Prijenos 36. svečane dodjele Europskih filmskih nagrada održava se večeras u Areni Berlin, a može se pratiti na Trećem programu HTV-a od 19.30 sati. U konkurenciji je i odličan film Juraja Lerotića "Sigurno mjesto".
Komentatori u studiju HTV- su filmski kritičari Višnja Pentić i Boško Picula.
Drama 'Sigurno mjesto' redatelja, scenarista i glumca Juraja Lerotića već je osvojila mnogo nagrada na renomiranim inozemnim festivalima.
Dirljiv prikaz suočavanja sa samoubojstvom brata (i sina) temelji se na stvarnom iskustvu Jurja Lerotića (koji u filmu igra samoga sebe). Priča se temelji na samoubojstvu njegova brata, snimatelja Jakova Lerotića.
Nakon ljetošnje premijere na 70. Puli u Areni (gdje je osvojio tri Zlatne Arene; za režiju i mušku ulogu i fotografiju, a dobio je unatoč teškoj temi i visoku ocjenu publike,) autor Juraj Lerotić kazao je pred novinarima da se prvo bojao koliko će film uspjeti doći do publike, em zbog teške teme, em zbog toga što nisu inzistirali na emocijama.
Koncem prošle godine, u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, na pitanje koliko film “Sigurno mjesto” može ukazati na često tabuiziranu temu suicida i mentalnog zdravlja, Juraj Lerotić je odgovorio:
“Egejsko more je nazvano po Egeju koji se u njemu namjerno utopio. S druge strane, sve do Francuske revolucije otkidali su se udovi onima koji bi pokušali suicid, a katolički svećenik je sve do 1983. godine mogao uskratiti crkveni ukop samoubojici. Povijest suicida istodobno je povijest glorificiranja, mistifikacije, ali i brutalne osude. Često se ne uzima u obzir da do samoubojstva najčešće dolazi iz duboke unutarnje prisile, a rjeđe iz slobodne volje. Nasuprot šutnji i neznanju stoje šokantne brojke. U Njemačkoj godišnje suicid počini 10.000 ljudi (za usporedbu: 5.000 njih pogine u prometu). Ne vjerujem da su naše statistike bolje. Vjerojatno film može upozoriti na taj problem, ali potrebna je prije svega politička volja da se na tom polju nešto promijeni", kazao je Lerotić, dodavši: "Da sam ga snimao samo iz terapijskih razloga, bio bi cendrav; da sam ga snimao samo iz razloga građanskog angažmana, bio bi pamflet; da sam ga snimao ganjajući katarzu, bio bi sladunjav. Pokušao sam pokazati kompleksnost tog događaja i emocija. Mislim da romantiziramo proces snimanja filma kada ga uspoređujemo s terapijom”, kazao je autor.
Kao hrvatski kandidat za Oscara, ovaj debitantski dugometražni Lerotićev film nagrađen je za režiju i/ili glavnu ulogu na Locarno film festivalu, Sarajevo film festivalu, Ljubljana film festivalu, beogradskom Festivalu autorskog filma, Cottbus film festivalu, Peking film festivalu, Lisabon film festivalu, Festival cinema Mediterraneenu...
