The Holdovers: Božićno vrijeme one osamljene i zaboravljene boli najjače

Prosinac je 1970-te godine u američkoj regiji New England, čangrizavi sredovječni profesor povijesti Paul Hunham (Paul Giamatti) prisiljen je ostati na kampusu za vrijeme božićnih praznika i čuvati pripremnu školu (internat za dječake) Barton sa svega nekoliko učenika koji u tom periodu ne odlaze svojim obiteljima. Tih se nekoliko učenika ubrzo svede na samo jednog, problematičnog, no vrlo inteligentnog Angusa Tullya (izvrstan glumački debi Dominica Sessa). Njih dvoje uskoro razviju neobičan odnos, čijoj dinamici puno doprinese glavna školska kuharica, punašna voditeljica kantine Mary (Da’Vine Joy Randolph) koja je upravo izgubila sina u Vijetnamu, nekadašnjeg učenika Bartona.

Nema ničeg novog u ljudskom iskustvu, g. Tully. Svaka generacija misli da je izmislila razvrat ili patnju ili pobunu, no svaki čovjekov poriv i apetit od odvratnog do uzvišenog prikazan je upravo ovdje, posvuda oko vas. Dakle, prije nego što nešto odbacite kao dosadno ili nevažno, zapamtite, ako doista želite razumjeti sadašnjost ili sebe, morate započeti u prošlosti. Vidite, povijest nije samo proučavanje prošlosti. To je objašnjenje sadašnjosti.

The Holdovers je dvostrukom oskarovcu, redatelju Alexandru Payne-u osmi dugometražni film za kojeg je scenarij napisao David Hemingson. Ovo je Payne-u tek drugi igrani film kojeg je režirao prema scenariju kojeg nije sam napisao, a oba Oscara je dobio za adaptirane scenarije (Sideways, hrv. Stranputice; The Descendants, hrv. Nasljednici). Ova komedija-drama prije nekoliko dana nominirana je za Zlatni Globus za najbolji film u kategoriji mjuzikl ili komedija. Pored te zaradila je još dvije nominacije, one glumačke, za Giamattija i Randolph; a sudeći po mnogim časopisima i predviđanjima, filmu se smiješe i neke od Oscarovskih nominacija.

Pomno konstruirani karakteri

Od ranog jutra svoju samoću utapa u Jim Beamu, zajedljivi znalac koji nezainteresiranim mladićima predaje povijest antičkih civilizacija. Iz inata se obraća svojim učenicima latinskim poslovicama a zato jer može se iživljava nad njima uvredama, jasno iskazujući svoj prijezir prema razmaženim bogataškim sinovima.

Znate, g. Kountze, za većinu ljudi život je poput ljestava u kokošinjcu. Usran i kratak. Vi ste rođeni sretni. Možda ćete jednog dana vi, nazovimo vas mali degenerici, to cijeniti. Ako to ne učinite, žao mi vas je i nećemo uspjeti obaviti svoj posao.

Profesor Paul nevoljko, no naposljetku ipak predano preuzima svoj zadatak ‘čuvanja ustanove škole’ smatrajući kako mu se ravnatelj time osvećuje, ne očekujući da će ga istovremeno i djetinjasti i sazreli g. Tully, vrlo osjetljivi momak, izbaciti iz cipela, vratiti u mladost i zauvijek promijeniti život ali mu i otvoriti srce.

Angusova se problematičnost ispostavi posljedicom obiteljskih problema kako to obično i biva, što daje izvrsnu komponentu slojevitom i poučnom dramskom zapletu, koji u svojoj drugoj polovici prerasta u pikarsku avanturu dvojice osamljenih muškaraca začinjenu blagošću i mudrošću kuharice Afroameričkog podrijetla.

Ulozi Paula izvrsno doprinosi Giamattijev gard ‘optuženika’. Njegova jaka glumačka karakteristika je da se doima prirodnim krivcem, ne u kriminalističkom već u moralno psihološkom smislu, poput osobe koja se srami što je živa. On nosi i stakleno oko kojim istovremeno plaši ali i nasmijava i zbunjuje svoje učenike, čime je naglašena njegova začudnost, čineći ga humornim goropadnikom koji ipak svojim učenicima želi sve najbolje, što sprovodi na pomalo zloban i ciničan način.

Psihološka snaga blagdanskog dramskog zapleta

Britkost replika koje nose ogromno životno i povijesno znanje, suptilna karakterizacija likova, sitne emocije, njihovi mikro pokreti i svi mikro zvukovi te odlično tempiran odnos koji se polu prisilno a polu spontano formira, čine izuzetno dirljivu priču i kompleksna su karakterna studija neprilagođenih, zapostavljenih i tužnih, onih s tamne strane blagdanskog blještavila.

Sve to su i inače česte teme i motivi Payneovih djela, te u ovom izvrsnom uratku još jednom vidimo njegovu iznimnu predanost i taktičnost u radu s glumcima od kojih je zaista u stanju dobiti ono najsuptilnije i najsnažnije. Karakteri koji su ovdje maestralno odglumljeni, kod svo troje nositelja radnje, prije svega su izvrsno konstruirani i raspisani, te se kroz njih i zbog njih takvih kakvi jesu i sagradio ovaj dirljivi i spori blagdanski dramski zaplet.

Film čija je radnja smještena u doba prije pedeset godina, uz trajanje od 133 minute drži izvrstan tempo, no ni u pomalo podužem srednjem dijelu nije postao monoton, jer iako su neke od situacija i bile predvidljive, one ne postaju dosadne niti se doimaju izlizanima. Snaga ove priče, uz polagano otkrivanje karaktera, leži u izvrsnom balansu komedije i drame, ni u jednom trenutku ne zapadajući u srcedrapajuću blagdansku patetiku niti glupiranje situacijskim humorom ili pak u vremensko punjenje površnim blagdanskim doskočicama kako bi se na silu nasmijala publika ili povećala gledanost.

Paul: Svjež zrak bi vam dobro došao.

Angus: Vani je oko -10 stupnjeva.

Paul: I Rimljani su se kupali goli u ledenom Tiberu. Nevolja gradi karakter, g. Tully.

Payneov humor je humor humanosti, čovjeka kakav jest, sav mrak i svo svjetlo njegovih karaktera upravo su ono što održava izvrsnu dramsku napetost kao i dubinu ovog uratka. Sve navedeno čini ovaj film psihološki jakim, snažne pozitivne poruke zajedništva te koliko malo možemo učiniti da bismo nekome uljepšali život, s jasnim dramaturškim razvidom da će to i onog koji to čini, promijeniti iz temelja.

Tehnički odlično izveden film

Nakon gotovo dva puna desetljeća od prve suradnje Payna i Giamattija (čija je izvedba ovdje itetkako Oscara vrijedna, stoga mu držimo palce već sada) ovdje stvaraju toplu blagdansku filmsku slasticu koja nas vraća u vremena mnogo šarmantnijih blagdana.

Film je u potpunosti snimljen na stvarnim lokacijama u američkoj državi Massachusetts, ništa nije snimljeno u studiju. Puno snijega i mećava u slici, jest pravi snijeg koji je za vrijeme prošlogodišnjih praznika padao u Fairhaven High School u Fairhavenu, koja igra školu Barton.

Za digitalno doba prilično neuobičajeni, no i dalje korišteni format slike 1:66:1 (5:3), (eng. European widescreen standard) koristio se polovicom prošlog stoljeća prema ovamo, danas predstavlja nostalgična vremena. Ovaj omjer širine i visine slike omogućuje bolje korištenje vertikalnog prostora kadra, te u njemu odlično funkcioniraju i krupni kadrovi i široki pejzažni planovi. Film je u potpunosti digitalnom tehnikom snimio danski snimatelj Eigil Bryld, a efekti poput zrnatosti i difuzije svjetlosti zbog kojih se film doima kao da je snimljen sedamdesetih, napravljeni su u postprodukciji.

Izvrsno nas vraća u taj period i soundtrack pun južnjačkog rocka, bluesa i jazza, poput djela Labi Siffre-a, Cat Stevens-a, Damiena Jurada te je prava delicija, a djelo je kompozitora i glazbenika Marka Ortona, koji je već bio nominiran za Oscara za glazbu u Payneovom filmu Nebraska iz 2013.

The Holdovers nije film kojeg ćemo s ičim uspoređivati, no može se u pohvalnom tonu napomenuti da leži na tragovima nekih radova Hala Ashbya, a i da mnogo što iz ovog filma neodoljivo podsjeća na kultni Društvo mrtvih pjesnika. Na ona vremena u kojima su filmski karakteri bili snažniji, ali su ih i topile veća privrženost, empatija i zajedništvo. Upravo je u tome onaj pravi božićni duh, praznična euforija i punina koja se izgubila u ispraznom gromoglasju konzumerizma, tišina najtoplije noći koja itekako odjekuje dušama svih osamljenika i u toj ih noći boli više no ikad.

Ocjena filma 4.5/5