TRODNEVNI SUSRET: Arhitektura koja liječi, iz prostora kolektivne bolesti u mjesta zajedničkog izlječenja

U okviru paneuropske platforme LINA (Learning, Interacting and Networking in Architecture) u Puli će se od 27. do 29. travnja održati program From Care to Cure and Back koji obuhvaća predstavljanje publikacija, arhitektonske priče u hodu, performativna izlaganja, te filmske projekcije i razgovore s umjetnicima. Udružujući niz lokalnih i međunarodnih arhitekata/ica, umjetnika/ca i interdisciplinarnih udruženja s područja prostornih i urbanih praksi, kroz ovaj program kritički se istražuje arhitektonska baština, suživot prošlih, sadašnjih i budućih zajednica u odnosu na napuštenu arhitekturu, te potiče transformacija materijalnog i nematerijalnog okruženja iz “prostora kolektivne bolesti” u “mjesta zajedničkog izlječenja”. Studija slučaja je objekt Dječjeg lječilišta u Krvavici, remek-djelo zagonetnog arhitekta Rikarda Marasovića iz 1965. godine, osnovni istraživački medij je film, a metoda rad u zajednici.

foto: DAI - SAI

Predstavljanje publikacija, i edicija kojima je Društvo arhitekata Istre izdavač, održat će se prvu večer programa u prostorima Galerije DAI-SAI, Smareglina 1, Pula. Emil Jurcan govorit će o zadnjem izdanju edicije Dobrolet ‘O participativnoj arhitekturi’ talijanskog autora Giancarla De Carla. Nasuprot ideji arhitekture kao produkta individualnog kreativnog akta, za arhitekta De Carla arhitektura je “proces” koji se bazira na participaciji, arhitektura postaje “realna utopija”, konstruirajuća platforma zajednice. Ana Dana Beroš, koja potpisuje i koncepciju čitavog programa, predstavit će ediciju ‘Publishing Acts’ i niz eksperimentalnih radionica koje su se dogodile u Puli (2017.), Šibeniku (2018.) i Rijeci (2019. i 2020.), a koje razmatraju izdavaštvo kao kritičku prostornu praksu, izvan okvira proizvodnje dominantnog znanja o gradovima. Na kraju večeri, Mika Savela izložit će konceptualno putovanje Jadranskom magistralom u obliku fanzina ‘S'lim Adria’, govoreći o susretima s brojnim angažiranim pojedincima i skupinama čiji se rad nalazi u središtu kritičkih kulturnih i fizičkih uvjeta koje stvara monoekonomija masovnog turizma.

Arhitektonske priče u hodu, počet će u petak ujutro, 28. 4., u Carrarinoj ulici 2, ispred ulaza u Malo rimsko kazalište. Autor impozantne rekonstrukcije antičkoga kazališta je Emil Jurcan, koji će i voditi publiku, objasnit će složeni proces stvaranja autonomne i suvremene arhitekture na zatečenom stanju arheoloških fragmenata antičkih, srednjovjekovnih i kasnijih razdoblja povijesti. Projekt rekonstrukcije Malog rimskog kazališta dobitnik je posebnog priznanja Nagrade Piranesi, te je jedan od nominiranih radova za ovogodišnju Nagradu Bernardo Bernardi koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata. Breda Bizjak, predsjednica DAI-SAI, autorica revitalizacije austro-ugarskog podzemnog sustava, koji se rasprostire ispod sedam gradskih brežuljaka i izvan perimetra grada, a koji su dugo vremena bili zatvoreni za javnost i postupno brisani iz memorije građana, provest će publiku tunelima ispod brežuljka Kaštel. Nekad zapušteni sustav podzemnih skloništa, danas postaje drukčiji ulični prostor, pješački metro grada, koji se povezuje s parterom, javni prostorom ispred mletačke tvrđave u kojoj je smješten Povijesni i pomorski muzej Istre.

Performativna izlaganja, u popodnevnom nastavku programa u Galeriji DAI-SAI, u Smareglinoj 1, započet će članice udruženja mART iz Makarske, Tina Divić i Dijana Jelić Škorlić, prezentacijom projekta “Liječenje lječilišta”, čiji je cilj bio u post-pandemijsko vrijeme potaknuti promišljanje odnosa bolesti i prostornih manifestacija te praksa liječenja, na primjeru odnosa prema devastiranoj modernističkoj arhitekturi Dječjeg lječilišta u Krvavici.

Boštjan Bugarič, urednik open source web portala Architectuul iz Berlina, u performativnom izlaganju “Priroda kao subjekt”, govorit će o novim paradigmama post-antropocenog svijeta na primjeru Omladinskog lječilišta i odmarališta Debeli Rtič u Sloveniji.

Mika Savela, suosnivač platforme Selim Projects iz Helsinkija, izložit će studiju slučaja Sanatorija za plućne bolesnike u Paimiju renomiranog finskog arhitekta Alvara Aalta, kroz ikoničku kanonizaciju modernističke arhitekture, tržišnu rasprodaju objekta te moguću reimaginaciju kao kulturne institucije, pod naslovom “Duhovi sanatorija, eksperimenti u stvaranju (male) arhivske drame”.

Alessio Rosati, voditelj institucijskih projekata u muzeju MAXXI u Rimu, izložit će primjer Instituta za odgoj Marchiondi Spagliardi u Milanu, talijanskog arhitekta Vittoriana Viganòa, pod naslovom “Dječaci ne bježe”. Institut, namijenjen edukaciji delikvenata, kroz svoju je povijest bio napušten, skvotiran, ispražnjen, zaštićen kao kulturno dobro, te subjekt mnogih ambicioznih, no bezuspješnih projekata. Mogućnost obnove Instituta postavlja paradigmatska pitanja koja se tiču i mnogih drugih modernističkih zgrada na svijetu.

Tamara Bjažić Klarin, povjesničarka arhitekture s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu (IPU), u izlaganju “Paralelni kolosijeci arhitekta Rikarda Rika Marasovića – skica za biografiju i daljnje istraživanje” govorit će o oglednom primjeru arhitekta “novog kova” – slikaru, projektantu, publicistu, urbanistu, edukatoru, konzervatoru, ali i društveno-politički angažiranom stručnjaku, koji je poput Dječjeg lječilišta u Krvavici, isključen je iz dosadašnjih nacionalnih pregleda povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća.

Sonja Leboš, kulturna antropologinja iz Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), postavit će pitanje kakav je odnos među ljudima omogućio izgrađeni okoliš u Krvavici u performativnom izlaganju naslova “Humana i politička ekologija mjesta: Krvavica – arhitektura koja liječi”. Primjenom transdisciplinarnih analitičkih alata na filmu koji je nastao u Igalu u obližnjoj Crnoj Gori, gdje su djeca liječena od rahitisa, izlagačica će pokušati dati obris moguće budućnosti Krvavice.

Filmske projekcije o Dječjem lječilištu u Krvavici i razgovore s umjetnicima, čileanskim redateljem Joaquínom Mora i slovenskom dokumentarnom redateljicom Rebekom Bratož Gornik, vodit će Ana Dana Beroš, izvršna producentica filmova ispred DAI-SAI i platfome LINA, rađenih uz terensku snimateljsku podršku Matije Kralja Štefančića.

Film “The Sound That Remains” autora Joaquína More fokusira se na iskustvo naseljavanja napuštene zgrade zvukom i performansom. Težnja filma nije tek dokumentirati zgradu nekadašnjeg Dječjeg lječilišta u sadašnjosti, nego nasloniti se na kolektivnu memoriju kako bi se izgradio zvučni identitet mjesta, što je dijelom realizirano i koreografijom članica folklornog zbora Tempet iz Makarske. Video razgovor s umjetnikom o nastanku filma može se pogledati ovdje.

Rebeka Bratož Gornik, u doku-fiktivnom filmu “Timecapsule”, bavi se enigmatskom personom arhitekta Rikarda Marasovića, u kojem naracija nastaje iz suvremenih intervjua s arhitektima istraživačima, lokalnim povjesničarem i krvaviškom zajednicom, a njegov lik tumači istaknuti lokalni glumac - amater. Naracija propituje poziciju autoriteta arhitekta kroz prošlost, sadašnjost i moguću budućnost Dječjeg lječilišta u Krvavici, kao zajednice vezane uz tu arhitekturu. Video razgovor s umjetnicom o nastanku filma može se pogledati ovdje.

Zajedničke refleksije From care to cure and back, održat će se u subotu 29.4., u Galeriji DAI-SAI, i privremeno pokušati zaokružiti prvu etapu trogodišnjeg programa koji se bavi transformacijom arhitekture iz prostora kolektivne bolesti u mjesta zajedničkog izlječenja, uz pozvane izlagač/ice, filmske autor/ice i zainteresiranu javnost, te moderaciju kustosice programa Ane Dane Beroš.

Program će se održavati na engleskom, djelomično i hrvatskom jeziku.