U petak, 30. rujna 2022., u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost u 19 sati održat će se otvorenje izložbe Dragane Sapanjoš pod nazivom Back Together Again.
Kada bi umjernost bila osoba; rekla bi joj:
Kad si ovdje sa mnom
Ova soba više nema zidove
Već stabla
Beskonačna stabla
Kad si pokraj mene
Ovaj ljubičasti strop
Više ne postoji
Vidim nebo nad nama
Koji ostajemo ovdje, napušteni
Kao da ne postoji više
Ništa, više ništa na svijetu
Svira usna harmonika
Čini mi se kao orgulje
Koje vibriraju za tebe i za mene
Gore na beskonačnosti neba
Za tebe i za mene
Na nebu
Pa bi sa njom započela razgovor oko značajke ovog teksta, koji u jednom segmentu posjeduje igru riječi koja dovodi u pitanje odnos života i smrti, čiji se smisao, nažalost gubi u prijevodu. Naime talijanska riječ za orgulje je organo koja može značiti i orgulje i ljudski organ. Dakle što to još vibrira u nebesima? Mehanički proizveden zvuk ili ljudskost?
Dragana Sapanjoš
Regeneracija mjere umjetnosti
Back Together Again (Ponovno zajedno) je naziv izložbe Dragane Sapanjoš koja nas umjetnošću još jednom poziva da ponovno pronađemo ljubav prema životu i umjetnosti koje su danas kao nikad dosad u neprestanoj opasnosti, izložene rizicima bolesti (pandemije) i ratova, u blizini i daljini, te njihovih posljedica.
Umjetnica se sa njima suočava na više razina, složenom i multidisciplinarnom izložbom. Naime, premda se izražava na području vizualnih umjetnosti, dakle izražajnim oblikom koji bi se prvenstveno trebao ticati vida, ne ustručava se upotrijebiti metode i sredstva kojima se mogu aktivirati i druga osjetila. Izložba nas dočekuje glazbom i pjesmom koje naše uši čuju prije ulaska na samu izložbu. No, ne radi se o eksperimentalnoj glazbi, pa čak ni o etničkim pjesmama i folkloru, već o takozvanoj talijanskoj zabavnoj glazbi, točnije o jednoj od najpoznatijih i najpopularnijih pjesama u Italiji i šire. Il cielo in una stanza
(Nebo u jednoj sobi) skladba Gina Paolija:
(Iz predgovora, Giacinto Di Pietrantonio)
