Tko su autoriteti u suvremenoj umjetničkoj praksi i svijetu umjetnosti? U petak izložba u Puli

U petak, 3. studenog, u 19 sati, u galeriji HDLU-a Istre, Zagrebačka 4, Pula, otvorit će se izložba u sklopu tematskog selektiranog projekta HDLU-a Istre pod nazivom "Autoriteti".

Autoritet (lat. auctoritas:) ugled, dostojanstvo, moć, vlast) općenito znači ugled, zasluženo povjerenje, priznato značenje; osoba ili institucija koja uživa opći ugled i ima velik utjecaj (društveni, znanstveni, vjerski).

Tehnološki razvoj medija u današnjem svijetu otvorio je prostor za stvaranje neograničenog broja autoriteta. Isto tako, svjedoci smo da u procesu opće globalizacije i hiperprodukcije dobara umjetnički prostor biva zahvaćen kulturnom industrijom, a područje vizualnih umjetnosti, kao nikad dosad, postalo je opterećeno masovnom proizvodnjom i velikim brojem umjetničkih predmeta, ili pak takvih koji pretendiraju ka tom elitnom nazivu. Ovako ogromna proizvodnja koja po nekim teoretičarima zaslužuje naziv „zagađivanje" kulturnog, pa i samog boravišnog prostora zahtijeva poseban pogled na ovaj fenomen, kao i revidiranje naslijeđenog mišljenja o vrijednosti umjetničkog djela i njegovom mjestu u okviru socijalne zajednice, pa i niza drugih pitanja koji se bave samom umjetničkom praksom.

Veliki uspon vizualne kulture u drugoj polovici 20. st., kao i u prvim desetljećima 21. st., označava početak ere dominacije vizualnog u odnosu na lingvističku paradigmu, koja je do sada bila osnova humanističkih i društvenih znanosti. Intenzivan razvoj medija: televizije, filma, interneta i kompjuterske tehnologije, uspostavio je sasvim drugačije odnose u kulturi vidljivog. Danas smo bombardirani slikom i vizualnim informacijama, naša percepcija više nije svedena na pojavnosti iz našeg vidokruga, danas smo sposobni putovati u druge svjetove jednostavnim klikom. Jednostavno rečeno, svakodnevno smo suočeni s pritiskom raznih autoriteta koji izravno utječu na naše odluke.

Neminovno se uspostavlja i pojam umjetnički autoritet, a koji zapravo određuje tko ima pravo i može odrediti pripada li neka stvar ili artefakt povlaštenom krugu umjetnosti ili pak korpusu običnih stvari iz naše pojavnosti.

Donosi li novo vrijeme potrebu za revidiranjem povijesti umjetnosti, njenom novom sistematizacijom, pa i jednim novim odnosom naspram kvalitete i kvantitete umjetničke baštine?

Može li kroz prizmu jedne suvremene aksiologije pojam „remek-djelo", „djelo neprocjenjive vrijednosti", uopće opstati?

Tko su autoriteti u suvremenoj umjetničkoj praksi i svijetu umjetnosti?

Potpuno bi bilo iluzorno očekivati da umjetnička praksa može dati potpune odgovore na ova kompleksna pitanja koja su zagonetka za teoriju umjetnosti pa i za filozofiju umjetnosti.

Iz tog razloga ovaj projektni zadatak ne postavlja pred umjetnike narativni imperativ, nego da kroz likovne metafore i izraze potakne publiku na promišljanje o narastajućoj pojavi autoriteta koji su postali dio naše stvarnosti. (Milan Marin)