'TOLIKO O PTICAMA' Dubrovnik velikih autora oživio sinoć u pulskom Rojcu

Na jednostavnoj, ali efektnoj sceni, uz dojmljivu kostimografiju ponajviše obilježenu ovećim maskama ptičjih glava, uz dobru glumu Jasne Held, Ksenije Medović, Zvončice Šimić, Barbare Damić, Dubravke Mrvelj, Barbare Horvat i Lući Sarić, uz sugestivnu glazbu i suptilnu rasvjetu (uz doduše i problem lošeg ozvučenja), sinoćnju posljednju predstavu jubilarnog 30. PUF-a u prostorijama Dr. Inata u Rojcu dominantno čini (dinamički i glumački maštovito) citiran zgusnut kolaž divnih dijelova tekstova i pjesama dubrovačkih autora, poput naslovne pjesme Milana Milišića ili 'Lastavica' Luke Paljetka ('Nad gradom lastavice postaju drugi grad/nenaseljen od ljudi koji u rodu ptičju / nemaju krv, ni vene letećih bića').

Čuju se i toliko aktualne, iako 250 godina stare "Bilješke o malim gradovima i malim državama" prosvjetiteljskog dubrovačkog pisca Tome Basiljevića.

Nije nebitan dio o manjkavom ozvučenju jer se u predstavi može čuti i posebno moćan arhivski tonski zapis u kojem redatelj Ivica Kunčević (režirao u Studentskom teatru Lero mitske 1972. godine) u razgovoru s glumcima Kazališta Marina Držić na čitačoj probi predstave Maškarate ispod kuplja Iva Vojnovića  u jednome dijelu strastveno kaže ovo: "Duboko je to iz ovog Dubrovnika, iz ovog Vojnovića. Dubrovnik se hoće samo obnoviti, nikad ne razmišlja što će biti, nego samo da bude kao što je bilo".

Premda ne dopire do ponajboljih ovogodišnjih predstava jubilarnog izdanja međunarodnog kazališnog festivala, posebno pobjedničke češke predstave 'Otok', zaljubljenici u bogatu književnu baštinu Dubrovnika kao i u nezavisan teatar, u ovom slučaju Studentski teatar Lero, nisu izgubili ni jednu od ukupno 45 izvedbenih minuta.

Na YouTubeu je dostupna cijela predstava (ovdje s besprijekornim ozvučenjem), premijerno izvedena koncem studenog prošle godine u Teatru Lero u Lazaretima u Dubrovniku:

- Jedino se u Dubrovniku može napraviti takva predstava. Jer gospari imaju to poetično, to nježno. Ja to jako volim tu poetiku. Tko ne pozna njihov specijalni mentalitet i ljubav prema gradu (oni, naime, grad pišu s velikim slovom), teško mogu shvatiti i ovu predstavu, kazao nam je u naknadnom neformalnom razgovoru umjetnički voditelj PUF-a Branko Sušac, koji u nedavnom intervjuu za Istru24 nije zaboravio podsjetiti da je redatelj sinoćnje predstave, Davor Mojaš, jedan od suosnivača  PUF-a 1994. godine, zajedno s Nebojšom Borojevićem iz sisačke Daske, Romanom Bogdanom iz čakovečkoga Pinkleca te Sušcem iz Dr. Inata.

Predstava "Toliko o pticama" preuzima naslov pjesme Milana Milišića koju je napisao 1972., iste godine kada Ivica Kunčević u Studentskom teatru Lero režira Aristofanovu "Lizistratu".

Ovu predstavu Lero posvećuje uspomeni na svoje dugogodišnje prijatelje i suradnike koji su, svaki na svoj način, obilježili bogatu Lerovu kronologiju. Predstava je i posveta Vjeranu Zuppi koji je 1987. napisao Edipovu sobu, nekoliko puta izgovorenu u Lerovim izvedbama.

Zaključujemo s dva citata iz predstave "Toliko o pticama":

"Ubitačan mir malih gradova u kojima malobrojne osobe žive jedne među drugima i samo s njima veoma je poguban za duh i srce svakog bića koje misli. Unatoč duševnoj tromosti i lijenosti značajnoj za stanovnike malih gradova, groznoj dosadi koja ih muči i krajnje idejnom siromaštvu u kome životare, najmanja sitnica raspaljuje, razdražuje i oduševljava njihovu maštu u najvećoj mjeri. Ono što prolazi ulicama, ono što oni zapažaju vireći od jutra do večeri jedni drugima u prozore ozbiljno ih uzbuđuje i zaokuplja... U miru malih gradova obično je sve prazno i u glavama i na ulicama. Gotovo se nitko tamo ne koristi tim divnim slobodnim vremenom i tom nenaplativom dokolicom... U malim gradovima duh povlačenjem i samoćom dobiva ono što gubi u društvu. Tko se s drugima pravi da je slijep, riskira da pokvari vid, a tko stalno sluša druge kako bulazne, u opasnosti je da i sam iskvari moć rasuđivanja." (Tomo Basiljević, Bilješke o malim gradovima i malim državama)

"Nad ovim Gradom, već dugo vremena, / sunce je noćna svjetiljka. / Ovo je Grad u kojemu, / a o tome postoje čvrsti dokazi, /sjene padaju u zagrljaj sjenama." (Vjeran Zupa, 'Edipova soba')