"Sinko moj, život mi je uza čuda dragih ljudi. Moreš opstati ili propasti… Moji ormari su bili puni črnine, ma steši san obukla šaru kotulu i pošla u pulsku Čitaonicu Kluba umirovljenika. Tamo su mi knjige doprle vrata da zajden van iz samoće. Plakati moreš, ko ne biš puka, ali vajk moraš poj naprid“ govori nam nevjerojatno vitalna Agneza Vale koja će sutra u svom rodnom Raklju promovirati svoju prvu knjigu "Libar života" i tako ostvariti svoj mladenački san
"Sinko moj, život mi je uza čuda dragih ljudi. Moreš opstati ili propasti… Moji ormari su bili puni črnine, ma steši san obukla šaru kotulu i pošla u pulsku Čitaonicu Kluba umirovljenika. Tamo su mi knjige doprle vrata da zajden van iz samoće. Plakati moreš, ko ne biš puka, ali vajk moraš poj naprid“ govori nam nevjerojatno vitalna Agneza Vale koja će sutra u svom rodnom Raklju promovirati svoju prvu knjigu "Libar života" i tako ostvariti svoj mladenački san
- Rođena san na 28. sičnja 1926. lita. Sad ću ti povidati: jedan put su me anketirali da kako bin se deklarirala. San njin rekla da ne znan čigova san. Moj did je služija vojsku Napoleonu, otac Austrougarskoj, muž mi je služija talijansku vojsku, a sin jugoslavensku. Unuka niman, iman unuke. Ma da je muški, unuk bi mi služija hrvatsku vojsku. I sad povi ti meni kako da se ja deklariran, govori nam devedesetšestogodišnjakinja Agneza Vale u svom stanu u Puli, inzistirajući pritom da naglasimo kako ipak još uvijek nema punih 97 godina.
Agneza Vale je rođena u Raklju, a čitav je radni vijek provela kao krojačica i upravo joj je kreativnost pomagala u najtežim životnim situacijama. Za školovanje, nažalost, nije imala prilike, ali čitati i pisati oduvijek je voljela.
Poznavala je, govori nam, i slavnog Rakljanca Matu Balotu, ali nije mu nikad pokazivala svoje rukopise. Njegova je sestra, pojašnjava nam Agneza, bila u braku s njezinim bratom i mnogo su se puta družili no više su, veli, zajedno razgovarali i pjevali no što su čitali.
- Za vrime rata Pula je bila podiljena. Na Velen Vrhu i u Šijani je bila granica. Mi ki smo živili vanka smo bili zona B, a za dojti u Pulu kadi je bila zona A – smo morali imati propusnicu. Ko si je riva nabaviti... Tako san zgubila četiri lita škole. Propala mi je mladost. Ma ja san vajk doma šila. I moja baba je šila moderne, a mater njoj je vajk pomogla. Još imamo makinu u Raklju u našoj hiži. A onda san se 1947. lita z mužon doselila u Pulu i upisala tečaj šivanja, pojašnjava nam Agneza kako je odabrala svoj životni poziv.
Pisanje joj je ipak bilo san od rane mladosti, ali tek je nakon obiteljske tragedije poeziju doživjela kao svojevrsni vid terapije. Prije 27 godina suprug joj je, naime, poginuo u prometnoj nesreći, a Agneza je također bila s njim u automobilu. Prije četiri godine izgubila je i sina, mada reći će kako „oni nisu nikad pošli jer ih ona nosi sa sobon, poli srca“.
- Sinko moj, život mi je uza čuda dragih ljudi. Moreš opstati ili propasti… Moji ormari su bili puni črnine, ma steši san obukla šaru kotulu ku mi je kupila šćer i pošla u pulsku Čitaonicu Kluba umirovljenika. Tamo su mi knjige doprle vrata da zajden van iz samoće. Plakati moreš, ko ne biš puka, ali vajk moraš poj naprid radi ljudi oko sebe. Vajk triba poj kontra tuge! Živiti triba i pisati triba! Ni pošteno da drugi gube svoje vrime i svoja lita na tvoju tugu, govori nam mudra Agneza koja ima kćer Ritu, troje unučadi i troje praunučadi.
U kreativnim radionicama Kluba umirovljenika našla je novi smisao. Uz šivanje, počela se baviti i kiparstvom, slikanjem, izrađivanjem lutaka te pisanjem. Naslovnicu njezine zbirke pjesama „Libar života“ krasi tako upravo njezin akvarel nastao prije tri godine kada se otprilike počela rađati i ideja za objavljivanjem rukopisa.
AGNEZA VALEPisati san počela da zajden iz mračnih misli ke su me dugo držale. Da to prevladan, ja san se počela tornjivati u vrime kad mi je bilo lipo, u ditinjstvo u Raklju. Pošla san tamo kadi si moren pomoći. Vajk, ali vajk triba iskati pozitivu, sinko moj
I tako je nastala zbirka koja sadrži četrdesetak pjesama raspoređenih u 12 poglavlja, no ima i nekoliko kratkih priča. Pisane su mahom na dijalektu, iako ima i standarda, a i talijanskog jezika. Urednik publikacije je Denis Kontošić za kojeg govori kako joj je bio velika podrška prilikom realizacije njezinog Libra života.
AGNEZA VALEVolin opisivati more, ribare, kamenje… To je moj Rakalj! On ima čari. Ja san resla uz prirodu. Nisan je učila iz knjige. Uživo san vidila i jance i pipliće i tiće. Meni je priroda ušla u dušu i još je tamo pod mojin ključen. Pišen i o povijesti i o događajima kima san svjedočila. Bilo je čuda tužnih slika u povijesti Istre sinko
Promocija Libra života održat će se sutra u Društvenom domu Rakalj s početkom u 17 sati. Glavna zvijezda večeri, Agneza, jako je uzbuđena.
- Znaš kako san sretna da san uspjela u trećoj dobi moga života dokazati da nikad ni kasno. Neka knjiga ustane zavajk mojoj dici i potomstvu. Libar ne umire. Zato san mu dala ime Libar života. Puno triba čitati. Knjiga ti pomaže, s njon razgovaraš. Ona ti priča, a ko je ne razumiš – pročitaj je dva puta, tri puta... Nikad to ni zgubljeno vrime. Ćete ben mesti i čistiti, vajk se more naj 15 minuti u danu za čitati, aš to je dio kulture. I učeni ljudi čitaju jer vajk se ima ča za naučiti, zaključuje spisateljica iz Raklja Agneza Vale.
Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu * Rješenje ipak postoji
Na pitanje je li točno da mu je istekla osobna iskaznica i da nema prebivalište na području Grada Umaga, Galović kaže da to nije točno, i da mu iskaznica ističe 10. veljače 2025. godine. Naveo je da mu je na osobnoj iskaznici navedena adresa Školska 5 na području Umaga, no da je u međuvremenu preselio na drugu adresu gdje i sada živi, ali također na području grada Umaga
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
