(VIDEO) AGNEZA VALE IZ RAKLJA U 97. GODINI ŽIVOTA OBJAVILA PRVU KNJIGU „Vajka triba poj kontra tuge! Živiti triba i pisati triba!“

- Rođena san na 28. sičnja 1926. lita. Sad ću ti povidati: jedan put su me anketirali da kako bin se deklarirala. San njin rekla da ne znan čigova san. Moj did je služija vojsku Napoleonu, otac Austrougarskoj, muž mi je služija talijansku vojsku, a sin jugoslavensku. Unuka niman, iman unuke. Ma da je muški, unuk bi mi služija hrvatsku vojsku. I sad povi ti meni kako da se ja deklariran, govori nam devedesetšestogodišnjakinja Agneza Vale u svom stanu u Puli, inzistirajući pritom da naglasimo kako ipak još uvijek nema punih 97 godina.

Mati Baloti nije pokazala svoje stihove

Poznavala je, govori nam, i slavnog Rakljanca Matu Balotu, ali nije mu nikad pokazivala svoje rukopise. Njegova je sestra, pojašnjava nam Agneza, bila u braku s njezinim bratom i mnogo su se puta družili no više su, veli, zajedno razgovarali i pjevali no što su čitali.

- Za vrime rata Pula je bila podiljena. Na Velen Vrhu i u Šijani je bila granica. Mi ki smo živili vanka smo bili zona B, a za dojti u Pulu kadi je bila zona A – smo morali imati propusnicu. Ko si je riva nabaviti... Tako san zgubila četiri lita škole. Propala mi je mladost. Ma ja san vajk doma šila. I moja baba je šila moderne, a mater njoj je vajk pomogla. Još imamo makinu u Raklju u našoj hiži. A onda san se 1947. lita z mužon doselila u Pulu i upisala tečaj šivanja, pojašnjava nam Agneza kako je odabrala svoj životni poziv.

Pisanje kao terapija

- Sinko moj, život mi je uza čuda dragih ljudi. Moreš opstati ili propasti… Moji ormari su bili puni črnine, ma steši san obukla šaru kotulu ku mi je kupila šćer i pošla u pulsku Čitaonicu Kluba umirovljenika. Tamo su mi knjige doprle vrata da zajden van iz samoće. Plakati moreš, ko ne biš puka, ali vajk moraš poj naprid radi ljudi oko sebe. Vajk triba poj kontra tuge! Živiti triba i pisati triba! Ni pošteno da drugi gube svoje vrime i svoja lita na tvoju tugu, govori nam mudra Agneza koja ima kćer Ritu, troje unučadi i troje praunučadi.

Kreativnošću protiv godina

U kreativnim radionicama Kluba umirovljenika našla je novi smisao. Uz šivanje, počela se baviti i kiparstvom, slikanjem, izrađivanjem lutaka te pisanjem. Naslovnicu njezine zbirke pjesama „Libar života“ krasi tako upravo njezin akvarel nastao prije tri godine kada se otprilike počela rađati i ideja za objavljivanjem rukopisa.

Agnezine rukotvorine

I tako je nastala zbirka koja sadrži četrdesetak pjesama raspoređenih u 12 poglavlja, no ima i nekoliko kratkih priča. Pisane su mahom na dijalektu, iako ima i standarda, a i talijanskog jezika. Urednik publikacije je Denis Kontošić za kojeg govori kako joj je bio velika podrška prilikom realizacije njezinog Libra života.

Nikad ni kasno za "Libar života"

Promocija Libra života održat će se sutra u Društvenom domu Rakalj s početkom u 17 sati. Glavna zvijezda večeri, Agneza, jako je uzbuđena.

Agnezine lutke u istarskoj narodnoj nošnji

- Znaš kako san sretna da san uspjela u trećoj dobi moga života dokazati da nikad ni kasno. Neka knjiga ustane zavajk mojoj dici i potomstvu. Libar ne umire. Zato san mu dala ime Libar života. Puno triba čitati. Knjiga ti pomaže, s njon razgovaraš. Ona ti priča, a ko je ne razumiš – pročitaj je dva puta, tri puta... Nikad to ni zgubljeno vrime. Ćete ben mesti i čistiti, vajk se more naj 15 minuti u danu za čitati, aš to je dio kulture. I učeni ljudi čitaju jer vajk se ima ča za naučiti, zaključuje spisateljica iz Raklja Agneza Vale.