleksijevič, Beckett, V. Woolf, Nabokov, Gombrowicz, Faulkner, Mishima...

Knjiga je umnogome plod njene suradnje s Trećim programom Hrvatskog radija i Gordanom Crnković, urednicom emisije “Do korica”, za koju je Tatjana pisala više od deset godina, i to, kako je rekla, o manje razglašenim djelima (‘s B strane ploče’), pa je tako umjesto Joyceovog "Uliksa" pisala o njegovom vrhunskom književnom djelu "Portret umjetnika u mladosti", a umjesto "Gospođe Dalloway" Virginije Woolf, o njenom "Svjetioniku".

- Cijeli život obožavam čitati i pisati o knjigama, a volim i pričati o knjigama. Osjećam da tome pripadam, iako to nije nikakav unosan posao, honorari su više nego simbolični. Budući da imam i tu unutarnju autorsku komponentu, dovoljno sam bezobrazna i znam se udaljiti od autoriteta da me ne ometaju u osobnoj perspektivi nečijeg djela, zaključila je Tatjana Gromača.