Smrt dođe, brazda ostaje. Nedavno je u Trstu u 74. godini preminuo Walter Macovaz, rođeni Grožnjȁnac, glazbenik, pasionirani graditelj bajseva i drugih gudačkih i žičanih instrumenata. I one koje je izradio i one koje je za života prikupio, darovao je Muzeju narodnih glazbala u Završju. Muzej je posvećen čuvenom sviraču i izrađivaču bajseva i violina Ottaviu Štokovcu. Vrijedi osvijetliti ove dvije sjajne osobe
Smrt dođe, brazda ostaje. Nedavno je u Trstu u 74. godini preminuo Walter Macovaz, rođeni Grožnjȁnac, glazbenik, pasionirani graditelj bajseva i drugih gudačkih i žičanih instrumenata. I one koje je izradio i one koje je za života prikupio, darovao je Muzeju narodnih glazbala u Završju. Muzej je posvećen čuvenom sviraču i izrađivaču bajseva i violina Ottaviu Štokovcu. Vrijedi osvijetliti ove dvije sjajne osobe
Neki za života naprave puno toga, a da taj doprinos u široj zajednici ostane nepravedno zapostavljen. No, trag, brazda ostaje.
Prije nepuna dva mjeseca u Trstu je u 74. godini preminuo rođeni Grožnjȁnac Walter Macovaz, glazbenik, pasionirani graditelj bajseva i drugih gudačkih i žičanih instrumenata, književnik, po struci brodograditelj s diplomom nautičke akademije, poznat po sindikalnom i političkom djelovanju u ljevičarskim krugovima.
Mnoge instrumente koje je dizajnirao i izradio, te za života prikupio, darovao je Muzeju narodnih glazbala u Završju.
Među više od 50 instrumenata od sjeverne Europe do Bliskog Istoka, nalazi se i varijacija mandoline - mandolon s konca 17. stoljeća, jedan od svega pet u Europi.
- Walter je bio izvanredan karakter. Velikodušan, pažljiv, entuzijastičan, kazao je početkom veljače tada za Il Piccolo načelnik Grožnjana Claudio Stocovaz, s kojim smo ovog tjedna posjetili Muzej narodnih glazbala u Završju, koje je za života prikupio ili izradio te Završju poklonio Walter Macovaz. On je i vodio muzej do smrti.
Slijedi vrijedan 14-minutni film o Walteru Macovzu, ali i tradiciji, koji je snimio Claudio Sepin:
No, najvažniji cilj muzeja koji djeluje od 2016. godine (naziva MU-BAJS) je spašavanje istarske narodne tradicije te obnova spoznaja i načina izrađivanja narodnih glazbala
Danas je Završje (tal. Piemonte d’Istria) sablasno tiho, gotovo napušteno naselje u središnjem dijelu Istre s desetak stanovnika. Glazba se ne čuje, nitko ne svira na ovom idiličnom uzvišenju sjeverno od doline Mirne. Pariškim Sporazumom o miru s Italijom 1947. godine Završje je pripalo Jugoslaviji, nakon čega je zbog ekonomskih i političkih razloga uslijedilo masovno iseljavanje.
Takvo napušteno Završje, poslužilo je prije šest-sedam godina kao rodno mjesto junaka koji krade bogatima da bi dao siromašnima, u hollywoodskom blockbusteru o Robinu Hoodu.
Ovdje se tako mogu naći dijatonske harmonike triještinke, bajsevi, instrumenti od starinskog glasovira do 'Zymbalona', od sopila do klarineta, 'tischklavier', 'bidonbajs', violine... utjelovljujući kulturne utjecaje koje su doživjeli ovi prostori tijekom svoje duge i burne povijesti.
Kad je riječ o očuvanju tradicije, ovdje su se od osnivanja muzeja 2016. godine uz međunarodne glazbene susrete, održavale radionice svladavanja vještina za izradu bajsa, violina, roženica...
Uz spomenuti, više od 300 godina star mandolon, izrađen po uzoru na napuljsku mandolinu, u zgradi nekadašnje škole u Završju nalaze se, osim lokalnih tradicijskih glazbala, instrumenti od Rusije do Portugala, od Engleske do Bliskog Istoka.
Muzej je posvećen Walterovom prijatelju Ottaviju Stocovzu (Štokovcu) Rapatočkom (Kolari 1921. - Kolari 2006), čuvenom sviraču i graditelju bajseva i violina, stolaru.
Ottavio je sam sebi dao nadimak Rapatočki, čije je značenje protumačio riječima: „Rapatočki je crv koji jede drvo. Uđe u drvo i glođe ga. Cijelog ga života glođe. Tako i ja.“
Ottavio je bio osebujna ličnost, slobodarskog duha, anarhist, a jednom je za sebe rekao: "Ja sam najsiromašniji čovjek u Istri, a možda najbogatiji!"
Walter Macovaz je, pak, za njegove bajseve rekao: "Ti su bajsevi po izradi primjereniji za milansku Scalu nego za grube seljačke ruke".
(foto: Otavio Štokovac u svojoj radionici, preuzeto iz: Renato Pernić, 'Stradivari iz Kolari', Jurina i Franina, 50, 1992., snimio Renco Kosinožić)
- Radio je svojedobno u Trstu, opremao čitave oštarije, caffe barove, šankove. Za jednog prijatelja iz Verone je 1963. godine napravio šank, stolove, police u vrijednosti od 36 milijuna lira. Dok ih nije potrošio, nije podigao ni slamku. I onda bi počeo iznova, takav je bio, boem, smije se načelnik Grožnjana, čiji je djed bio brat Ottavijinoj majci.
Od ranoga djetinjstva Ottavio je koristio svaku priliku da sluša glazbu i upija napjeve s grožnjanskog i završanskog Krasa, pa ne iznenađuje ni njegovo zanimanje i želja za izradom glazbala. Budući da je pripadao obitelji u kojoj se generacijama održavala tradicija izrade zaprežnih kola, po čemu je i zaselak Kolari dobio ime.
U 12. godini izradio je svoju prvu violinu, uzevši mjere one svoga učitelja, koji mu je za nju poklonio rabljene žice. Dvije godine nakon violine, još uvijek dječak, izgradio je i svoj prvi bajs.
Prvu seriju od 12 bajseva završio je 1999., a na pitanje zašto baš 12, Otavio je objasnio: "Dvanajs je meseci na leto, dvanajs je apoštoli i tako san ja odlučiv da bude dvanajs bajsi".
Dario Marušić: "Ljudi odnosno sustav daju negativnu konotaciju anarhizmu jer misle da je to kaos i bezvlašće. Anarhija je praktički jedno stanje gdje ti sam sebi postaviš pravila prije nego ti ih postavi netko drugi. Svijest o društvu je preduvjet za bilo koje djelovanje"
Javno predstavljanje tih bajseva bilo je 20.VI.1999. na jubilarnim, desetim susretima bajseva u Draguću, a potom i u gradskoj loži u Grožnjanu te u Novigradu i Kopru.
Nakon nekoliko godina Štokovac je izgradio drugu seriju od deset bajseva, koji po ljepoti i kvaliteti nisu zaostajali za prvom. Izrađivao je i violine, no njegove najveće zasluge ipak se pribrajaju bajsevima, kojih je napravio ukupno 25.
Osim izrade glazbala, Ottavio se isticao i kao vrstan svirač, a potkraj 1980-ih bio je suosnivač glazbene skupine Trio Kras, koja je uz sudjelovanje na raznim smotrama snimala i nosače zvuka.
Kad je svirao s gunjcima, najčešće je to bilo u suradnji s Feliceom Šepićem, Bertom Pocarijem (Umberto Pozzari kojeg su zvali 'Paganini na bajsu'), Marinom Kranjcem, Dariom Marušićem i Frankom Biloslavom, a svirao bi violinu, organić (usnu harmoniku) ili bajs.
Svoje je umijeće sviranja rado prenosio na mlađe generacije, razvijajući time kod njih ljubav za tradicijsku glazbu sjeverne Istre.
Član čuvenog Trija Kras bio je i etnomuzikolog, glazbenik, multiinstrumentalist Dario Marušić, bez čijeg doprinosa teško da bi dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, popularnije zvano pjevanje "na tanko i debelo", bilo zaštićeno pod okriljem UNESCO-a.
Svojedobno nam je Marušić u intervjuu kazao da je rođen u slobodarskoj atmosferi, te da mu je otac stolar imao anarhističke tendencije.
Danas nam kaže: "Ljudi odnosno sustav daju negativnu konotaciju anarhizmu jer misle da je to kaos i bezvlašće. Anarhija je praktički jedno stanje gdje ti sam sebi postaviš pravila prije nego ti ih postavi netko drugi. Svijest o društvu je preduvjet za bilo koje djelovanje".
- Ottavija poznajem oduvijek, bio je susjed mojih rođaka, a s Walterom sam se upoznao 70-ih godina, što je bilo pravo vrijeme za upoznati prave ljude, dodaje Marušić, prisjećajući se vremena kad su s Triom Kras svirali i 'landrali' po Europi.
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Podaci policije su potvrdili ono što je svaka razumna osoba mogla i sama zaključiti: radnici iz Indije, Bangladeša, Nepala i Filipina, koje su mnogi upoznali kao vrijedne i poštene radnike, ove godine u Puli nisu počinili nijedno kazneno djelo * Sutra: Analizirali smo policijsku statistiku vezano za slučajeve silovanja u Puli. U većini slučajeva žrtva poznaje nasilnika * U sutrašnjem intervjuu za Istru24 saborska zastupnica Dušica Radojčić govori o planovima za predstojeće lokalne izbore, ali i otkriva kako će Možemo! osim Pule i Pazina na izbore izaći i u još nekim istarskim gradovima
I aktualna zamjenica gradonačelnika, Federika Mohorović Čekada, kandidarana je za novi mandat
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
