Prostor „Prozora u prošlost“ u pulskoj Carrarinoj ulici broj 4 vjerojatno je najmanja galerija u Hrvatskoj, i pritom je doslovno prozor; izlog u kojem se postavljaju male arheološke izložbe od kojih je svaka opremljena svime što imaju i one „velike“: eksponatima, naslovom, dizajnerskim rješenjem postava, plakatom, tekstom i katalogom.
Trenutno je na tom mjestu postavljena izložba „Reljefni prikazi na dvama primjerima korintskih zdjela“. Riječ je o tipu rimske reljefne keramike pronađene u proljeće 2005. godine u četvrti sv. Teodora, koju su potom rekonstruirali restauratori Arheološkog muzeja Istre. Autor izložbe je arheolog i kustos Tomislav Franić.
Izložene korintske zdjele pronađene su prilikom istraživanja u pulskoj Kandlerovoj ulici. Kad kažemo „korintske“ znači li to da su stvarno stigle upravo iz Korinta ili se samo tako zovu?
Korintske zdjele dobile su naziv prema mjestu proizvodnje i mjestu na kojemu je pronađen veliki broj ulomaka, Korintu. U to je vrijeme bila vrlo intenzivna i razgranata trgovina, intenzivne veze, kolanje robe, stanovništva i ideja tako da vrlo vjerojatno potječu iz Korinta. Za definitivnu potvrdu potrebno je napraviti analize keramike, odnosno sastava gline samih posuda.
foto: Arheloški muzej Istre
Znači li to da ih je tamo najviše pronađeno?
Pronađeno ih je poprilično, ali ih je pronađeno jako puno i u Grčkoj u okolici Patrasa i u Italiji, u Apuliji. Možda je ovaj podatak rezultat samo stanja istraženosti, ali također, može ukazivati na to da je na prostoru Korinta bilo mjesto proizvodnje, Patrasa distribucije ili uporabe, a Apulije uporabe. Vjerojatno je ova keramika u Apuliji bila vrlo popularna pa je zato i pronađena u većem broju.
Jesu li one bile popularne, na primjer, i u Rimu? U katalogu stoji cijelo Sredozemlje, premda pretežno zapadni dio, ali jesu li bile popularne u Rimu, u samoj prijestolnici?
Pronađene su i u Rimu, ali ne u tim količinama kao u Apuliji. Tamo je bilo keramike iz svih dijelova carstva, ali i lokalne proizvodnje. Korintske zdjele su samo jedan tip posude koji je kolao carstvom.
Znači li to da su bogato i u stvari s velikom pažnjom dekorirane i ukrašene posude s reljefima bile namijenjene imućnijim ljudima?
Nisu bile namijenjene isključivo bogatima jer keramičko posuđe nije bilo skupo. Generalno govoreći, bogati ljudi posjedovali su skupocjeno metalno posuđe, a fino keramičko posuđe je zapravo bila keramička imitacija metalnog posuđa i koristili su je svi koji si nisu mogli priuštiti metalno. Postojalo je više tipova finog rimskog keramičkog posuđa koja se proizvodila serijski, pa tako i više tipova reljefnog posuđa.
foto: Arheloški muzej Istre
Ima li još takvih posuda pronađenih na području Istre i imamo li u muzeju i drugih osim ovih trenutno izloženih u „Prozoru u prošlost“?
U Arheološkom muzeju Istre imamo još primjera ovih posuda, ali su ove dvije zbog svoje reprezentativnosti odabrane za izlaganje javnosti. Većina ovih posuda iz AMI-ja je iz Pule.
Korintske posude su Istri su pronađene još i na Vižuli i Medulinu. Arheološki su potvrđene i u drugim mjestima u Hrvatskoj: Vidu kod Metkovića, Solinu, Ninu, Zadru, Sisku i Gardunu.
Koja je bila namjena tih posuda?
Pretpostavlja se da su korištene kao posude za piće, a mogle su se koristiti i za čuvanje i serviranje hrane. Postoji mišljenje da su mogle služiti i na držanje nekih masti, začina, pudera itd. Iako pripadaju istom tipu, ove su posude, ovisno o njihovoj veličini, mogle služiti ili za piće ili za čuvanje i serviranje hrane. S obzirom da su obje ovdje izložene posude većih dimenzija, govorimo o piksidama (zdjelama). Stoga se lako može pretpostaviti da su služile za serviranje ili čuvanje hrane, a vrlo malo je vjerojatno da su korištene za piće.
Na korintskim posudama u reljefu se uvijek pojavljuju scene iz iste figurativne skupine.
Sveobuhvatnu analizu korintskih posuda u svojem radu dao je Daniele Malfitana i on je izdvojio sedam skupina čiju podjelu sam i ja slijedio u katalogu koji prati ovu izložbu. Te figurativne skupine koje je on izdvojio su: Herkulova djela, scene borbi (amazonomahija?), ritualne (dionizijske) scene, gozba bogova, prikazi krajolika, vegetabilni motivi i ″Homerske″ scene.
Zanimljivo je da se jedino scene s Herkulovim djelima uvijek navode istim redoslijedom, dok je u ostalima skupinama redoslijed scena većinom potpuno slučajan, a neke se scene mogu i ponavljati.
Tako je. U reljefu se nalaze scene s prikazom Herkulovih djela s istim redoslijedom scena na svim posudama. Odnosno, zanimljivo je da se scene u istom redoslijedu uvijek pojavljuju na dvije posude, 7 na prvoj i 6 na drugoj, s tim da se dvije scene ponavljaju na obje posude, dok se deseti Herkulov zadatak (hvatanje Gerionovog stada) nikada ne prikazuje.
U ostalim skupinama, relativni položaj scena u frizu mogao se mijenjati, uparivati i kombinirati, dok je na nekim posudama redoslijed bio isti. Redoslijed scena većinom je potpuno slučajan tako da su se na nekim posudama mogle i ponoviti iste scene. Jedan takav primjer imamo i na posudi s prikazima scena borbi koja je prezentirana ovom izložbom.
Na jednoj našoj posudi je prikaz borbi, a na drugoj dionizijske scene.
Na reljefu prve posude prikaz je scena borbi. Postoje različita mišljenja, kao na primjer da je tu prikazana borba sa amazonkama ili nekakva povijesna bitka do toga da su to samo dekorativni elementi.
Na ovoj posudi dva puta se pojavljuje scena konjanika koji vjerojatno potječu iz istog kalupa, ali su nakon vađenja posude iz kalupa ručno dorađeni. Naime scene, motivi na frizu izrađeni su utiskivanjem matrice u kalup, dok su se neki dekorativni detalji koji nisu bili izvedeni u pojedinačnoj matrici dodavali ručno upotrebom štapića, kao na primjer u izvedbi travnjaka i detaljima odjeće nekih figura.
Na drugoj slabije očuvanoj posudi, u dva sačuvana segmenta prikazane su religijske, odnosno dionizijske scene.
Korintske će posude u Carrarinoj 4 biti izložene do kraja siječnja, a autor izložbenog postava je Vjeran Juhas.
