Đavao je u Puli, ali Boga jednostavno nije briga. Crkvu još i manje

Đavao se ne da iz Pule. Ma koliko ga sluge uvjeravali da ima na ovom svijetu boljih mjesta za vradžbine, on neće ni jedan jedini pedalj preko Učke. Zašto i bi? Tu na jugu Istre naišao je Nečastivi na plodno tlo za svoje nepodopštine. Osim toga, vina ima u izobilju, skliznuo je u alkoholizam i umislio sebi da je Bog. Omjer sunčanih sati i ponekih naleta bure povremeno ga podsjete na dom. Ljeti je na godišnjem odmoru jer su ljudi okupirani turizmom, pa nesmetano uživa u miru Božjem. A razvio je i zavidan biznis s ekstra djevičanskim maslinovim uljem. Njegovo ulje 'Marija' svake godine ostvaruje sve bolje rezultate. Da, istina, određen broj maslina doprema iz Italije i Španjolske, ali to je trik koji su njega naučili ljudi, nikako obrnuto. Sve, uglavnom, dugo išlo kao pomazano. I eto vraga! Opustio se Lucifer toliko da je zaboravio na svoju najbitniju zadaću – uvjeriti ljude da ne postoji.

Raskrinkao se tako Gospodar tame kada je na lokalnim izborima ponudio kandidate i uvjerio ljude da će onaj nezavisni promijeniti sve loše odluke dotad vladajuće stranke . Kad ono – sve po starom. Ali to je priča za neku drugu priliku. Uglavnom, otada se sve nekako strmoglavilo. Njegova su nedjela postala sve vidljivija. Jedno od takvih je i gadarija koju je napravio s hospicijem.

Imali ste o tome priliku čitati na našem portalu. Ako niste, evo, ukratko, o čemu se radi: Ministarstvo regionalnih fondova financiralo je izgradnju Hospicija blaženog Miroslava Bulešića u Puli s 10 milijuna kuna, a, prema predaji, Porečko-pulska biskupija s još šest. Zgrada je dovršena prije više od dvije godine.

Grad Pula, Istarska županija i Porečko-pulska biskupija obvezali su se rasporediti troškove opremanja na tri jednaka dijela. Ali, avaj, hospicij nikada nije otvoren, javni se novac kiseli u blagajnama, a pacijenti su ostali bez adekvatne skrbi.

Problem je u biskupu. Točnije, u njegovom izostanku. Ima tome, naime, već dvije godine da je biskup Porečki i Pulski Dražen Kutleša premješten u Split, a da Crkva nije pronašla dostojna mu nasljednika. A bez biskupa, eto, nema ni hospicija. Pa nek' terminalno bolesni vjernici i nevjernici, svi kao jedno - jer pred Njim su svi jednaki - i dalje umiru bez zdravstvene skrbi, pa neka i u neljudskim uvjetima, zgrada neka trune.

Čitav problem je u tome što je dogovoreno da bi hospicijem trebala upravljati Crkva preko ustanove, ali obezglavljena biskupija nema nikoga da potpiše dokument o osnivanju pravne osobe. Vidite sada i sami, nema što drugo biti u pitanju nego vražja posla. Za ovako veliku glupost nema drugog objašnjenja.

Legitimno je ovdje zaista ozbiljno posumnjati u kvocijent inteligencije svih onih koji misle da bi katolički Bog, s onim atributima koje mu pripisuju, dakle, omnipotentan i omnibenevolentan, uopće dopustio da nešto što sebe naziva njegovom kućom radi toliku sprdnju od Njegova imena. Ali dobro, reći ćete, nagledao se i on svačega. Razulareni Vice Batarelo vodi borbu protiv zagrebačkih vrećica za smeće koje su, po njemu, dio neokomunističko-woke-soros plana kontrole stanovništva, svećenici diljem zemlje su u bitci s izrezbarenim bundevama i šiljastim šeširima antikršćanskog Halloweena, iz godine u godinu raspelima i s krunicom omotanom oko zapešća propagiraju evanđelje po stranci osuđenoj za korupciju.

A kad Gordanu Krizman, voditeljicu Tiskovnog ureda Porečke i Pulske biskupije, pitate za informaciju, kakva bila da bila, ona će vam reći da će kancelar Sergije Jelenić odgovoriti ako to bude smatrao potrebnim. Jelenić, naravno, ništa ne smatra potrebnim, pa ni palijativnu skrb za bolesnike, a doseg u komunikaciji Gordane Krizman, koja je svojevremeno dobila nagradu Hrvatskog društva katoličkih novinara za zauzeto i prepoznatljivo novinarsko djelovanje u različitim glasilima te promicanje suradnje na području medija, staje s prebacivanjem odgovornosti na Jelenića. Čista đavolijada, eto što!

Ali što ćete, Boga jednostavno nije briga. Crkvu još i manje.