"Kod očevog i stričevog stvaralaštva u Grafičkom zavodu Vodnjan tijekom 70-ih i 80-ih godina najviše cijenim njihovu hrabrost. To su pionirske godine. Išli su u potpuno nepoznati teritorij, ne samo zbog sitotiska, već i zbog umjetničkog izričaja u kreiranju plakata. Sigurno treba pohvaliti njihov odvažan pristup, ekspresiju i umjetničko izražavanje. U redu, postojale su i tad izvjesne tendencije u okružju, ali bili su na ovim prostorima, ako ne prvi, onda svakako među prvim studijima za vizualnu komunikaciju, dizajn, tisak, pogotovo sitotisak", kaže nam multimedijalni umjetnik Matija Debeljuh, čiji su otac Licio i stric Armando početkom 70-ih Grafički studio Vodnjan.
Matija Debeljuh suosnivač je i voditelj Apoteke, prostora za suvremenu umjetnost u središtu Vodnjana, u kojem je još devet dana otvorena izložba plakata čuvenog studija njegova oca fotografa Licia i strica dizajnera Armanda pod naslovom "Grafički studio Vodnjan - Skice za retrospektivu".
- Kao klinac sam s već pet-šest godina uz oca počeo fotografirati, točnije rečeno 'škljocati'. Bio sam u više u mraku nego na svjetlu, čemu je kumovala moja znatiželja za razvijanjem filmova, fotografija. Odnos fotolaboratorija i razvijanja filmova utjecalo je na moj umjetnički put i moje opredjeljenje prema izražavanju filmskim sredstvima. Možda će zvučati pretenciozno, ali stvarno je tako bilo - za najranijih dana kojih se sjećam, bavio sam se vizualnim izražavanjem, točnije razvijajući u prisutnosti oca i strica osjećaj za to izražavanje. Može zvučati smiješno, no kako sam odrastao, kroz promišljanje kadra ja sam djetinje razmišljao da svi imaju osjećaj za kompoziciju unutar kadra, a tek sam poslije shvatio da me je očevo i stričevo stvaralaštvo u Grafičkom studiju formiralo i prije razvoja neke moje umjetničke svijesti, veli Matija, koji je završio srednju školu 'grafički dizajn' kod profesora Ivana Obrovca, da bi zatim u Splitu studirao dizajn i video te se od tada počeo baviti dominantno videom i filmom.
Zašto skromniji podnaslov izložbe 'skice za retrospektivu'?
Likovni kritičar i kustos Mladen Lučić kaže da ovu izložbu plakata Grafičkog studija Vodnjan treba sagledati kao izvjesni Digest, kao prvi informativni susret s bogatim grafičkim stvaralaštvom koje je ovaj studio realizirao tijekom 70-ih i 80-ih godina proteklog stoljeća.
Jazz koncert Boška Petrovića u Pattinaggiu, ulaznica 10 dinara
- Izložbeni prostor Apoteke naprosto je premalen kako bi u njemu bio prezentiran čak i manji dio bogatog sitotiskarskog stvaralaštva ovog atelijera te je odlučeno da se izloži samo uži izbor plakata (uz neke manje tiskovine) koji su autorski definirani i potpisani od ovog studija, veli Lučić, žaleći što su izostale mnoge njihove kreacije kao i one druge nastale u tom atelijeru, a koje potpisuju najvažniji dizajneri Istre tog vremena, kao i brojne grafike najznačajnijih istarskih umjetnika koje su tamo stvorene i otisnute.
Matija Debeljuh - formirao se u očevom i stričevom Grafičkom studiju Vodnjan
Lučić podsjeća da je u vrijeme kada braća Debeljuh započinju sa svojim tiskarskim i kreativnim radom, hrvatska scena grafičkog oblikovanja jača je nego ikada.
U Zagrebu cvate CIO (Centar industrijskog oblikovanja) gdje, između ostalih, djeluju Stipe Brčić i Boris Ljubičić (Mediteranske igre u Splitu, 1979.), a neovisno, uz Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog, počinju djelovati Željko Borčić , Nenad Dogan, Ivan Doroghy i Boris Bućan koji će nešto kasnije (HNK u Splitu, 1983. i Zagrebački simfoničari, 1988.) hrvatski plakat uzdignuti na sam vrh svjetskih posterskih ostvarenja.
Likovni kritičar i kustos Mladen Lučić: "Ti plakati, kao i većina ostalih kreacija ovog Studija, odlikuju se smjelim i inovativnim estetskim i tehničkim rješenjima ostvarenim vještim spajanjem vizualnih (slike, simboli, boja, fotografija) i verbalnih sastavnica (tipografija)"
Takva produkcija plakata, nastavlja Lučić, mnogo je dugovala upravo sitotisku, a prednjačili su Sitotisak Studentskog centra te Studiji Brane Horvata i Vladimira Straže, koji su se specijalizirali i za tiskanje umjetničkih grafika. U takvom se ozračju pojavljuje i Grafički studio Vodnjan koji je bio jedan od prvih sitotiskarskih atelijera u Istri, a odigrao je pionirsku ulogu na području od Pazina do Pule.
Studio se s vremenom odmiče od početne proizvodnje za industrijske svrhe i okreće se vlastitom grafičkom izričaju, tako da uskoro većinu plakata, brošura, letaka, knjižica i ostalih tiskovina kreiraju i potpisuju braća Debeljuh; Armando kao dizajner i Licio kao fotograf.
Armando je krenuo u obiteljski posao s višegodišnjom karijerom organizatora i urednika različitih kulturnih i društvenih priredbi i tiskanih izdanja te s bogatim iskustvom grafičkog oblikovanja, dok se Licio uz glazbeni angažman i sitotiskarski obrt sve više bavi fotografiranjem. Takva simbioza ubrzo je donijela zavidne rezultate te je autorski pečat Grafičkog studija Vodnjan imao veliki utjecaj na razvoj grafičkog oblikovanja u Istri tog vremena.
"Zanimljivo je, ali i logično, da su se braća opredijelila uglavnom za oblikovanje propagandnih materijala brojnih kulturnih i sportskih manifestacija, a intenzivna je bila suradnja s Muzejom Revolucije Pula (današnji PPMI), Istarskom scenom Pula, Domom mladih u Puli, ali i drugim društvenim i kulturnim ustanovama onog vremena", nastavlja Lučić.
Zbog još uvijek svojevrsnih diktiranih ikonografskih obrazaca i ostalih uvjeta oblikovanja od socijalističke vlasti, dodaje on, kreativni vrhunci vodnjanskog dvojca najčešće se očituju u kazališnim, glazbenim i filmskim plakatima, a potpuna sloboda izraza možda je najvidljivija u plakatima MAFAF-a - Međuklupskog autorskog festivala amaterskog filma koji je bio najvećom godišnjom manifestacijom amaterskoga filma odraslih na području Jugoslavije, a održavao se u Puli od 1966. do 1990. godine.
"Ti plakati, kao i većina ostalih kreacija ovog Studija, odlikuju se smjelim i inovativnim estetskim i tehničkim rješenjima ostvarenim vještim spajanjem vizualnih (slike, simboli, boja, fotografija) i verbalnih sastavnica (tipografija)", veli Mladen Lučić.
Grafički studio Vodnjan oduvijek je bio otvoren za različite oblike suradnje te su njemu često stvarali i gostovali najznačajniji protagonisti ondašnje kulturne scene (Boško Obradović, Gorka Ostojić Cvajner, Martin Bizjak, Miro Ploj, Alfio Klarić, Albino Crnobori i dr.), kao što su u njemu i svoje prve značajnije dizajnerske korake realizirali Željko Burić, Predrag Spasojević ili Noel Mirković.
S vremenom se Grafički studio Vodnjan sve više orijentira k izradi umjetničkih grafika, a u njihovoj pripremi važnu je ulogu igrao, od početka djelovanja Studija pridruženi član, Franko Macan.
Na plakatu aktualne izložbe pridruženi član Grafičkog studija - Franko Macan
Krajem 80-ih godina Studio se pomalo gasi, ali uskoro svoje prostore ustupa Galeriji Venier (1994. - 2001.) koju vodi Liciova supruga Lucija Debeljuh.
Studio de facto i incognito nastavlja svoju djelatnost i kroz djelovanje galerije, jer još uvijek postojeći sitotiskarski stol proizvodi male grafike umjetnika koji u Galeriji izlažu, a koje su i sastavni dio kataloga kojeg Licio oblikuje, kao što je i osmislio originalan vizualni identitet galerije.
Jedna od osnovnih ideja bila je da Galerija Venier bude i otvorenom radionicom gdje će umjetnici, osim što će izlagati, realizirati i svoje grafike te je tako kao prvom nastala grafička mapa Cukerančići, Marcela Brajnovića.
Pravi izdavački pothvat bili su ‘Istarski rukopisi - Calligrafie Istriane’, edicija izdana 1998. godine koja se sastojala od 20 mapa istarskih umjetnika. Mape su sadržavale sedam grafika i jednu pjesmu pisanu rukopisom pjesnika. Galerija nakon desetak godina prestaje s radom, što je ujedno bio i konačan kraj djelovanja Grafičkog studija.
- Ipak, Studio i Galerija, koji su 30-ak godina djelovali u Trgovačkoj 70 u Vodnjanu, ostavili su neizbrisivi trag i nemjerljiv utjecaj na razvoj oblikovne misli, kao i formiranja suvremene umjetničke i kulturne scene ne samo u Istri, već i izvan njenih granica, ističe likovni kritičar i kustos Mladen Lučić.
Izložba plakata u vodnjanskoj Apoteci